Kako je došlo do vaše posljednje izložbe 'Lajk end šer'? Možete li se osvrnuti na ideju i koncept?

Izložba 'Lajk end šer' nastala je kao presjek moje višegodišnje aktivnosti na Facebooku. Od 2012. sam aktivnije počeo objavljivati svoje radove koristeći ovu popularnu društvenu mrežu i tako sam do danas objavio nekoliko tisuća raznovrsnih postova koji se mogu razvrstati u nekoliko osnovnih kategorija. Najčešće se radi o fotokolažima u kombinaciji s tekstom koji su uglavnom vezani uz teme koje me najčešće zaokupljaju (dnevnopolitička događanja, teme vezane uz umjetnost s osobitim naglaskom na suvremenu umjetničku produkciju, pop-kulturu, kič u najširem smislu, fenomeni vezani uz konzumerizam i potrošačko društvo, religiju itd.).

Osim fotokolaža, prije nekoliko godina počeo sam objavljivati 'misli dana', rubriku u kojoj s publikom na Facebooku dijelim svoja razmišljanja o raznim temama. Najčešće su to vrlo kratke misli (do nekoliko rečenica) kojima su zajednički apsurd, ironija, paradoks, humor.

Uz već spomenute fotokolaže i misli dana, na svome profilu na Facebooku objavljujem kraće videoradove, fotografije i još dosta drugih stvari. Presjek svega što sam posljednjih godina objavio na Facebooku prvi put sam u najcjelovitijem 'materijalnom', a ne virtualnom obliku izlagao 2016. u Galeriji Forum u Zagrebu. Od tada do danas sam na poziv voditelja galerija izložbu u modificiranom i djelomično nadopunjenom obliku izlagao i u Splitu u Salonu Galić, na otoku Krku u galeriji Decumanus i sad nedavno, u rujnu 2017., u galeriji Filodrammatica u Rijeci.

Kako ste odabrali radove kojima ćete napraviti presjek posljednjih pet godina na Facebooku?

Odabir radova za izložbu nije bio nimalo lagan jer sam od ogromnog broja objava na Facebooku morao napraviti strogu selekciju radova koji bi cjelovito predstavili moju sveukupnu aktivnost na toj mreži te koji bi posjetitelju galerije koji nije korisnik društvenih mreža najpribližnije predstavili čime se bavim. Tako sam se odlučio selektirati radove koji su dobili najveći broj 'lajkova' i 'šerova' korisnika Facebooka i taj kriterij je na koncu postao i naziv izložbe 'Lajk end šer'.

Kako komentirate odnos ovdašnjih ljudi prema društvenim mrežama, prije svega prema Facebooku?

Facebook je javni medij kao i svaki drugi. Medij sam po sebi nije ni dobar ni loš, sve ovisi o tome kako ga netko koristi i u koje svrhe. Nije Facebook kriv ako je preplavljen glupostima. Vrijeme provedeno na društvenim mrežama, ispred TV-a i slično više je stvar samokontrole i samo po sebi nije problem medija. Meni je Facebook odličan medij za komunikaciju sa širom publikom, a ne samo onom vezanom uz svijet umjetnosti u profesionalnom smislu. Također, tamo pratim aktivnosti i rad nekolicine prijatelja (koliko mogu, s obzirom na obaveze) koji zaista kvalitetno pišu o različitim temama i na taj način informiraju i educiraju javnost. Osim toga, na Facebooku se mogu podijeliti vrlo praktične i važne informacije koje olakšavaju svakodnevni život.

Odnedavno se dodjeljuju nagrade za književnost na Facebooku. Što mislite o tome?

Nagrada Post scriptum za književnost na Facebooku je sjajna ideja koja je u potpunosti u duhu vremena. Zaista ne vidim razlog zašto ne nagraditi nekoga tko dobro piše, a objavljuje svoje radove 'samo' na Facebooku?! Ako ste u svojem pitanju mislili na radove vizualnih umjetnika, također sam za! Mnogi od njih objavljuju vrlo zanimljive stvari na Facebooku i ne vidim razlog da ih se ne nagradi iako su njihovi radovi 'samo' tamo, tj. nisu bili izlagani u nekoj galeriji ili muzeju.

Kako općenito ocjenjujete domaću praksu izlaganja umjetničkih djela, osobito s obzirom na internet? Koliko je uznapredovao kao prostor, kako ga se tretira u odnosu na klasične metode, galerije, muzeje itd.?

