Sinoć je na Hrvatskoj radioteleviziji započelo prikazivanje druge sezone jednog od najboljih dokumentarnih serijala koje je ta kuća prikazala na svojim valovima otkad se zove tako kako se zove. Riječ je o 'Betonskim spavačima', serijalu koji je već svojom prvom sezonom privukao veliku pozornost jer se bavio zapuštenim i napuštenim zgradama diljem Hrvatske koje su bile prava remek-djela moderne arhitekture, ali sada tiho propadaju jer se nisu uklopila u prostorne, poslovne i estetske ideje tranzicije. Vrlo dojmljive epizode o objektima kao što je nekadašnje turističko naselje Haludovo u Malinskoj učinile su od ove dokumentarne serije pravi mali underground hit, o kojem su glas prenosili i kritičari i gledatelji putem društvenih mreža i usmene predaje, no do prikazivanja druge sezone na javnoj televiziji bogme smo se načekali.

Naime, s obzirom na to koliko je hvale i odjeka izazvala prva sezona, očekivao bi čovjek da će HRT odmah navaiti s naručivanjem druge sezone i da će jedva čekati da tu, drugu sezonu i prikaže. Nemam pojma gdje je zapelo, ali, brate mili, od prikazivanja prve pa do prikazivanja druge sezone prošlo je skoro tri godine. A nije da se u tom međuvremenu HRT imala mnogočime pohvaliti, posebice ne upravo u toj domeni - dokumentarnih programa izrazite društvene, javne i edukativne vrijednosti. Čudi me zato što javnoj televiziji 'Betonski spavači' nisu više falili i da ih nije malo više požurila.

Teško je nagađati razloge iz kojih je tomu tako. S jedne strane, za snimanje jedne tako ozbiljne, pametne i temeljito obrađene serije zacijelo je potrebno i vremena i sredstava pa se ne može štancat' ko sitcom s dva seta i tri fiksne kamere. No ipak - da se kojim slučajem moram kladiti na to zašto je drugoj sezoni 'Betonskih spavača' trebalo skoro tri godine da ponovno stigne do malih ekrana, kladila bih se na izvjesnu nelagodu koju taj sadržaj stvara kod Prisavljana. I vjerojatno bih okladu izgubila zato što mi nitko ne bi priznao da sam u pravu.

'Betonski spavači', naime, u svojoj su drugoj sezoni, baš kao i u prvoj - a zapravo možda čak i malo više - podosta subverzivni. Da stvar bude 'opasnija', oni nisu subverzivni na onaj najbanalniji način, s nekakvim parolama, peticijama, buntovima, ideologijom skupljenom u pamflete, pa čak ni s nekim eksplicitnijm komentarima. Oni su vrlo konkretno, činjenično, faktografski i s hrpom zornih primjera subverzivni. Kad ti netko, naime, pokaže golemu građevinu koja je prekrasno projektirana, objasni ti što je bilo planirano, koje su bile namjene nekih njezinih dijelova, zašto je ovo izvedeno ovako i onako - a onda ti pokaže što se od toga (nije) napravilo - onda je teško izbjeći zaključak da je netko negdje maestralno ukakio, donio pogrešnu odluku, pustio da propadne nešto u što je uložena hrpa znanja, truda, ljepote i dobrih namjera. 'Betonski spavači', drugim riječima, na vrlo konkretnim, betonskim primjerima pokazuju promašaje i propuste onih koji su u našem društvu trebali planirati i iskorištavati potencijale.

Druga sezona u tome je još ilustrativnija nego prva jer se toliko ne bavi pojedinim građevinama - premda su one i dalje glavne zvijezde i ilustracije onoga o čemu serijal govori. Druga se sezona, naime, bavi projektima modernizacije - institucijama, naseljima, čak čitavim gradovima koji su svojim prostornim uređenjem, planiranjem, utjecajem na društvo - nastojali unaprijediti život stanovnika i posjetitelja tih zdanja. U svoje četiri epizode serijal se bavi Zagrebačkim velesajmom, koji je trebao - i samo privremeno u tome uspio - postati društveni i kulturni centar Novog Zagreba, a čiji se prekrasni paviljoni danas jedva održavaju na životu (u nemalom broju slučajeva zahvaljujući sportu, jednoj od žilavijih društvenih djelatnosti kakvima je bio namijenjen), bavi se domovima kulture i narodnim sveučilištima koji su uvelike unaprjeđivali društveni i kulturni život ne samo provincijskih gradića, nego i metropola, bavi se velebnim stambenim projektom Splita 3, koji je bio jedan od najnaprednijih i najljepših projekata moderne stanogradnje u Europi, bavi se i obnovom Skoplja, koje je trebalo postati jednim od najmodernijih gradova Europe.

Naravno, 'Betonski spavači' kroz razmatranje se planova svih tih projekata modernizacije implicitno bavi i načinom na koji su ti planovi propali. Prikazuju kako su sjajne projekte uništili tranzicija i nekontrolirani privatizacijski kapitalizam, prikazuju kako se u novije vrijeme pokušava zatomiti svijest stanovnika takvih zdanja da i oni imaju pravo odlučivati o okolini u kojoj žive (što su projekti kao što je Split 3 poticali i praktički proizvodili)...

Drugim riječima, 'Betonski spavači' na arhitektonskim i urbanističkim - da opet ponovim, vrlo konkretnim i opipljivim primjerima, ne bude samo interes za uspavane zgrade i projekte. Oni bude i našu svijest o društvu u kojem živimo, o našoj ulozi, našoj ne samo 'stanarskoj', nego i aktivnoj. Uče nas da zgrade nisu samo beton i čelik, baš kao što nas uče da dokumentarni serijali nisu samo prikazi hranidbenog lanca u divljini prašume na koji ne možemo utjecati. Uče nas da i sami sudjelujemo u oblikovanju svijeta u kojem živimo i da u tom oblikovanju postoje brojni različiti segmenti.

Javna televizija kojoj je interes imati gledatelje kakvi će to znati prepoznati bi se, dakle, trgala za još jednu sezonu tog serijala, za još takvih serija, za još takvih sadržaja. Javna televizija koja moli boga da gledatelji previše ne propituju status quo možda će zbog takvog serijala osjetiti stanovitu nelagodu. Možda se varam i tome uopće nije tako, ali rekoh - da se moram kladiti, kladila bih se da smo zato tako dugo čekali na još jednu sezonu ove briljantne serije.

No sada, kad smo je već dobili, nemojte je nikako propustiti. Nedjeljom navečer čekaju vas još tri epizode.