U strahu od Trumpa

Različiti akteri grozničavo pokušavaju prije mogućeg povratka Donalda Trumpa u Bijelu kuću ostvariti svoje ciljeve. Bruxelles i Berlin strahuju od toga da će on srezati američku pomoć i ostaviti i Europu i Ukrajinu na cjedilu, prepuštene kremaljskoj samovolji. Pored toga, Europska unija se boji i novih trgovinskih ratova koji će negativno utjecati na gospodarski rat u Europi, ali i djelovati destabilizirajuće u Istočnoj Aziji. Trump tvrdi kako bi u roku dan-dva okončao rat u Ukrajini, no to se u Europi čita kao popuštanje Rusiji i prihvaćanje okupacije Donbasa i Krima. Uz to, od njega se očekuje da bude ratoborniji prema Pekingu i Teheranu te da nudi posredovanje u izraelsko-palestinskom sukobu koje neće jamčiti teritorijalno zaokruženu te ekonomski i politički održivu palestinsku državu.

Uz ipak ograničenu podršku Zapada, Ukrajincima kronično ponestaje ljudstva na srednji i dulji rok, a Rusija je nedavno osigurala i uključivanje sjevernokorejske vojske u rat. Uporišta na istoku Ukrajine ponovno padaju te je izvjesno da će prije zimskog zatišja ruska vojska osigurati dodatne proboje.

Netanjahu smatra kako je sada trenutak kada će do kraja skinuti rukavice i istovremeno nastupiti i protiv Teherana i protiv njihovih saveznika koji drže Izrael u okruženju. Nada se kako je svijet skrenuo pogled s Gaze koja je zgarište bez jasne vizije tko će i kako tamo obnoviti život, gospodarstvo i političku vlast. Hamas je potučen, ali ne i potpuno poražen, a sve se čini kako izraelske snage namjeravaju dugoročno ostati prisutne u Pojasu. Intervencija u južnom Libanonu može možda doista izvući tu zemlju iz stiska Hezbolaha, ali može se pretvoriti u još jednu nedorečenu vojnu operaciju otvorenog kraja koja će trajno destabilizirati tu i ionako krhku zemlju.

U Teheranu se pak režim osjeća sve više nesigurnim, premda pokušava projicirati snagu i u službenim izjavama značajno umanjuje težinu izraelskih zračnih udara, koji, doduše, i jesu bili zamišljeni kao ograničenog karaktera. Prema posljednjim informacijama, izraelsko je zrakoplovstvo iskoristilo jordanski zračni prostor kako bi onesposobilo radarske sustave u Siriji i Iraku, da bi potom udarilo na jugozapad Irana i Teheran, ciljajući proizvodnju raketnih i dronovskih sustava, kao i protuzračnu obranu, kako bi trajnije onemogućilo nove iranske napade na svoju zemlju.

Referendum i izbori u Moldaviji

Moldavija je od lipnja 2022. godine kandidatkinja za članstvo, a u prosincu 2023. godine otpočeli su i pregovori Europske komisije s tom zemljom o pristupanju Europskoj uniji. Europska unija daje snažnu podršku ovoj malenoj zemlji koja je pod posrednom sigurnosnom ugrozom ruske agresije na Ukrajinu zbog vlastitog pograničnog teritorija (Pridnjestrovlje) koje je odmetnuto od središnje vlasti od raspada Sovjetskoga Saveza te je pod upravom proruskih separatista koji daju prostor ruskoj vojsci za vježbanje i obuku na moldavskom teritoriju. Prije tjedan dana je vrlo tankom većinom (50,35 posto) prošao referendum kojim je izmijenjen ustav te zemlje kako bi se omogućilo članstvo u Uniji po završetku pregovora. Pobjeda je to za proeuropske snage u toj zemlje, posebice za susjednu Rumunjsku koja zbog etnojezičnih poveznica ima poseban interes u članstvu Moldavije u Europskoj uniji te je prethodnih godina masovno dijelila rumunjske, što će reći europske putovnice u ovoj državi koja je otprilike upola manja od Hrvatske površinom te za trećinu manja brojem stanovnika.

