U očekivanju odluke o izručenju režisera Polanskog SAD-u, koja bi trebala biti donesena narednih tjedana, o njegovom slučaju raspravljali su koordinatorica Autonomne ženske kuće Zagreb Neva Tölle, koja se zalaže za procesuiranje Polanskog, i režiser Hrvoje Hribar, supotpisnik inicijative Europske federacije redatelja koja je pismom tražila puštanje Polanskog na slobodu.

Podsjetimo, režisera Romana Polanskog prošli tjedan u Zürichu uhitila je švicarska policija na temelju 31 godinu starog američkog sudskog naloga koji Polanskog tereti za pedofiliju. Polanski je uložio žalbu na uhićenje i izručenje SAD-u, a u Švicarskoj je stotinjak istaknutih osoba potpisalo peticiju kojom izražavaju ogorčenje uhićenjem i kojom traže da njihova zemlja ne izruči slavnog režisera. Francuska i Poljska, zemlje u kojima je Polanski živio, prosvjedovale su protiv uhićenja, no ubrzo je glasnogovornik francuske vlade Luc Chatel promijenio ton i rekao da nitko nije iznad ni ispod zakona. Državna tajnica SAD-a Hillary Clinton u povodu slučaja Polanski rekla je da ga trebaju rješavati suci, a ne diplomati.

'U Velikoj Britaniji 30 godina kasnije optužen je pedofil iz sirotišta, dobio je dvije godine. Uz dužno poštovanje prema Polanskom, ne možemo imati dvostruka mjerila. Ne odobravam to što njegov odvjetnik traži puštanje iz pritvora i obranu sa slobode jer je Polanski već imao jednu takvu priliku pa je pobjegao. Ako je to učinio tada, učinit će i danas', rekla je Neva Tölle

'Nitko ne sumnja da je grešno i gnjusno ići u krevet sa 14-godišnjakinjom, no Polanski nije imao ravnopravno suđenje, to je bio 'showcase', suđenje jednom dekadentnom europskom umjetniku i moramo uzeti u obzir kompletan kontekst. Polanski je bio predmet tipičnog američkog sudskog narativa', rekao je Hrvoje Hribar u emisija Radija 101 te Polanskog branio argumentom da je majka tada 14-godišnje djevojčice Samanthe Geimer, rođene Gailey, prodavala njezinu seksualnost medijima dozvolivši da se djevojčicu fotografija za naslovnicu, a reagirala je tek kad je došlo do seksualnog kontakta nje i Polanskog.

Hribar se pozvao i na kodove ponašanja iz sedamdesetih, kada su, rekao je, brojne njegove kolegice, također maloljetnice, spavale sa starijim muškarcima.

'Seksualni kodovi 70-ih, ponašanje zlatne mladeži, zvijezda – to su bili rituali i kultura svakodnevice, Sodoma i Gomora, zbunjeno vrijeme u kojem je vladala kultura droge, izbezumljenosti, svako je spavao sa svakim, i Polanskom unutar koda nije izgledalo nešto osobito transgresivno to učiniti', rekao je Hribar i dodao da smatra da ja Polanski bačen lavovima zgrožene javnosti koja njegov slučaj ne želi gledati drukčije nego kroz model osude.

'Možda je to samo njegova zla sudbina koja se nastavlja', izjavio je Hribar

Tölle se nije složila s tim mišljenjem rekavši da je suludo činjenicom ludih sedamdesetih pravdati teško kazneno djelo pedofilije i gledati to kao tada općeprihvaćeno ponašanje.

U raspravi se Neva Tölle držala činjenica iz konkretnog sudskog slučaja, dok je Hrvoje Hribar slučaj Polanskog tumačio kroz priču o dekadentnom europskom umjetniku.

Na razini ideologije, doista, Amerika i kroz ovaj slučaj želi razračunati sa 60-ima, a Europa se, s druge strane, drži toga da Amerikanci ne razumiju kulturne nijanse i umjetnike. Ipak, osoba koja je drogirala maloljetnicu te je potom silovala nije slučaj za kulturalne studije, nego za sud.