Vrijedi li u VRhovnom sudu pravilo: Koliko para - toliko poštenja
Smanjivanje sudačkih plaća povećava opasnost od korupcije u sudstvu – nije to izjavio neki pravosudni anonimac, nego Marin Mrčela, sudac Vrhovnog suda, član Državnog sudbenog vijeća i i čelnik europske antikorupcijske instance GRECO. U intervjuu Večernjem listu Mrčela tvrdi da je materijalni status sudaca preduvjet njihove neovisnosti.
Za predstavnika najviše sudačke vlasti u Hrvatskoj izjava je prilično neočekivana i zapravo skandalozna. Bilo bi za pretpostaviti da suce od korupcije čuva profesionalno i ljudsko poštenje, a ne visina zarade. Jer, ni jedna plaća – pokazuje iskustvo Hrvatske - nije dovoljno visoka da pohlepne sačuva od izazova. Da je plaća bilo kakva garancija, ne bi Ivo Sanader danas sjedio na optuženičkoj klupi kao glava multikorupcijske hobotnice. Ali hrvatsko pravosuđe nije doživjelo svoju antikorupcijsku katarzu, kroz kakvu su morale proći mnoge strukture u državi, na čelu s bivšom vladajućom partijom. Sudstvo je u tom pogledu ostalo valjda jedina nedirnuta oaza. Premda ga građani Hrvatske doživljavaju kao visoko korumpiranu sferu.
Sam Mrčela pokazao se kao jedan od žestokih protivnika uvođenja mjera koje mogu pomoći većem stupnju sudačke transparentnosti. Na primjer, objavljivanju imovinskih kartica sudaca. Opasnost od korupcije u sudstvu neće se smanjiti zadržavanjem sadašnjih plaća, ili njihovim povećavanjem, nego prije svega provjetravanjem sudačkih redova. Da se to dogodilo, vjerojatno iz Vrhovnog suda ne bi danas stizale poruke da su hrvatski suci pošteni onoliko koliko su plaćeni.