Iako na momente ponavlja sve moguće klišeje o 'malom čovjeku' koji se nađe u svijetu visoke politike, 'Sluga naroda' s Volodimirom Zelenskim u naslovnoj ulozi nevjerojatno izabranog ukrajinskog predsjednika prilično je zgodna, a u kontekstu aktualnih događaja, iznimno tužna humoristična serija.
Nešto je pomalo morbidno u naglom globalnom interesu za ukrajinsku humorističnu seriju 'Sluga naroda', snimanu i prikazivanu na ukrajinskoj televiziji od 2015. do 2019. godine. Za njezinu naglu popularnost i uvrštavanje u Netflixov katalog, naime, nema drugog objašnjenja od onoga da je seriju popularizirao rat u Ukrajini. Svi smo i prije znali da je ukrajinski predsjednik prije 'predsjednikovanja' bio glumac i komičar, ali nas mahom bolio đon za to kakve su doista bile njegove glumačke i komičarske sposobnosti. Tek kad se zaratilo i kad se lik počeo javljati uživo s bombardiranih kijevskih ulica, kad smo ga počeli svakodnevno gledati na televiziji kako se obraća američkom Kongresu ili francuskom parlamentu - e, onda smo se zainteresirali za to kako je to izvodio prije nego što se oružjem odupirao Putinu.
vezane vijesti
Takva je priroda gledateljskog interesa i Netflix to zna, zato nam je tek nakon početka ukrajinskog rata ponudio 'Slugu naroda', odnosno prvu sezonu te serije o srednjoškolskom profesoru povijesti Vasiliju Petroviču Goloborodkom koji igrom slučaja postane ukrajinski predsjednik. I sad ga svi gledamo.
Ono što je pritom interesantno jest to da je 'Sluga naroda' zapravo - ako je to u sadašnjem trenutku primjereno reći i napisati - sasvim zgodna serija. Priča je to o običnom, 'malom čovjeku' (iako nisam baš ljubiteljica tog izraza), nečemu što bi kapitalistički kompetitivni mentalitet prozvao prosječnim luzerom koji se igrom slučaja popne na položaj moći i pokaže se sve samo ne prosječnim. Priča je to i o tome što znači doći na jednu takvu funkciju, što sve to sa sobom nosi i što oduzima, kako se ljudi ponašaju kada dođu na vlast ili netko njihov dođe na vlast te donosi li položaj predsjednika jedne države više privilegija ili obaveza.
U seriji kojoj je autor i producent, pa i glavni glumac Vladimir Zelenski, govori se o izvjesnom Vasiliju Petroviču Goloborodkom, srednjoškolskom profesoru povijesti, rastavljenom ocu jednog djeteta koji živi s majkom, ocem i nećakinjom u Kijevu, vozi se na posao biciklom, čita Plutarhove 'Usporedne životopise' i toliko spaja kraj s krajem da je morao podići kredit za kupnju mikrovalne pećnice. Vasilij ili Griša jednoga dana, kada ga kolega dođe zamoliti da obavi neku dužnost za školsku upravu, izgubi živce i započne monolog koji se ubrzo pretvara u tiradu protiv struktura vlasti, korupcije i tipičnoj tegobnoj svakodnevici u jednoj tranzicijskoj, istočnoeuropskoj zemlji. Njegovu psovkama nakrcanu, ali inače sasvim istinitu tiradu potajno mobitelom snimi jedan učenik i već sljedećeg dana ona postaje viralni hit na internetu, škola Grišu pozove na red, ali roditelji učenika su oduševljeni i izjavljuju da bi glasali za njega da se ovaj kandidira na izborima. Učenici pokreću crowdfunding kampanju kojom se skuplja dovoljno novca za Grišinu kandidaturu i on - postaje predsjednik.
Iako se neprekidnim ubacivanjem kadrova u kojima oligarsi iz sjene raspravljaju o Griši implicira da je on postao predsjednik samo zato što su oni to dopustili, dalje se priča razvija u uglavnom očekivanim, ali i u nekim neočekivanim pravcima. Vasilij je doista neiskvaren čovjek iz redova običnih građana i brojne ga stvari pri dolasku na predsjedničko mjesto dočekuju nespremnim, a uvelike ga iznenađuju i reakcije u njegovoj okolini, kao što su one njegove familije, koja već prvi dan počne dijeliti mjesta u vladi i koristiti sve povlastice blizine vlasti. Banka mu poništava kredite, država ga oblači u skupa odijela i daje luksuzne satove, a on u prvih dan-dva svoje prezidenture praktički mjesečari jer bez savjetnika i raznih specijaliziranih stručnjaka praktički ne zna ni disati u tom svijetu.
'Sluga naroda', ruku na srce, često se koristi već prilično poznatim klišejima o razlici u tome kako žive 'obični ljudi', a kako 'velike njuške' koje se ponašaju kao da ih je odabrao sam Bog, a ne narod da mu služi, no sve je to izvedeno pametno, duhovito, s jasno podešenim moralnim kompasom i satiričkom oštricom. Zelenski je pravi gospodin Smith koji ide u Washington i uvjerljiv kao 'tutlek' koji isprva ne zna što mu se događa, ali i kao čovjek s karakterom koji se ipak u jednom trenutku uspijeva probuditi i ponašati se prema svojim načelima, a ne prema onome kako je 'uobičajeno' da se ponašaju vlastodršci. Razvoj u kojem stari, dosadašnjem načinu vjerni savjetnici i suradnici u 'strukturama' počnu vjerovati u njega možda je malo naivan, ali ajde, to je ipak TV serija.
Ono što je našoj voajersko-netflixaškoj znatiželji posebno zanimljivo jest to što se u 'Sluzi naroda' vide tragovi (doduše, satirički, televizijski i karikirani) tragovi prave predsjedničke persone Volodimira Zelenskog, što, dakako, nije čudo s obzirom na to da je on i autor, producent i glavni glumac, ali serija funkcionira i sama za sebe pa ako ste znatiželjni - usput ćete se i zabaviti. No Zelenski i njegova serija, da nije bilo rata, vjerojatno ne bi dospjeli do globalnih streaming servisa, a ako i bi, vjerojatno bi zapeli negdje u onoj kategoriji serija koje se gledaju samo u onoj zemlji u kojoj su snimljene i nekolicini susjednih.
