Kontroverzna, šokantna, pa čak i – dozvoljavam – revolucionarna tvrdnja: među učenicima hrvatskih osnovnih i srednjih škola postoji određeni postotak onih koji su gejevi, lezbijke, biseksualne i transrodne osobe. Tvrdnju doduše ne temeljim na nekom empirijskom istraživanju ili službenim statistikama, nego ponajviše na vlastitom i iskustvu svake LGBT osobe koju poznajem; naime, svi mi smo nekad išli u školu!

U pitanju su tinejdžeri poput svih drugih: pršte hormonima, skloni promjenama raspoloženja, nesigurni a istovremeno puni sebe, mladi ljudi koji otkrivaju što su i tko su, te to pokušavaju postati. S druge strane, u pitanju su tinejdžeri koji nisu poput svih drugih, ako to znači biti heteroseksualan. Bilo kako bilo, LGBT tinejdžeri u Hrvatskoj, pa slijedom toga i u hrvatskim školama, doista postoje, te sjede u klupama zajedno s ostalom djecom, kojoj se proteklih mjesec dana - koliko traje javni fajt (jer rasprava to nije) o uvođenju zdravstvenog odgoja - svakodnevno ne poručuje kako su bolesni, protuprirodni, razaraju čovjeka, nedovoljno vrijedni da ih se uopće spomene u školi. Heteroseksualnim tinejdžerima u Hrvatskoj se – hvala bogu!- ne poručuje s TV-ekrana da su isti kao pedofili, niti su posvećene božićne propovijedi o tome kako je njihovo postojanje tek nekakva 'rodna ideologija', niti se po Konzumu i kioscima Tiska dijele flyeri u kojima se bezočno laže o njima i huška protiv njih.

Crkva želi uvesti Section 28 u Hrvatsku

Ali sve to, i još mnogo više i strašnije, se tijekom ovih blagdana govorilo LGBT tinejdžerima, čiji su život kolektivno odlučili zagorčati udruga GROZD, Katolička crkva i njeni čelni ljudi, dio medija i Ivica Todorić. Svi zajedno s refrenom o tome kako ih jedino zanima dobrobit djece, osim ako su ta djeca neheteroseksualna. Onda ih očevidno ne zanima nikakva dobrobit, nego nanošenje što veće štete svakom pojedinom LGBT tinejdžeru u ovoj državi, kojemu i dalje žele da uči kako je homoseksualnost neprirodna a on čudovište. I nije dovoljno da to o sebi misli taj gej klinac, nego to isto mora misliti i cijeli njegov razred i cijela škola. LGBT dijete protuprirodnim bolesnikom moraju proglašavati i njegovi vlastiti roditelji, barem oni koji vjeruju onome što se proteklih tjedana moglo čuti s oltara. I cijelo društvo, naravno, treba biti na oprezu od toga da ne učini nešto dobro ili podržavajuće kada je riječ o hrvatskim LGBT tinejdžerima, kojima se treba što prije utuviti u glavu da su poremećeni ili, ako ne povjeruju propagandi, da ova država nije za njih pa neka sreću potraže drugdje, gdje ih se neće napadati na ulici, kamenovati na Povorci ponosa, a u školi u potpunosti ignorirati, kao da njihova egzistencija ne zaslužuje spomena ni jedan jedini školski sat u 12-godišnjem obrazovanju. Ono što je Margaret Thatcher uvela u Veliku Britaniju 1988. godine, Katolička crkva i njeni pobočnici iz raznih udruga žele nametnuti Hrvatskoj u 2013. – zloglasni Section 28 po kojem je bilo zabranjeno u školama učiti o (prihvatljivosti) homoseksualnosti.

Ja sam imao tu 'sreću' da pripadam generaciji koja se školovala na udžbenicima Ljilje Vokić, u kojima se opravdavalo ustaške zločine, a homoseksualnost prikazivala kao, ne šalim se, 'posljedicu narušenih odnosa između roditelja', zbog čega je na kraju moralo intervenirati i Vijeće Europe. U međuvremenu se ustaše više ne prikazuju u tako divnom svjetlu u hrvatskim udžbenicima, ali se stvari po pitanju homoseksualnosti i nisu toliko promijenile, naročito na vjeronauku.

