Nakon 'Prosvjetljenja', sjajne serije koju je radio zajedno s Laurom Dern, Mike White vraća se na HBO s 'Bijelim lotosom'. Serija koja satirično i suptilno prikazuje klasne, rasne, rodne i generacijske odnose u suvremenoj Americi na primjeru grupice ljudi koji ljetuju u ekskluzivnom havajskom odmaralištu i grupice ljudi koja ih pritom poslužuje - jednako je vješto napisana, intrigantna i duboka kao i 'Prosvjetljenje', s tim da se White ovaj put više bavi socijalnom dimenzijom međuljudskih odnosa i kako se lako prelijevaju na emotivne.
Pripremajući nove članove osoblja odmarališta 'Bijeli lotos' kojim upravlja, Armond (Murray Bartlett, poznat nam još iz serije 'Traženje') otprilike ovako opisuje njihovu ulogu: 'Nemojte im govoriti nikakve privatne pojedinosti o sebi. Budite što neodređeniji'. Drugim riječima, upućuje ih na to da u odnosu prema gostima luksuznog resorta ne budu osobe, nego posluga - zamjenjiva lica koja tu nisu da bi ostvarila međuljudske odnose, nego samo zato da bi ispunjavala želje onih koji ih plaćaju. Zvuči okrutno i ružno, ali kako se priča serije 'Bijeli lotos' razvija, saznajemo da je alternativa mnogo bolnija.
Serija govori o tjedan dana u 'Bijelom lotosu' na Havajima, skupini ljudi koja tih tjedan dana provodi u odmaralištu i nekolicini članova osoblja koji ih pritom opslužuju. U prologu saznajemo da je tih tjedan dana završilo nečijom smrću jer zajedno s jednim od bogatih gostiju gledamo kako se u zrakoplov ukrcava kovčeg s natpisom 'ljudski ostaci', ali tada još ne znamo o kome je riječ.
vezane vijesti
'Ljudski ostaci' zapravo su cijelo vrijeme prisutni u seriji jer jedna od gošći - Tanya McQuoid (legendarna Jennifer Coolidge, koja je ovom prilikom dobila nešto nijansiraniju, manje karikiranu ulogu nego inače) - na Havaje dolazi prosuti pepeo svoje majke. Moglo bi se, doduše, reći da su kod drugih likova u seriji prisutni 'ostaci ljudskosti' jer su redom prikazani kao uglavnom razmažena, privilegirana i iritantna skupina bogataša čiji su međusobni odnosi pomalo truli i obojeni beskompromisnom sebičnošću, ali situacija je ipak nešto slojevitija.
Osim Tanye, tjedan dana u odmarailštu provodi i mladi bračni par na medenom mjesecu - Rachel i Shane (Alexandra Daddario i Jake Lacy). Rachel je free lance novinarka koja se udala za bogataškog sina Shanea i sada, u bajkovitom havajskom raju u kojem Shane stalno zanovijeta zbog toga što su im dali MALO manje luksuznu sobu, zbog toga što Rachel i dalje želi raditi svoj posao i generalno, zbog svega što nije apsolutno pod njegovom kontrolom - počinje uviđati da je možda čeka život pun nezadovoljstava. Na ljetovanju je i obitelj Mossbacher, predvođena matrijarhalnom figurom superuspješne šefice internetske tražilice, Nicole Mossbacher (Connie Britton, koju gledatelji možda pamte kao još jednu majčinsku figuru, onu iz serije 'Friday Night Lights'). Uz supruga Marka (Steve Zahn), kćer Oliviju (Sydney Sweeney, koju znamo iz 'Euforije') i sina Quinna, na ljetovanje je s njima pošla i Olivijina prijateljica Paula. Osim očitog control freak-momenta majke obitelji, zbog kojeg sin Quinn u jednom trenutku gubi živce i više: 'Mama, OVO JE LJETOVANJE! Spremamo se NA DORUAČK! Ne mora sve biti IZVOR STRESA!' - Mossbacherovi su i inače koloplet suvremenih neuroza.
