Također je povjesničarka umjetnosti koja se posvetila pronalaženju kulturnih veza između Velike Britanije i Hrvatske te je nedavno u sklopu festivala predstavila brošuru u kojoj je mapirala prisutnost hrvatske umjetnosti i baštine u britanskim zbirkama umjetnosti i muzejima.

Što je bio povod za organizaciju festivala Welcome Croatia?

Očit poticaj Britansko-hrvatskom društvu za intenziviranje aktivnosti s ciljem predstavljanja Hrvatske bio je ulazak Hrvatske u Europsku uniju. Budući da ranije nije postojao program namijenjen promidžbi Hrvatske u Ujedinjenom Kraljevstvu, naši članovi su se aktivirali u organizaciji ovog projekta. Među njima se nalaze ugledni britanski i hrvatski intelektualci, diplomati, umjetnici, studenti, poslovni ljudi iz londonskog Cityja; ukratko, stručnjaci iz raznih profesija koji pripadaju različitim generacijama. Na inicijativu tajnika našeg društva i iskusnog kulturnog diplomata Petera Elborna, osnovali smo odbor festivala Welcome Croatia kojim predsjeda sir John Ramsden, bivši britanski veleposlanik u Hrvatskoj.

Uz predstavnika Veleposlanstva RH u Londonu, članovi vijeća su predstavnici britansko-hrvatskih udruga kao što su Međunarodna zaklada za hrvatske spomenike (ITCM) i AMAC UK - Almae Matris Alumni Croaticae, Britansko-hrvatska gospodarska komora i volonteri odgovorni za pojedine projekte. Uspjeli smo zainteresirati vrhunske institucije kao što su British Museum, British Library i Ashmolean Museum u Oxfordu da se priključe aktivnostima festivala. U Hrvatskoj nam je u samom začetku projekta pismo podrške poslao predsjednik Josipović, a ministrica kulture Andrea Zlatar Violić je otvorila festival. Dragocjena nam je potpora Ministarstva vanjskih i europskih poslova te Ministarstva kulture koji sudjeluju u organiziranju i financiranju festivala.

Možete li nam ukratko predstaviti rad Britansko-hrvatskog društva i vaše dosadašnje projekte?

Britansko-hrvatsko društvo je neovisna dobrotvorna udruga za promicanje prijateljskih odnosa između naše dvije zemlje. Nizom aktivnosti predstavljamo hrvatsku kulturu, baštinu, umjetnost i gospodarstvo. Britanski i hrvatski stručnjaci drže predavanja, organiziramo koncerte i kazališne nastupe. Jednom godišnje organiziramo svečanu večeru na kojoj predstavljamo hrvatske gradove i prikupljamo sredstva u humanitarne svrhe za udruge u Hrvatskoj. Ta večera je prilika za druženje, ali i za iniciranje novih projekata. Primjerice, na večeri u Oxford i Cambridge Clubu govor je održao dr. Robin Harris, autor izvanredne knjige o Dubrovniku, a društvo je objavilo njegov govor kao posebnu knjižicu. Na toj su večeri bili predstavnici Dubrovnika te su tijekom večeri inicirani novi projekti kao što je ljetna opera u suradnji britanskih i hrvatskih glazbenika i kulturnjaka. Tada je prvi put najavljeno postavljanje spomen-ploče i imenovanje trga u čast naše dugogodišnje predsjednice, pokojne Kathy Wilkes, sveučilišne profesorice u Oxfordu koja je bila počasna građanka Dubrovnika. Pokrovitelj našeg društva bio je i Michael Foot, veliki prijatelj Hrvatske u ratu i u miru. Isto tako, jednom godišnje u suradnji s Europskom bankom za obnovu i razvoj organiziramo memorijalno predavanje u spomen na Krstu Cviića koje je prošle godine održala ministrica Vesna Pusić

Koji dio programa festivala Welcome Croatia vas je posebno inspirirao?

Na to mi je pitanje teško odgovoriti. Upravo je raznolikost i bogatstvo inicijativa ono što je najvrednije, a da ne govorim o tome kako smo okupili izvanredan, profesionalan tim koji djeluje volonterski u realizaciji programa i promidžbi. Teško je odlučiti se između izložbe fotografija na kojoj su autori izdvojili onu fotografiju koja za njih predstavlja Hrvatsku, preko izložbe dizajna, sjajne predstave za djecu kazališta Žar ptica, do simpozija o hrvatskoj arheologiji u Londonu i u Oxfordu o istraživanjima sir Arthura Evansa u Dubrovniku, zatim predstavljanja hrvatskih latinista u British Library, susreta s hrvatskim književnicima u sjenovitom vrtu kuće u kojoj je stvarao slavni engleski pjesnik Keats… Potom književni susreti u Europskoj kući i na Londonskom sajmu knjige, praćenje najnovijih tekstova hrvatskih dramskih pisaca u izvedbi hrvatskih i engleskih glumaca i redatelja, predavanja o hrvatskom zakonodavstvu, a da ne govorimo o sjajnoj ideji profesora Nenada Bičanića da u Ujedinjenom Kraljevstvu ostavimo trajni spomenik na ulazak u EU u obliku kažuna koji će zajedno graditi Hrvati i Britanci.

