'Otvoreno' je oduvijek bilo tip emisije koja nema apsolutno nikakvog smisla niti ju se ikome da gledati ako se sugovornici u njoj NE pokolju. Voditelji i urednici toga su samo povremeno svjesni pa ponekad, ako nemaju potencijal koljaže, to nadoknađuju time da u studio pozovu previše gostiju pa se, čak i ako tema nije neka total kontroverzija, oni barem počnu međusobno nadglasavati i upadati jedno drugome u riječ. Onda se tako stvori dojam neke turbodinamike, iako mo'š mislit. Ako pak nema ni koljaže ni nadglasavanja, emisija je apaurin samo takav.

Sinoć nije bila apaurin, iako je lako zamisliti da su neki gledatelji zbog nje posegnuli za nekim sličnim lijekom ili preparatom, pogotovo ako su aktivni u bilo kojoj od predstavljenih stranaka i platformi. Sve se vrtjelo oko lokalnih izbora u Zagrebu, glavni tragičari bili su platforma Možemo! i Radnička fronta sa svojim raskolom, ostali su se predstavnici stranaka naslađivali nad tim sukobom i ponašali se kao da su oni zapravo pravi heroji zagrebačkog anti-bandićevskog juriša, a voditelj Mislav Togonal stalno je pokušavao od sugovornika iskamčiti informaciju tko će biti njihov kandidat za gradonačelnika. Nitko mu na to pitanje nije htio izravno odgovoriti pa je na kraju totalno puk'o. Kad mu Mostov predstavnik Zvonimir Troskot nije htio reći hoće li on biti Mostov kandidat, nego da će o tome Most odlučiti tek za tjedan dana, Togonalu je prekipjelo. 'Došli ste mi u studio najavljujući ekskluzivu, a sada mi kažete da odluka slijedi tek za tjedan dana!', rekao je.

Tako nam je, dakle, sinoć zorno ilustrirana i još jedna svrha emisije 'Otvoreno' - pumpanje predizborne kampanje i prije njezina početka, a bogami i zakulisni dogovorčići o ekskluzivama. Kada, dakle, svemu pribrojimo i Toboganovo razočaranje time što od Troskoka nije dobio očekivanu ekskluzivu, u sinoćnjem je 'Otvorenom' fakat bilo dovoljno elemenata da se svaki gledatelj može iznervirati. Ako ni zbog čega drugog, a onda zbog toga što je sinoćnji otvoreni sukob predstavnica platforme Možemo i Radničke fronte plastično pokazao kako u ovoj divnoj zemlji ne možeš dulje od pet minuta (ili mjeseci) optimistično računati ni na kakvu političku opciju osim onih fosilizirano postojećih. One nove, drugačije i svježije - već će se nekako saplesti same o sebe ili će dopustiti da ih otruju veliki igrači s kojima se nešto, kao, dogovaraju. Past će i razbiti nos. I bilo je teško ne primijetiti koliko svi drugi stranački predstavnici u studiju likuju nad time.

OK, možda je likovanje malo pretjeran izraz jer takvu neku izražajnu emociju dosadni birokrati iz većine hrvatskih stranaka nikada ne bi pokazali ni pred vlastitom materom, a kamoli pred kamerama. No vrlo se jasno u studiju osjetila atmosfera po kojoj svi ostali u studiju, osim predstavnica RF-a i Možemo!, jedva sakrivaju posprdni smiješak nad raspadom koalicije platforme Možemo! i Radničke fronte. Bilo je očito da taj raskol doživljavaju kao svađu upišane djece u pješčaniku i jedva čekaju da to tako dožive i glasači. Osim nešto malo Gordana Marasa iz SDP-a - priču s raskolom RF-a i Možemo! jedva da su i komentirali, nego su 'galantno' prepustili Sandri Benčić i Katarini Peović da u studiju izvlače prljavo rublje, a oni se na to nisu osvrtali, nego uredno prelazili na temu toga kako će baš oni vlastoručno svrgnuti Bandića i riješiti korupciju u Zagrebu. Gotovo da si im s usnica mogao pročitati: 'Drugovi, budimo realni, MI SMO ZNALI da će se ova djeca međusobno počupat! A ovo su ozbiljne stvari, to je NAŠ posao'.

Istina je, međutim, da oni te svoje 'ozbiljne stvari' ne bi mogli rješavati i pitanje je bi li se upoće njima bavili da nije bilo platforme koja je jučer u 'Otvorenom' osigurala koljažu za gledateljsku zabavu. Do pojave te platforme, naime, nitko baš nije uspijevao, a bogami niti ozbiljnije pokušavao napraviti makar i pukotinu u Bandićevoj neprikosnovenosti u Zagrebu. No sada se, na zadnjim izborima, vidjelo da Možemo! ima određeni politički momentum, a znalo se da ga je stekao zbog svojeg angažmana protiv Bandića - pa se su sad i ovi koji sebe doživljavaju 'ozbiljnim igračima' navalili na to. Sad se odjednom i svi oni ograđuju od Milana i baš će ga oni srediti te odvesti Zagreb u svijetlu budućnost i sad im je, kao, to oduvijek bio plemenit cilj, iako moš mislit.

I da, naravno, i u sinoćnjem se 'Otvorenom' vidjelo da dojučerašnji koalicijski partneri Možemo! i RF pate od određenog političkog neiskustva i nerazumijevanja toga kako funkcioniraju stvari u hrvatskoj politici. Možemo! - zbog toga što se očito dao smuvati u način razmišljanja da im 'Radnička fronta škodi imidžu' i da je 'previše radikalna za njih', a Radnička fronta - zbog poveće doze nestrpljivosti i samodopadnog osjećaja nadmoći u svojem odbijanju bilo kakvih kompromisa. Vidjelo se da i ne shvaćaju koliko birači u Hrvatskoj straaaaaašno zamjeraju neslogu i da upravo zbog toga što ti birači (svih profila) i danas briju na HSS-ovske ideale sloge s početka prošlog stoljeća - već trideset godina imamo dvije okamine koje se smjenjuju na vlasti. I da će ih zato birači zbog nesloge puno lakše prekrižiti.

No vidjela se i he-he zluradost ovih ostalih, a vidio se i otrovan utjecaj jednog od najvećih igrača u toj svađi, što je na kraju proizvelo 'Otvoreno' kakvo se uvijek najviše i najradije gleda te nakon kojeg se drugi dan najviše razgovara po uredskim kuloarima - ono 'Otvoreno' u kojem se netko otvoreno sukobi, svatko svakome izgovori nešto nečuveno, optužbe pršte na rubu sudske utuživosti, a onda se, nakon svega - baš ništa i nimalo ne promijeni.