Najčešće vizualni umjetnici koriste internet kao sredstvo za predstavljanje svojih radova (bez obzira na medij) široj publici i u komercijalne svrhe. Korištenje interneta u tom smislu je od iznimne važnosti zbog pristupačnosti informacija i gotovo trenutne mogućnosti upoznavanja nečijeg rada. Ipak, i danas, bez obzira na internet, radove nastale u 'klasičnijim medijima' (slika, skulptura, performans, instalacija itd.) nemoguće je u potpunosti doživjeti, sagledati i razumjeti ako nisu kvalitetno predstavljeni u galerijskom prostoru ili muzeju. Svi ti elementi fizičkog prostora galerije/muzeja, postava, formata i međusobnih odnosa radova i direktne komunikacije s publikom izostaju na internetu. Dokumentacija radova u formi fotografije, videa i popratnog teksta, što umjetnici objavljuju na internetu, može samo donekle objasniti o čemu se radi. Za potpun doživljaj mnogih umjetničkih radova, bez obzira na mogućnosti koje pruža internet, posjet galeriji/muzeju je i dalje od presudne važnosti.

Jedan od vaših projekata je i izložba 'United' iz 2006., koju su činili portreti kolega umjetnika, kustosa i likovnih kritičara. Otkud ideja za to?

Na izložbi 'United' iz 2006. u Galeriji SC u Zagrebu izložio sam - u maniri Andyja Warhola - dvadesetak portreta domaćih kolega umjetnika svih generacija i različitih načina likovnog izražavanja te nekoliko kustosa i likovnih kritičara. Želio sam ih predstaviti kao zvijezde (što bi, po svojim umjetničkim dosezima i kvaliteti radova, trebali biti), iako po svojem ekonomskom statusu i ugledu u društvu te prisutnosti u medijima to nisu. Bez obzira što se radi(lo) o iznimnim umjetnicima, od kojih su neki već tada imali međunarodni ugled i priznanje, kod kuće su i dalje bili gotovo nepoznati široj zajednici. Izložba je kroz 'izokrenutu' Warholovu perspektivu govorila o (ne)vrednovanju i neprepoznavanju vrijednih i značajnih umjetnika te njihovom neadekvatnom statusu u društvu.

Kustosica je tada komentirala da izložbom 'United' 'ukazujete i na incestuoznost domaćeg art-crowda, njegovu samodostatnost i ponekad besmislenu isključivost'. Kakvo je sad stanje što se tiče odnosa raznih aktera šire domaće umjetničke scene?

Uvijek su u većoj ili manjoj mjeri postojali nerazumijevanje i izostanak međusobne podrške između različitih grupa umjetnika. Tako na primjer umjetnici koji se bave i izražavaju u suvremenijim medijima pomalo zaziru od onih koji se izražavaju tradicionalnijim medijima poput slikarstva i obrnuto. Upravo zbog toga izložba 'United', koja se bavila statusom umjetnika u društvu, zahvaća i temu međusobnog odnosa umjetnika, s obzirom na različitost primarnih medija u kojima se izražavaju. Na izložbi sam naizgled nespojive individualce (slikare, konceptualce, kipare, performere) okupio i izložio 'pod istim krovom'. Otuda i naziv izložbe 'United' (ujedinjeni). Iako sam u svom radu uglavnom više bio okrenut tzv. novim medijima, uvijek sam podržavao kolege koji se izražavaju u tradicionalnijim medijima. Mnogi od njih rade sjajne stvari. Međusobna solidarnost i podrška umjetnika bez obzira na različitosti su iznimno važne, pogotovo u sredini poput naše, u kojoj se za kulturu izdvaja jako malo i koja, nažalost, svoj imidž ne gradi na kulturi i umjetnosti, kao što to čine mnoge razvijene zapadnoeuropske zemlje.

Što, u tom kontekstu, kažete na komentare da je umjetnost, osobito suvremena, ljudima izvan struke često apstraktna i daleka?

Za razumijevanje suvremene umjetnosti često je potrebno određeno predznanje, ali ne uvijek. Dobronamjernost i otvorenost su također dobrodošle osobine. Iako nisu upućeni u umjetnost, laici je spremno prosuđuju i obezvrjeđuju. Oni su 'jako dobro' upućeni ne samo u svijet umjetnost, oni jako dobro razumiju i svijet politike, sporta, medicine i prava i o svemu imaju mišljenje. Sve znaju. Ne kažem da na suvremenoj umjetničkoj sceni nema radova koji nisu osobito dobri i kvalitetni, koji znaju biti hermetični i teško razumljivi publici, međutim otvorenost i radoznalost mogu biti od velike pomoći pri razumijevanju suvremene umjetnosti. Meni je zato osobito drago i smatram svojim ponajvećim uspjehom to što moje radove objavljivane na Facebooku komentiraju i razumiju ne samo ljudi iz struke, već i šira publika kojoj umjetnost nije profesija. Drago mi je ako sam svojim radovima onda barem malo suvremenu umjetnost približio 'običnim' ljudima i učinio je pristupačnijom, razumljivijom i manje 'apstraktnom'.

