Bio je to golem brod, najveći dotad izgrađen u pulskom Uljaniku, toliko velik da pri prvom pokušaju porinuća 'nije htio' kliznuti u more. Bilo je zapravo pravo čudo da se Uljanik upustio u njegovu izgradnju jer, kako na početku dokumentarca 'Berge Istra' kaže inženjer Walter Wruss, u to je vrijeme narasla potražnja za velikim tankerima, a 'mi takve brodove ne možemo graditi'. Ispalo je, međutim, da mogu i Uljanik je na kraju izgradio Berge Istru, o čemu govori prvi dio dokumentarnog filma Dražena Majića i Zorana Angelskog, sinoć prikazan na prvom programu HTV-a.

Svatko tko je ikada čuo za priču o Berge Istri možda će biti pomalo nestrpljiv uz prvih dvadesetak-tridesetak minuta ovoga filma. U njemu se, naime, još gotovo ništa ne govori o tragičnoj sudbini ovoga broda koju već više od četrdeset godina prekriva veo tajne. Berge Istra, naime, pred samu je Novu godinu 1976. nestala u Tihom oceanu i okolnosti pod kojima se to dogodilo nikada nisu sasvim razjašnjene. Ovaj ih film, kako stoji u najavama, napokon otkriva, ali autori su se odlučili priču početi s isječkom iz povijesti jugoslavenske brodogradnje, točnije s isječcima iz sjećanja onih koji su sudjelovali u izgradnji tog velebnog broda.

Taj prvi dio prvog dijela filma svakako je potreban i očito je ovdje zato da bi nas podsjetio na neka druga vremena i na nešto što je postojalo u industriji bivše države, pa i u brodogradnji - kolektivni radnički ponos na pothvate koji su se ostvarivali u tvornicama, gradilištima i brodogradilištima domaćih tvrtki. Svi ljudi koji su razgovarali s autorima ovoga filma, a koji su u doba izgradnje Berge Istre radili u Uljaniku i dan-danas o tome govore s velikim ponosom te je izuzetno simpatično vidjeti kako se lica penzionera ozare dok se prisjećaju kako su kreativno i uspješno rješavali probleme na koje su nailazili tijekom izgradnje tog velikog broda, a radnici s arhivskih snimki iz tog doba čak i izričito naglašavaju taj svoj ponos, govoreći u kameru da su i oni u tome sudjelovali, ako nikako drugačije, onda kada su glasali na sastancima radničkih savjeta.

Možda je taj početni dio mogao biti i malo kraći. Možda je mogao obuhvatiti i nešto detaljnije priče o tome kako je sve to uopće uspjelo. Zna se, naime, da je projekt izgradnje tako velikih brodova (Uljanik ih je izgradio čitavu seriju) bio iskorak za tadašnju jugoslavensku brodogradnju i ostvaren je uz dosta kontroverzija, kako profesionalnih, tako i političkih, odnosno partijskih, u što se autori dokumentarca nisu previše upuštali. No ipak, ta priča s početka daje nam jedan prilično bogat kontekst - kontekst u kojem pohlepa norveškog brodovlasnika zbog koje je brod na kraju i doživio sudbinu kakvu je doživio - nije bila globalno uobičajena stvar. Daje nam kontekst u kojem postoji kontrast između te blazirane pohlepe i naivnog optimizma socijalističkog 'mi gradimo brod, brod gradi nas', a u tom prvom dijelu upoznajemo i neke ljude koji su plovili na Berge Istri, kao što je to bio bračni par Karmen i Egidio Ševrlica, koji su oboje bili na brodu kada je potonuo.

U drugom dijelu prve epizode ovog dokumentarnog filma počinje i priča o nestanku Berge Istre pa se tempo ubrzava, želudac vam se počinje grčiti zbog nečinjenja i hladnokrvnog izmotavanja norveškog brodovlasnika, koji potragu za brodom nije pokretao dobrih desetak dana od zadnjeg kontakta, a prva epizoda završava i šokantnim preokretom zbog kojeg jedva čekam nastavak za tjedan dana. No prva epizoda, iako je njezin prvi dio nešto sporijeg ritma, ipak ostavlja jedan gorak emotivni dojam koji je, osim sramotnog ponašanja brodovlasnika, izazvan i time što sada znamo kako je završio ne samo brod Berge Istra, nego i nekada snažno, inovativno, ambiciozno brodogradilište Uljanik. To je jedna paralela s kalvarijom golemog tankera - ne baš pomorska, ali gospodarska, socijalna i ljudska tranzicijska tragedija čiji su uzroci i sve okolnosti također pomalo zavijeni velom tajne, ali koja sigurno neće promaknuti nikome, a ponajmanje onima koji su u izgradnji nesretnog tankera i sami sudjelovali.