‘Tijekom osam godina u Bijeloj kući - u bučnoj eri dostupnosti informacija, ekstremnih političkih podjela i refleksnih reakcija - knjige su bile snaga inspiracije i izvorište ideja te su predsjedniku Baracku Obamidale novo razumijevanje ljudskog postojanja’, piše The New York Timeso odlazećem predsjedniku, koji je i sam napisao dvije odlično primljene autobiografske knjige.  Obami je čitanje knjiga, kako kaže, nudilo ‘mogućnost da uspori i dobije novu perspektivu’, kao i ‘mogućnost da hodam u tuđim cipelama’. ‘Ne znam je li me čitanje učinilo boljim predsjednikom, ali znam da mi je dopustilo da zadržim ravnotežu u Bijeloj kući, mjestu koje te brzo i teško obuzme i ne pušta’, rekao je Obama, otkrivajući da se često vraćao tekstovima koje su napisali Abraham Lincoln, Martin Luther King, Gandhi i Nelson Mandela. Kaže da je s njima dijelio osjećaj izolacije koji proizvodi odgovorna politička pozicija.

Jedan od Obaminih favorita je i William Shakespeare, za kojega kaže kako mu je pomogao ‘razumjeti to da se neki obrasci ponavljaju među ljudima i u povijesti’, ali je čitao i biografije svojih prethodnika. ‘Postoji tendencija da čovjek počne misliti kako je ono što se događa sada nevjerojatno, katastrofalno ili teško, pa je onda dobro podsjetiti se kako je Roosevelt morao voditi zemlju kroz Drugi svjetski rat’, kaže Barack Obama.

Obama je čitao i dosta beletristike, primjerice friško je završio znanstvenofantastičnu trilogiju ‘The Three-Body Problem’ kineskog pisca Liu Cixina, koji je dobio nagradu Hugo, te ‘The Underground Railroad’ Colsona Whiteheada, roman posvećen bijegu robova s američkog Juga. ‘Bilo je jako zabavno čitati Cixina, naročito kad to stavim u kontekst svojeg natezanja s Kongresom. U knjizi prijeti invazija izvanzemaljaca!’, objasnio je Obama. Obama ističe da su na njega u mladosti značajno utjecala djela afroameričkih intelektualaca i pisaca poput Jamesa Baldwina, Ralpha Ellisona, Langstona Hughesa, WEB DuBoisa i Malcolma X-a, koja su mu pomogla da ‘postane crnac u Americi’. Na fakultetu je pak naročito volio čitati sv. Augustina, Nietzschea i Sartrea, a starijoj je kćerci Maliji - otkriva se u New York Timesu - poklonio Kindle s knjigama za koje smatra da ih ona treba pročitati. Među naslovima su npr. Marquezov roman ‘Sto godina samoće’ i ‘Zlatna bilježnica’ Doris Lessing. Također je sa zanimanjem pročitao znanstveno-publicističke knjige Elizabeth Kolbert i Daniela Kahnemana.

Ipak, možda je najveći utjecaj na Obamu tijekom osam godina u Bijeloj kući izvršio roman nobelovca V. S. Naipaula ‘A Bend in the River’, čije početne rečenice izražavaju svjetonazor posve suprotan Obaminom. U engleskom originalu Naipaul ovako započinje taj roman: ‘The world is what it is; men who are nothing, who allow themselves to become nothing, have no place in it.’ (Otprilike: ‘Svijet je takav kakav jest; ljudi koji su ništa i koji si dozvole postati ništa nemaju mjesta u takvom svijetu.’) Obama pak kaže da se često znao sjetiti te rečenice kad je bio suočen s ‘teškoćama u svijetu’, dakle vanjskoj politici. ‘Opirem se i borim protiv takvog ciničnog i možda više realističnog pogleda na svijet. Ali bilo je trenutaka kada sam mislio da je sve baš tako’, priznaje on.

Nedavno je u Bijelu kuću na ručak pozvao i pet suvremenih autora koje voli čitati (Dave Eggers, Whitehead, Zadie Smith, Junot Díaz i Barbara Kingsolver), pa je s njima razgovarao o književnosti.  Na kraju razgovora za New York Times o književnosti Barack Obama najavljuje i da će sigurno pisati kad napusti Bijelu kuću, kao i da će dio svoje energije utrošiti na promicanje čitanja među mladima.