Što se tiče nasljeđa, tu ne možete ništa učiniti; to vam je na neki način poklonjeno, kazala je Altaras gostujući u ove godine inauguriranom festivalskom programu Dvostruki portret u Dvorani Müller Kina Europe.

Kada je bila dijete, ta joj je spoznaja bila strašna, no potom su joj umrli roditelji i ostavili iza sebe cijeli svoj bogat život, prepun iskustava. Tada sam pomislila da ta, njihova Europa mora ostati na neki način sačuvana. U tome se smislu osjećam i kao kronistica, naglasila je Altaras.

Matanović je napomenula kako ona također u svojim romanima u velikoj mjeri poseže za autobiografskim jer smatra da svaku priču treba zaslužiti, da treba imati za nju osnovnu emociju. No ja nemam veliku obiteljsku povijest, već sam morala izmisliti svoju vlastitu prošlost koju sam potom stavljala u koordinate velike povijesti, istaknula je.

Altaras je rođena 1960. u Zagrebu u židovskoj obitelji, čiji su članovi bili u partizanima, no obitelj je, kada je autorica imala četiri godine, zbog političkih progona bila prisiljena napustiti komunističku Jugoslaviju i emigrirati prvo u Italiju, a potom u Njemačku. Obitelj i danas vodi bitku za povrat imovine koja joj je za vrijeme Jugoslavije oduzeta, iako im je nova država, Republika Hrvatska, priznala vlasništvo i unatoč postojanju međudržavnih sporazuma između Njemačke i Hrvatske o povratu oduzete imovine.

U svojim se romanima bavi osjetljivim pitanjima židovskog identiteta kojima pristupa uz dosta autoironije i humora, nastojeći pronaći ravnotežu između tradicije, sjećanja i vlastite suvremenosti.

Julijana Matanović istaknuta je književnica i sveučilišna profesorica. Za svoj književni i kritički rad nagrađena je brojnim nagradama. Proza joj je prevođena na slovenski, njemački, slovački, češki, ukrajinski, makedonski i bugarski jezik. Napisala je više od dvjesto ogleda, eseja i književnih kritika.

Preispitivanje obiteljske povijesti

Altaras je hrvatskim čitateljima poznata po autobiografskom romanu Titove naočale: povijest moje naporne obitelji (2011.), u kojemu piše o roditeljima koji su preživjeli logore i rat u partizanima da bi iz Jugoslavije Josipa Broza Tita morali pobjeći zbog političkih progona. Roman je u Njemačkoj postigao ogroman uspjeh i prodan je u stotinama tisuća primjeraka. Prema romanu je 2014. snimljen i dokumentarni film u režiji Regine Schilling.

Na hrvatskome je objavljen u izdanju nakladnika Mozaik knjige te u prijevodu Branke Grubić, koja potpisuje i prijevod njezine najnovije knjige 'Dojča: ispovijest jedne židovske majke' (2014.), također objavljene u izdanju Mozaik knjige.

Autorica je istaknula kako je knjigu 'Titove naočale' napisala nakon što je shvatila da je priča koju je njezin otac volio prepričavati o tome kako je određenog dana popravio Titove naočale – nevjerodostojna, jer Tito tada uopće nije nosio naočale.

To me nagnalo da se zapitam o našoj obiteljskoj povijesti. Počela sam preispitivati ono na što sam u njoj naišla, pa sam odlučila nešto o tome i ispripovijedati, kazala je, otkrivši kako je '80 posto te priče točno, a ostalo sam izmislila'.

I njezin je drugi roman 'Dojča' autobiografski, no u njemu se ne bavi obiteljskom poviješću, već sadašnjošću svoje suvremene njemačke obitelji, pišući o sebi, svojem suprugu Nijemcu, skladatelju klasične glazbe, te sinovima pubertetlijama. Knjiga je najavljena kao očaravajući portret židovsko-njemačke sadašnjosti prepun tragikomičnih priča o sukobima identiteta i vjere.

Govoriti o prošlosti radi sadašnjosti

U toj se knjizi radi o odnosima Židova i nežidova u jednoj obitelji, mojoj obitelji. Palo mi je na pamet da odnosi unutar nje odražavaju šire društvene odnose Židova i Nijemaca u suvremenoj Njemačkoj i da bi pisanje o tome moglo imati širega, društvenog smisla, kazala je Altaras.

Postoji taj jedan sram Nijemaca prema Židovima koji ih je potaknuo da rade stvari koje su pomalo neugodne, pa i zastarjele. Zato sam odlučila tu priču ispričati na drugačiji način, dodala je.

Središnji sukob u knjizi je odnos oca Nijemca, katolika, i sina Davida, koji se u svojoj pubertetskoj potrazi za identitetom smatra stopostotnim Židovom. Naslov se odnosi na sinovljevu pobunu protiv oca, kojega redovito posprdno naziva 'Hej, Dojča!'.

U knjizi se maksimalno držala istine, kazala je Altaras, jer je očekivala da ako ona bude govorila istinu – onda će to činiti i drugi, iako ipak nije ispripovijedala baš sve intimne pojedinosti. Na knjigu je njezina obitelj različito reagirala, a stariji je sin rekao da mu ta knjiga predstavlja neku vrstu poklona jer - 'kad čovjek ima uopće priliku saznati sve o svojoj obitelji ispripovijedano na takav način (?)'.

Pisanje je svakako imalo za nju pomalo terapeutski učinak, napomenula je, 'no možda je to terapija za sve nas', u smislu suočavanja s prošlošću kroz književnost.

Ako ne pogledamo povijest, ne moramo poduzimati ništa dalje jer ćemo se onda uvijek iznova vraćati na početak. Mislim da se povijest isto može dobro ispripovijedati ako to učinite s puno humora. Tada ljudi neće ni vidjeti koliko su stvari o kojima govorite strašne, a svejedno ih treba napisati, ne samo radi prošlosti, već i radi sadašnjosti, poručila je.

Idući tjedan u Splitu i Starom Gradu na Hvaru

Altaras je u Hrvatsku došla kao gošća književnoga festivala, no ona je istaknuta glumica i redateljica, dobitnica Srebrnog medvjeda za glumu na Berlinskom filmskom festivalu. Glumu je studirala u Berlinu i New Yorku i od 1983. godine glumi u mnogim filmovima za kino i televiziju. Međunarodnu popularnost donijela joj je 2010. njezina scenska interpretacija zbirke intervjua o seksualnim iskustvima žena 'Vaginini monolozi' američke autorice Eve Ensler.

Od 1990. redovito postavlja predstave u njemačkim kazališnim i opernim kućama. Surađivala je sa Shoah fondacijom Stevena Spielberga, a 2002. postala je umjetnička ravnateljica Židovskih dana kulture u Berlinu. Trenutno postavlja operu Jaquesa Offenbacha čija će premijera biti ove jeseni te radi na knjizi kratkih priča koja bi trebala biti objavljena idućeg proljeća.

Zahvaljujući širenju festivalskog programa na Split, osim zagrebačke, s Altaras će se imati priliku susresti i splitska publika, i to u srijedu 14. rujna u Gradskoj knjižnici Marka Marulića. Dan kasnije, u četvrtak, u suradnji s Goethe Institutom, Altaras će se imati priliku družiti i sa svojim čitateljima u Starom Gradu na Hvaru.