S jedne je strane opsesivno hipohondrijski suprug Mark koji uza sve ima i krizu muževnosti pa zbog nje od vlastitog sina pokušava učiniti većeg muškog alfu nego što je sam ikada bio (prikazano u tipičnom: 'Ajd' se malo makni od mobitela i igrica pa da radimo nešto AKTIVNO I NA OTVORENOM!'), a s druge strane uspješna majka koja ne uspijeva NIMALO impresionirati svoju kćer, a još se s njom sukobljava i na političkoj razini jer svaka od njih gaji svoju, generacijsku vrstu 'progresivne' orijentacije. Kći prezire majčinu odanost Hilary Clinton, a majka kćerinu 'pretjeranu političku korektnost' i cancel-kulturu, no ono što je (majku) zapravo najviše ždere izrečeno je u rečenici: 'Interesantno kako imaš toliko suosjećanja za obespravljene koje uopće ne poznaš, a nemaš nimalo razumijevanja za članove vlastite obitelji, za koje znaš da te vole'.
No svi unutarnji odnosi među gostima 'Bijelog lotosa' još su kamilica u usporedbi na brutalu koju nam Mike White servira u njihovu odnosu prema osoblju odmarališta. Od poslužiteljice koja se porađa na poslu a da nitko nije ni primijetio da je trudna, preko upravitelja kojeg bešćutni gosti tjeraju preko ruba trezvenosti koju je održavao čitavih pet godina pa sve do voditeljice wellness centra s čijim se snovima o samostalnoj budućnosti opako poigrava jedna od gošći, White je ovdje duboko zarezao u ono za što se američko društvo pravi da ne postoji - klasnu podijeljenost i njezine svakodnevne, emotivne i egzistencijalne implikacije.
Kada je prije desetak godina Mike White zajedno s Laurom Dern na HBO izbacio 'Prosvjetljenje', malu, duhovitu, ali i duboko emotivnu seriju o potrazi jedne sredovječne žene za srećom u modernom američkom društvu, ta serija, baš kao i sredovječne žene u modernom američkom društvu, nije privukla veliko zanimanje šire publike, iako su je kritičari (uključujući i mene) hvalili kao remek-djelo. I sam je White bio podosta tužan zbog takve situacije, koju je u intervjuima opisivao kao 'gledateljski seksizam' jer će serije o ženama uglavnom gledati samo žene, dok će serije o muškarcima ili s 'muškim' temama gledati i muškarci i žene. No evo, deset godina poslije pragmatično se okrenuo drugoj vrsti serije, u kojoj se ne bavi ni ženama ni 'ženskim' temama, nego i ženama i 'ženskim' temama u sklopu šire slike i satiričnog prikaza suvremene američke zbilje.
Ipak, koliko god se na prvi pogled činilo da je 'Bijeli lotos' drugačija vrsta serije od 'Prosvjetljenja', ona i dalje odiše autorskim pečatom Mikea Whitea - hrabrim, dubokim i suptilno duhovitim scenarijem, situacijama u kojima se ne bježi od nelagode međuljudskim, međurasnih, međuklasnih i međuspolnih odnosa te istinski uvjerljivim likovima. Serija na trenutke podsjeća i na 'Nasljeđe' Jesseja Armstronga, još jednu HBO-ovu sjajnu seriju s bogatim šupcima. No između njih postoji jedna golema, ključna razlika - Mike White u 'Lotosu' istinski suosjeća sa svojim likovima, čak i onda kad su šupci. Njegovi su šupci jednostavno - ljudskiji. I to ovu seriju čini emotivnijom, no na kraju krajeva i depresivnijom.
Kako god bilo, bez imalo se sumnje radi o HBO-ovu sezonskom serijskom vrhuncu i izgubili biste mnogo kada biste propustili ovu seriju. Možda su američka zbilja i njezini suvremeni problemi daleko od naše, hrvatske svakodnevice, ali odnos između onih koji dolaze nekamo ljetovati te zbog novca koji su pritom uplatili misle da zaslužuju kraljevski tretman - i onih koji im taj tretman pokušavaju pružiti - sigurno je poznat i štokojem domaćem gledatelju.
