U zadnjoj epizodi serijala 'Kolaži o laži' citira se jedna poznata Nietzscheova rečenica: 'Umjetnost imamo da ne bismo umrli od istine'. Ako umjetnost shvatimo kao laž - a mnogi je filozofi time smatraju - onda je ovo serija o tome kako se sami branimo od istine i kako nas drugi brižno čuvaju od nje raznim više ili manje umjetničkim kerefecima. Pritom se autori Judita Gamulin i Nebojša Slijepčević nisu postavili sa strane i snimajući se zgražavali u šta-nam-rade stilu, nego su se i aktivno uključili u iskrivljavanje istine pomoću modernih sredstava komunikacije. U većini su epizoda, naime, odabranim sudionicima zadali zadatak da proizvedu nešto čime se može obmanuti javnost i ti primjeri pokazuju koliko je takvo što lako postići. Potrebno je samo nešto želje, talenta, mašte i, dakako, moderna tehnologija.

U tom smislu, odnosno, u pokazivanju koliko je lako proizvesti javnu laž, najjače su im epizode o teorijama zavjere i o lažnim snimkama. U obje su angažirali po jednog redatelja - za lažnu snimku Brunu Ankovića, a za teoriju zavjere Predraga Ličinu - te im zadali zadatak. Anković je dobi zadatak napraviti snimku nekog tobože stvarnog povijesnog događaja koja će izgledati kao da se taj događaj doista i zbio, a Ličini su povjerili snimanje youtuberskog filmića koji će na društvenim mrežama stvoriti famu o nekoj teoriji zavjere. Obojici je super uspjelo - neću vam sada spojlati i otkrivati što točno, ali bilo ih je super pratiti u procesu. Pokazali su kako je lako zamijeniti lica na snimkama pomoću postupka koji se naziva deep fake, bauljali oko Vjesnikovog nebodera s fizičarima s Ruđera i gajgerovim brojačem, pretvarali Stjepana Mesića u opernog pjevača tankih obrva i radijske voditelje u žrtve mračnih sila. I time vam i dalje nisam otkrila što su snimili, nego ćete to morati otkriti sami.

Epizoda koja najviše grize za srce, posebice svima onima koji su se ikada bavili novinarstvom u bilo kojem obliku, jest prva epizoda - ona o lažnim vijestima. U toj epizodi dvije osobe - novinarka Maja Sever i satiričar Borna Sor - nisu dobili zadatak da sudjeluju u stvaranju lažnih vijesti, nego da pokušaju razotkriti tko stoji iza takozvanog Festivala slobode, okupljanja koje se odvilo prošlog rujna u Zagrebu i na kojem su se sastali građani koji ne vjeruju u službena izvješća o pandemiji koronavirusa. Budući da se nezadovoljstvo tih građana dosta često temelji na široko rasprostranjenim lažnim vijestima o koroni, pokušali su doći do ljudi koji stoje iza organizacije 'festivala' te s njima porazgovarati o tome. Nije im uspjelo. No uspjeli su razgovarati s nekim ljudima koji su sudjelovali u festivalu i to je dovelo do poražavajućih spoznaja o nepovjerenju običnog puka prema ne samo provjerenim informacijama - dapače, na medije koji se ciljano i isključivo bave provjerom vijesti i informacija obični se ljudi najčešće nabacuju drvljem i kamenjem - nego i prema stručnjacima. Zaključak koji govori o smrti autoriteta toliko je kompleksan i alarmantan da vjerojatno zaslužuje vlastiti serijal.

Zanimljive su i epizode u kojima se propituje autentičnost i istinitost dokumentarnih filmova, gdje se na primjeru tri kratka dokumentarca o Espi Tomičiću pokazuje kako različiti autorski pristupi mogu proizvesti različite priče, a i sama epizoda ima par bezazlenih, ali ipak važnih manipulatorskih preokreta za gledatelje, kojima im pokazuje kako i dokumentarni film može lagati.

Iako su sve epizode zanimljive, kad bih morala odabrati one koje su me najmanje impresionirale, bila bi to epizoda o oglašavanju i epizoda o virtualnim profilima na društvenim mrežama. U epizodi o oglašavanju problematičan mi je jedan moment po kojem ta epizoda odskače od ostalih. Naime, dok su se autori u svim drugim epizodama bavili lažnom dimenzijom određenog načina komunikacije, ovdje je ispalo da je oglašavanje čista poštenjačina - ne bi oglašivači nešto slagali ili manipulirali ni za živu glavu! Okej, nije baš tako, ali dali su nam primjer marketinga, oglašavanja i dizajna jednog proizvoda u kojem su objašnjeni neki postupci kojima se marketingaši i stručnjaci za oglašavanje služe da bi postigli bolju tržišnu prođu nekog proizvoda, ali... nije baš bilo nekih primjera kako nam oglašivačka industrija laže. Dapače, mladi stručnjaci za oglašavanje s kojima su autori razgovarali naveliko su se raspričali o tome kako su marketing i oglašavanje užasno važni, a zatim i o vlastitim etičkim uzusima zbog kojih oni NE lažu. Ja VJERUJEM da ti ljudi fakat ne lažu i da su etični, ali po čemu su onda zanimljivi za serijal koji se zove 'Kolaži o laži'?

Što se pak epizode o virtualnim profilima tiče, ona je nešto zanimljivija. U njoj, kao u nekoj parlaonici ili panelki, sudjeluje nekoliko mladih ljudi koji su vrlo aktivni na Instagramu i njihovo poimanje društvenih mreža, koliko su važni za njihove živote, koliko su lažni, a koliko iskreni - nešto je nad čime će većina sredovječnih i starijih gledatelja blenuti. Dio pak u kojem jedna poznata influenserica pokušava na Instagramu načiniti influensera od jedne osobe koja ne odgovara tipičnom profilu instagramaša sladak je i simpatičan, ali isto na kraju nije sasvim jasno po čemu je lažan, osim što mladi influenseri pred Džamijom s mobitelima u rucima viču: 'A neeeee, ne vjerujem! Pa to je feeeeejk!' i po tome što je u njegovu stvaranju pomogla poznata influenserica. Mislim, u redu, naravno, sve je to na Instagramu pa je autentičnost po defaultu upitna, ali profil nije ništa lažniji od njihovog. Tako da mi je na kraju te epizode malo ostao dojam polupanih lončića, ali ajde, dobro.

Kako god bilo, ovo je superzanimljiva dokumentarna serija, na trenutke urnebesno zabavna, na trenutke će nesumnjivo razljutiti šta-nam-rade ekipu. na trenutke će nas upozoriti da kritički propitujemo ono što vidimo u medijima, a na trenutke i upozoriti na neke doista alarmantne trendove u društvu, kao što je onaj da se lakše vjeruje lažnim vijestima, nego provjerenim činjenicama i da je laž užasno teško demantirati. Bilo bi mi drago kad bi autori neke od ovdje dotaknutih tema još malo proširili pa da dobijemo još jednu sezonu ili neku sličnu dokumentarnu seriju.