U filmu ispunjenom antologijskim scenama, kakav je 'Annie Hall', nemoguće je izabrati najviše upečatljivu. Ipak, mnogi su bili oduševljeni onom u kojoj Alvi Singer i Annie Hall čekaju u redu za kino i, htjeli-ne htjeli, slušaju stanovitog brbljavca koji glasno obrazlaže teorije Marshalla McLuhana. Odjednom se u kadru pojavljuje glavom i bradom gospodin McLuhan, koji napornom intelektualcu lakonski kaže: 'You know nothing of my work.' I začepi mu usta.

Bila je to godina 1977, a McLuhan je bio na vrhuncu slave kao revolucionarni teoretičar medija koji je prvi ukazao široj javnosti na značajan, pa i poguban utjecaj masovnih medija na razvoj društva.

Danas svima poznate krilatice poput 'medium is the message' i 'globalno selo' skovao je baš McLuhan, koji je tema nove publicističke knjige Douglasa Couplanda, autora slavne 'Generacije X'.

Riječ je i o intelektualnom susretu dvojice poznatih Kanađanina, koji su svojim djelima utjecali na definiranje epoha u kojima su živjeli, a Coupland je poticaj na pisanje biografske knjige o McLuhanu dobio od izdavača Penguin Books, koji je počeo objavljivati serijal knjiga o eminentnim Kanađanima.

Tako je nastala jedna čudna biografija, naslovljena 'Extraordinary Candians: Marshall McLuhan', u kojoj je Coupland pokušao uhvatiti ljudsku i intelektualnu srž utjecajnog teoretičara medija, koji je, kao i svatko, imao svoje dobre i loše strane.

Coupland se hrabro odlučio poigrati i s formom biografije te u svojoj knjizi mijenja stilove, uključuje citate s interneta, pa čak po potrebi mijenja boju fontu, a jedna od njegovih kontroverznijih teza jest i da je McLuhan bio autističan.

Ipak, moguće je pratiti i klasičnu priču o jednom životu, od rođenja do smrti, a u slučaju Marshalla McLuhana prvo se dogodilo 1911. godine, a potonje 1980.

Definirajući moment McLuhanova djetinjstva je pak bio napet odnos s majkom koja ga je zanemarivala, ali mu i usadila velike ambicije. Mladi McLuhan se prvo zainteresirao za književnost te je dug niz godina radio kao profesor na brojnim sveučilištima, no polako je postao svjestan važnosti masovnih medija u oblikovanju čovjekove svijesti. On je bio jedan od prvih koji se nije ustručavao posvetiti toj temi, koja se u njegovo vrijeme smatrala znanstveno irelevantnom, ali teško da bi netko drugi došao do tako dalekosežnih zaključaka koji su se pokazali ispravnima.

Coupland naglašava da je McLuhan predvidio dolazak interneta, i to oko 40 godina prije nego što je world wide web postao svima pristupačan. No McLuhan je istovremeno znao naglasiti koje će biti crne strane interneta, pa je početkom šezdesetih napisao sljedeće: 'Kada ljudi jedni drugima dođu previše blizu, oni postaju divlji i nestrpljivi. Globalno selo je mjesto trnovite komunikacije i mučnih situacija.' Kada to pogledamo iz aktualne perspektive, svjesni svih onih ljudi koje je zlostavljanje preko interneta odvelo u samoubojstvo, jasno je o čemu je McLuhan govorio.

S druge strane, kao i svaki veliki čovjek, McLuhan je imao svoju manje reprezentativnu stranu, od koje Coupland ne bježi. U svojim teorijskim spisima znao je upasti u skoro pa karikaturalnu samoreferencijalnost, a nisu mu strane ni izjave koje se iz današnje perspektive čine totalno blesavima.

Primjerice: 'Crnce je upalila struja. Stara književnost nije nikada bila važna crncima jer ih je odbacivala i ponižavala, ali struja ga pali te ga prihvaća kao cjelovito ljudsko biće.' To je McLuhan rekao na temu američkog pokreta za prava crnaca koji je predvodio Martin Luther King.

Od drugih bizarnosti kojima je McLuhan bio sklon svakako vrijedi spomenuti njegovu opsesiju glasnim zvukovima, kao i patološko izbjegavanje fizičkih kontakata s ljudima.

Douglas Coupland, i sam opsjednut medijima kao i biografski subjekt kojeg je izabrao, priznaje da je McLuhanov obožavatelj te da ne može biti objektivan. Zaključuje da bi bez McLuhanovih teorija 'u svijetu bila jedna velika rupa', s čime se lako složiti. Danas živimo u svijetu koji je definirao i predvidio čudni Kanađanin, profesor književnosti prije pola stoljeća.