Za koje dijelove programa mislite da će pobuditi najviše interesa britanske javnosti?

Svaki od ovih programa usmjeren je specifičnoj publici. Naprimjer, u Londonu se svakog dana odvija više od osam stotina kulturnih događanja, no i hrvatski program može pronaći svoje mjesto. I izvan programa Welcome Croatia bilježimo uspjehe; možemo biti ponosni na to koliko se ovih dana u medijima spominje izvedba Zrinke Cvitešić u mjuziklu 'Once'!

Koje biste britansko-hrvatske veze izdvojili?

Izdvojila bih prije svega one kulturne, o kojima najviše znam. Primjerice povezivanje stručnjaka i njihova suradnja te izmjena iskustava su od neprocjenjivog značenja. Uvijek se iznova začudim time kako je teško organizirati nastupe hrvatskih umjetnika i intelektualaca na međunarodnim skupovima, a to je najbolja platforma za promidžbu zemlje i predstavlja uistinu zanemariv trošak.

Biste li nam mogli predstaviti svoju brošuru 'Mapiranje Hrvatske u kolekcijama Ujedinjenog Kraljevstva' predstavljene u sklopu festivala Welcome Croatia?

Osim što sam uključena u organizaciju cjelokupnog festivala, moj autorski doprinos je istraživanje o svim djelima hrvatskih umjetnika, kao i onih porijeklom iz Hrvatske, te djelima anonimnih majstora iz Hrvatske i arheološkim nalazima s područja Hrvatske koji se nalaze u javnim zbirkama u Velikoj Britaniji. Također sam istraživala djela britanskih majstora inspirirana boravkom u Hrvatskoj. Uz pomoć izdavačke kuće Archaeopress u Oxfordu, koju vode arheolozi, dr. Rajka Makjanić i dr. David Davison, objavili smo malu umjetničku mapu Hrvatske u UK-u ili, bolje rečeno, imaginarni muzej veza s Hrvatskom. Iznenadila sam se time s koliko su zanimanja britanski povjesničari umjetnosti pratili moj rad. Za mnoge je bilo otkriće hrvatsko podrijetlo ponekih slavnih umjetnika, jer se neki u katalozima još uvijek vode kao talijanski majstori.

Zanimljivo je pratiti i ukus britanskih kolekcionara koji su vrlo rano prepoznali kvalitetu renesansnih majstora kao što su Klović, Medulić, Čulinović, Vranjanin, Duknović, Fortezza i nabavili ih za svoje zbirke. Taj imaginarni muzej uz djela slavnih renesansnih majstora uključuje i nalaze iz Narone, folklorna glazbala, nakit i tkanine, kipove Meštrovića i Oskara Nemona, plakate Bućana i Šuteja te večernje kreacije modne dizajnerice Franke.

Je li vaš rad na prebacivanju pažnje na hrvatska umjetnička djela u britanskim muzejima polučio uspjeh?

Brošura je pobudila veliko zanimanje stručnjaka već na predstavljanju u Wallace Collection nakon izvrsnog predavanja Ljerke Dulibić o Strossmayeru kao kolekcionaru. Posljedica je to da će kustosi pojedinih zbirki u kojima se nalaze djela hrvatskih majstora održati predavanja o njima za široku publiku, tj. za posjetitelje muzeja, a neka djela koja se nalaze u depoima će ugledati svjetlo dana. To je dugoročni program u kojemu će sudjelovati muzeji, galerije i zbirke koji se nalaze pod upravom National Trusta. Također pregovaram o predavanju o Meduliću u zbirci kraljice Elizabete II, kćerka kipara Oskara Nemona održat će predavanje o skulpturama u Parlamentu, a organizirat ćemo i posjet zbirkama izvan Londona. Nakon predstavljanja brošure javila mi se predsjednica Društva primijenjenih umjetnosti čiji su članovi potaknuti brošurom odlučili otići na studijsko putovanje u Hrvatsku te me zamolila da im pomognem organizirati program. Višegodišnje istraživanje tako, polako ali sigurno, dobiva i novu dimenziju. Budući da je brošura dostupna i na internetu, u nju će se nastaviti unositi nove informacije.