Svako malo dobijem poriv pogledati emisiju Branimira Bilića. To traje već desetljećima, tamo negdje još od 'Misli 21. stoljeća', 'Lica nacije' i 'Znakova vremena', odnosno, kako god da su se zvale sve te bilićijane. Svako malo dobijem taj poriv jer, ruku na srce, Bilić zna biti urnebesno zabavan. Prije svega tu mislim na njegovu jedinstvenu sposobnost da sugovornicima postavlja pitanja od kojih svako traje jedno pet minuta, pa na kraju više ni on ni sugovornik ne znaju ni što je pitao ni zašto je pitao ni koliko je sati ni gdje stanuju. Naravno, svako takvo pitanje u sebi sadrži nekoliko sugestija, prijedloga, upozorenja i smjernica koje govore što Brane očekuje da mu gost govori.

No iako to zna biti supersmiješno, ipak svaki put kad pogledam njegovu emisiju, bude mi žao vremena koje sam potrošila na nju, naživciram se i lupam daljinskim o glavu od dosade, a povrh svega mi teško na želudac padne to što me Branimir Bilić već desetljećima smara jednim te istim forama. Čovjek je zapravo neobjašnjivo rezilijentan. Da nije tako naporan, bio bi impresivan.

Evo, recimo, sinoć. Gledala sam emisiju 'Hrvatska za 5', koja je prvo imala koncept po kojem je BB u svakoj emisiji predstavljao neke građane Republike Hrvatske koji su u zadnje vrijeme postigli nešto iznimno i novo, ali se vrlo brzo stopila sa svim ostalim emisijama kakve Bilić radi zadnjih dvadesetak-tridesetak godina. Dakle, smisli superopćenitu temu, pozove ljude čiji mu se stavovi i javni istupi sviđaju i onda nešto manje od sat vremena postavlja tri pitanja. Sinoć ih je postavljao književniku i akademiku Luki Paljetku, teologu i filozofu Anti Vučkoviću te učitelju i astronomu Koradu Korleviću. Tema je bila 'Intelektualci i sloboda', dakle, i opet jedna od tipičnih Bilićevih općenitosti u koje se može utrpati sve od COVID-krize do balonera kakve nose šminkerice na špici. Al baš njega briga. Prošlog je tjedna imao temu 'Svrha i smisao čovjekova života' pa je prema tome ovo sa slobodom i intelektualcima još mila majka.

Najzabavniji je bio početak, pri čemu doslovno mislim na prvi kadar u studiju, čak i prije nego što je Brane videopozivom prizvao The Intelektualce. Počinje emisija, a na videozidu u studiju - ogromna fotografija kipa Krista Iskupitelja na planini Corcovado ponad Rio de Janeira. Ne znam je li to Bilić odabrao kao najbolju ilustraciju slobode koje se mogao sjetiti, je li to možda neka standardna slika kojom se iz nekog razloga uvijek započinje emisija ili su se - kao što se meni učinilo - nekome u tehnici pobrkali .jpegovi, ali ja sam, majke mi, zbog toga gotovo pa očekivala da će sad nasupiti brazilska reprezentacija intelektualaca. No naravno da nije.

'Smješnoća' je potrajala i još nekoliko minuta - kada je gos'n Branimir prizvao intelektualce na videozid i upitao ih što su pripremili za emisiju ko da im je zadao domaći rad pa sad da vas vidimo, junačine (OK, naravno da to nije upitao ni tim tonom ni riječima, ali tako je djelovalo). Divan, zanesen i simpatičan Luko Paljetak, koji će do kraja ostati najsvjetlija točka emisije, na to je pročitao jednu svoju pjesmu - zapravo poprilično relevantnu za temu, ma koliko preopćenita bila. Teolog Ante Vučković imao je pak dramsku interpretaciju jednog svojeg teksta o božanskom miru Isusa Krista u hramu, što je isto, prema uobičajenim standardima Bilićevih emisija, bio zanimljiv moment, a onda je red došao na Korada Korlevića, koji očito nije pripremio ništa pa je počeo, baš kao što to vjerojatno čine iz njegovi učenici kad ne naprave zadaću, iz petnih žila i kisika koji udiše izvlačiti sve što mu je palo na pamet, a ima barem marginalne veze s temom. Pritom moram odmah naglasiti da ne kritiziram Korlevića - to što je učinio je SASVIM OK i Bilićeva fora da od gostiju očekuje nekakvu posebnu pripremu, iako im to nije posao je neopravdana. No vrijedilo je to odgledati zbog Bilićeve face - nakon onoga što mu je Korlević ispričao kao svoj uvodni 'materijal', izgledao je kao da će mu zatefterit jedinicu u imenik.

No zabava je, naravno, kratko trajala pa se i sinoćnja 'Hrvatska za 5' pretvorila u nefokusirano smaranje. Ono što mi je posebno išlo na živce bilo je sljedeće: ako u emisiju pozoveš tri intelektualca i postaviš temu 'Sloboda i intelektualci', čovjek bi očekivao barem nekakvu polemiku, raspravu, dijalog između tih intelektualaca. Ali brus. Nema toga kod Bilića. On ih je lijepo sve postrojio na videozid pa idemo prvo tebe čut što imaš reć o ovome-i-ovome, onda tebe, pa na kraju onog trećeg, i tako redom. Stvarno kao profesor na ispitu, a malo i kao da smo na mini sajmu ili izložbi intelektualaca pa se onda redom gleda kakav tko ima mozak, opremu i knjige na polici.

Luko Paljetak pritom je, rekoh, bio najsvjetlija točka u emisiji, i bio je to upravo zato što je uporno POKUŠAVAO nekakav dijalog, nadovezujući se na ono što su rekli drugi gosti, ali i zbog toga što se nije dao uvući u glavni narativ koji su furali Bilić i druga dva gosta. Taj je narativ bio negdje na liniji sljedećih sentimenata i teza: 'ajme majko, ova nova vremena će nas uništiti', 'politička korektnost je najveće zlo koje je pogodilo slobodu čovjekove misli, fućkaš inkviziciju', 'društvene mreže i umjetna inteligencija - bježmo zbog njih u planine!' i tako redom. Rekla bih da je sve to u stilu one internetske zezalice s naslovom 'stariji muškarac viče na oblak', ali stvarno nije poanta ni u 'stariji' ni u 'muškarac', nego samo to što 'viču na oblak', odnosno na svakodnevicu. Politička korektnost im je fuj-fuj zato što, zamisli, sad manjine i potlačeni zahtijevaju da ih se u javnom diskursu i govoru poštuje, što si većina tumači kao: 'VI SAD TRAŽITE DA DVA PLUS DVA BUDE PET!' jer, naravno, nepoštivanje manjina je standard jednak kao i 2+2=4. Društvene mreže su im koma jer ih ne kuže i previše im je, štajaznam, slika, videozapisa i interaktivnih sadržaja, a vjerojatno i mišljenja onih koji nemaju diplomu za mišljenje. Nova vremena su im valjda prenova ili nemam pojma točno što, ali generalno - viču na oblak. Sve novo je koma i guši slobodu. Eh, da, našlo se tu i malo vremena za ne suviše agresivno, ali ipak jasno izraženo: 'COVID POTVRDE SU REPRESIJA' i slične misli 21. stoljeća.

Znam, znam, postavlja se opravdano pitanje zašto sam to uopće pogledala do kraja i na to, nažalost, nemam pametan odgovor. Malo zbog Luke Paljetka, a malo i zbog nepodnošljive hipnotičke privlačnosti Bilićevih emisija te čuđenja što tako nešto i dalje veselo obitava na javnoj televiziji.