Moldavska predsjednica Maia Sandu optužila je proruske snage da su pokušale potkupiti nekoliko stotina tisuća birača kako bi referendumski prijedlog bio odbijen. Velike su regionalne razlike u raspoloženju građana oko ovog referendumskog pitanja, pa su tako protiv pristupanja glasovali u južnoj autonomnoj pokrajini Gagauziji (u kojoj žive Gagauzi, turkijski narod većinski pravoslavne vjeroispovijedi), kao i među rijetkim građanima koji su u Pridnjestrovlju (15 tisuća izašli na referendum od ukupno pola milijuna građana na tom području). Zajedno s referendumom održan je i prvi krug predsjedničkih izbora. Sandu vodi s 41 posto naspram proruskog Aleksandra Stoianogla koji je dobio 26 posto. Usprkos velikoj prednosti, proeuropsku Sandu očekuje teško pripetavanje u drugom krugu iduće nedjelje, budući da bi se eliminirani kandidati iz prvoga kruga mogli ujediniti protiv nje te podržati Stoianogla, inače etničkog Gagauza.

<<<Tjedni skener: Zanijemio i 'Prorok iz Omahe': Kratak put od američkog ludila, preko njemačke depre, do istočnog grijeha>>>

Gruzijska noćna mora

Gruzija je još jedna postsovjetska republika koja ne kontrolira cijeli svoj teritorij (odmetnute pokrajine Abhazija i Južna Osetija uživaju podršku Kremlja) koja želi u Europsku uniju. Status kandidatkinje ova kavkaska zemlja dobila je krajem prošle godine, no usvajanje kontroverznog zakona o transparentnosti stranog utjecaja u lipnju ove godine, koji podsjeća na ruski zakon kojim se kontrolira medije i civilno društvo stalnim optužbama za rad za strane obavještajne službe, stvorilo je novu prepreku u odnosima Tbilisija i Europske komisije, tako da je daljnji napredak u pristupanju jako neizvjestan. Na parlamentarnim izborima održanima prošlog petka pobjedu je s 53 posto odnijela vladajuća stranka Gruzijski san koju vodi oligarh Bidzina Ivanishvili. Premda Ivanishvili i premijer Irakli Kobakhidze sebe predstavljaju kao umjerenu opciju koja podržava europske (ne i atlantske) integracije, ustvari se radi o stranci koja je vanjskopolitički svakako usmjerena na Moskvu, a ne na Bruxelles.

Proeuropska Koalicija za promjene, koja je zbog izbornih pravila o zabrani koalicijskih lista nastupila u okviru liste jedne od stranaka sastavnica koalicije (liberalna stranka Ahali) dobila je tek 11 posto glasova. Premijer Kobakhidze, inače ustavni stručnjak, je uoči izbora bio najavio da će, ako pobijedi, predložiti zabranu velikog broja oporbenih stranaka pod izlikom da se radi o stranim agentima. Nakon proglašenja rezultata, a posebice analize razlika u izlaznosti i rezultatima na ruralnim i urbanim biračkim mjestima, postalo je jasno kako je došlo do masovne izborne prijevare prema ruskom predlošku. Naime, dok je broj glasova izašlih i broj glasova danih za dvije najjače liste na urbanim biračkim mjestima pratio očekivanu Gaussovu krivulju, na ruralnim biračkim mjestima došlo je do značajnog pomicanja normalne distribucije uz nastanak tipičnog „ruskog repa“ na desnoj strani distribucije.

Na nizu seoskih biračkih mjesta je bila ogromna pa i potpuna izlaznost te je ona bila gotovo savršeno korelirana s glasovima za stranku Gruzijski san. Uzastopno ponavljanje situacije u kojoj, primjerice, na biračkom mjestu od 100 registriranih birača svih 100 izađe i da svoje povjerenje istoj (pobjedničkoj) listi u literaturi o izborima i izbornim prijevarama obično se uzima kao jasan pokazatelj da je došlo do lažiranja rezultata bilo punjenjem glasačkih kutija listićima ljudi koji nikada nisu izašli na birališta ili pak krivim zbrajanjem i unosom podataka o listićima koje su stvarni birači ubacili u kutije.

Naposljetku ostaje za vidjeti ima li Europska unija doista daljnjih kapaciteta za širenje prostora mira i prosperiteta ili s krajem godine ulazimo u razdoblje daljnjeg jačanja osovine Moskva-Peking-Teheran i krajnjeg urušavanja svjetskog poretka ustanovljenog osnivanjem Ujedinjenih naroda u listopadu 1945. godine.