I to je trebala biti jedna od promjena koje donosi zdravstveni odgoj - bar jedan sat bi se moralo u školi reći da postoje homoseksualne osobe i da se prema njima treba biti tolerantan, a nikako nasilan. Uz to bi se i naveo službeni stav Katoličke crkve o homoseksualnosti, kako klinci ipak ne bi bili previše tolerantni: tek toliko da pljunu pred LGBT osobu kad je susretnu, a ne baš direktno u lice. Ali i to je previše za GROZD, Crkvu i Agrokor, koji udruženim snagama žele u ilegalu potjerati samu egzistenciju homoseksualnosti i LGBT ljudi, o čijem postojanju djeca nikako ne smiju biti informirana u školi. Zato i nije nimalo iznenađujuće da su u jednomjesečnom javnom fajtu na temu zdravstvenom odgoja, u kojem je najviše bilo riječi o 'homoseksualnim udrugama', 'rodnoj ideologiji' i homoseksualnosti uopće, nitko nije zapitao što o svemu tome misle hrvatska LGBT zajednica i naročito LGBT tinejdžeri, kojima homoseksualnost i rodni identitet nisu teorijski koncept, nego sastavni dio njihova života i onoga što kao ljudi jesu.

Znanstvene činjenice o homoseksualnosti

Nitko se nije sjetio da bi njima itekako pomoglo da u školi čuju par riječi o tome koji je stav znanosti o homoseksualnosti, naročito jer su velike šanse da će doma čuti sve najgore, kao i u Crkvi i okolini. Nitko se nije zapitao o tome kako bi ovakav zdravstveni odgoj mogao spasiti i neki život, recimo onog LGBT tinejdžera koji je povjerovao u heteronormativnu propagandu o vlastitoj bezvrijednosti i manjkavosti, pa za sebe više ne vidi mjesto u hrvatskom društvu i životu uopće. Taj klinac će možda baš na zdravstvenom odgoju čuti nešto minimalno afirmativno o sebi, ako već drugdje to neće biti u prilici, te će možda baš na tom satu razredne zajednice pomisliti da njegov život ima smisla. Možda će baš zahvaljujući zdravstvenom odgoju odlučiti da ne posustane pred homofobijom koja ga okružuje, a možda će i otkriti kako ima kolega koji će ga podržati i voljeti, jer gej ljude ne smatraju protuprirodnom pojavom koju treba progoniti i suzbijati. I o kojoj se ništa ne smije reći u školi, kao što je, primjerice, ovih dana saznao 17-godišnji gimnazijalac iz Pule, kojemu je ravnateljica zabranila da sa svojom dramskom skupinom postavi predstavu o homofobiji.

Od tolike vriske o dobrobiti djece od strane Ladislava Ilčića, Josipa Bozanića i Mile Bogovića (koji se po tom pitanju naročito iskazao u slučaju Brezovica), nije se mogao čuti niti jedan glasić o dobrobiti LGBT djece i onome što bi taj navodno strašni 4. modul mogao značiti za njih. A mogao bi značiti vrlo mali korak naprijed u vezi toga da ih se i u školi ne uči kako su ljudski otpad.

Naravno, kao što su i prethodne generacije LGBT osoba preživjele ono što ih se o homoseksualnosti učilo u školama (ako ih se uopće išta učilo), izdržati će to i ova, inače u daleko boljem položaju zbog mnogo veće dostupnosti ispravnih informacija. Znam da bi homofobi najviše voljeli da LGBT osobe uopće ne postoje ili da barem žive do smrti u sramu i šutnji, ali to se neće dogoditi bez obzira što se učilo u hrvatskim školama. Ipak, bilo bi ljepše, humanije i pedagoški odgovornije da hrvatski LGBT tinejdžeri u školi mogu čuti što o homoseksualnosti i transrodnosti kaže suvremena znanost. Činjenica da se mora strijepiti oko takve sitnice zapravo je prava mjera zlonamjernosti onih koji se protive uvođenju zdravstvenog odgoja.