Odličan mi je i projekt 'Viski i bajadere' iz 2011. o pokušaju podmićivanja Stručnog povjerenstva stereotipnim poklonima kako bi vam odabrali rad i uvrstili na izložbu T-HT@MSU.hr. Možete li se osvrnuti na ideju za taj rad? Kakve su bile reakcije na njega?

Iako je ova umjetnička akcija bila humoristično intonirana, komisija ju je shvatila smrtno ozbiljno. Naime namjera mi je bila potkupiti simboličnim poklonima članove komisije izložbe T-HT@MSU.hr kako bi me uvrstili među 30-ak umjetnika koji će izlagati na izložbi. Žene u komisiji sam želio potkupiti 'poklon paketima' u kojima su se nalazile svilene marame i Bajadere, a muškarce svilenim kravatama i viskijem. Naravno, ovaj rad bio je mišljen kao metafora opće korumpiranosti u našem društvu, teme koja je i danas aktualna. Komisija nije pristala biti 'podmićena', rad je bio odbijen. Međutim, iako rad nije bio uvršten na izložbu, pobudio je jako puno reakcija i o njemu se dosta pisalo i razgovaralo. Rad se 'dogodio', iako nije bio izložen.

Koje biste još svoje ranije radove istaknuli kao tako bolno aktualne, evergrine koji odražavaju neke vječne boljke Hrvatske?

Budući da se često u svojim radovima bavim aktualnim temama, dogodi se ponekad da se stvari i okolnosti tako poslože da neki od njih požive dosta duže od trenutka nastanka. Životni vijek većine radova koje objavljujem na Facebooku je dosta kratak, svega nekoliko dana (što mi je često žao). Mnoge teme obradim onda kada su vrlo aktualne, a budući da se sve brzo, prebrzo mijenja i nove teme bacaju u zaborav one koje su još do prije nekoliko dana bile aktualne, tako i radovi koji su do jučer bili zabavni već za nekoliko dana padaju u zaborav i nestaju u ponoru interneta. Jedan od onih koji je nažalost ili nasreću preživio svoje vrijeme je 'Pola Srbin/pola Hrvat', a koji iznosi tu nepopularnu činjenicu o vlastitom podrijetlu koju mnogi žele prikriti, zataškati i ne isticati. Iako ta činjenica ne bi trebala nipošto biti presudna, živimo u sredini u kojoj je i dalje ipak važnije tko su tvoji preci od činjenice koliko si kompetentan i stručan u svom poslu i koliko doprinosiš svojim radom općem boljitku cijele zajednice. Izdvojio bih i rad 'MISAZAMSU' iz 2008. Radilo se o misi za dobre nakane koju sam uplatio u crkvi sv. Katarine na Gornjem gradu u Zagrebu. Želio sam da se misa održi upravo u toj crkvi zato što se stara zgrada Muzeja suvremene umjetnosti nalazila točno pored crkve sv. Katarine. Ovom akcijom želio sam ponovno aktualizirati tadašnju temu dovršetka izgradnje nove zgrade Muzeja suvremene umjetnosti u Zagrebu, koju su pratili brojni problemi. Želio sam da se svi zajedno pomolimo kako bi sam Bog pomogao da se nova zgrada MSU-a konačno završi. Kao što znamo, molitve su uslišane, a nova zgrada MSU-a je već godinama u upotrebi.

A koje biste svoje posvete drugim umjetnicima istaknuli?

U svojim radovima citirao sam mnoge umjetnike. Često koristim raznovrsne reprodukcije poznatih umjetničkih djela iz svih epoha, kao i radove živućih umjetnika. Odabrane radove postupkom fotomontaže 'demontiram' i pridodajem im drugačije značenje. Napravio sam seriju radova u kojima likovi s poznatih baroknih i renesansnih slika komentiraju teme tipične za današnje vrijeme. S druge strane, na djela modernističkog slikarstva ponekad upisujem stereotipne komentare koje bi svaki laik izgovorio gledajući ih. Volim radove mnogih umjetnika, a posvete Juliju Kniferu, Mladenu Stilinoviću, Ivanu Kožariću i Tomislavu Gotovcu su mi među najdražima.

Što se tiče posveta političarima, koje su bile najveći hitovi?

Neki političari su bili više, a neki manje zastupljeni u mojim radovima, ovisno o njihovoj medijskoj prisutnosti. Međutim, iako sam napravio cijelu seriju radova s premijerima, ministrima i drugim protagonistima političke scene, apsolutni hit bila je gospođa Anka Mrak Taritaš. Njoj sam posvetio barem tridesetak radova tijekom dužeg vremenskog perioda i publika ju je uvijek nagradila velikim brojem lajkova i šerova.

Na čemu trenutno radite?

I dalje ću objavljivati radove na Facebooku. To je kontinuiran proces, svaki dan se može naći neka zanimljiva tema koju vrijedi obraditi. Osim toga, zadnjih godina slikam prugaste slike. Možda i njih izložim za neko vrijeme.