Sjajne televizijske serije koje pratim, cijenim i volim dijelim u dvije kategorije - one koje me vesele i one koje me, unatoč tome što su sjajne, obožavam ih i redovito ih gledam - ne vesele. Jedan od najboljih primjera ovog potonjeg jest FX-ova serija 'Bolje stvari', koju u Hrvatskoj možemo gledati na HBO-u i čija je četvrta sezona gledateljima dostupna već neko vrijeme, ali sam njezino gledanje odgađala upravo zato što me ne veseli.

Nemojte me krivo shvatiti - 'Bolje stvari' je fantastična serija, nemam na nju gotovo nikakvih prigovora, obožavam njezinu glavnu junakinju Sam Fox (Pamela Adlon, ujedno i autorica serije), njezin uvid u život samohrane majke koja svojim trima kćerima doista nastoji pružiti bolje stvari u životu, okružujući ih ljepotom, istinom, umjetnošću, iskrenošću, ljubavlju, dobrom hranom i prekrasnim domom - svaki me put obogati, razgali i dirne. No brutalna iskrenost kojom Adlon u ovoj seriji zadire u sve aspekte života žene na pragu pedesete u gotovo me svakoj epizodi ove serije od samog početka nagoni da još neko vrijeme nakon odgledane epizode sjedim, zurim u zacrnjeni ekran i preispitujem iste te aspekte u svojem životu. A takvo preispitivanje zna biti bolno. I ne uvijek ono što čovjek traži od eskapističke televizijske zabave.

Zbog toga ću svaki put odgađati gledanje nove sezone ove serije, iako nema te sile koja bi me spriječila da je ipak pogledam. Ne veseli me, ali tako je često sa serijama, filmovima, knjigama, glazbom koji nisu samo zabava, nego i umjetnost. A 'Bolje stvari' u svojem prekrasnom, životnom prikazu trenutaka iz svakodnevnog života jedne ženske obitelji doista jesu umjetnost jer se u tim trenucima bavi onim čime se umjetnost i inače bavi - ljudskim stanjem.

Četvrta sezona malo se više od ostalih elemenata ljudskog stanja bavi prolaznošću. Prolaznošću djetinjstva - jer Samanthina srednja kći Frankie slavi petnaesti rođendan, kombinirajući u tome dva kulturna rituala - latinameričku quinceaneru i židovski bat mitzvah, oba namijenjena obilježavanju kraja djetinjstva u životu žene. I :Frankiena najmlađa kći Duke pomalo se oprašta od djetinjstva i u jednoj prekrasnoj sceni u zadnjoj epizodi susreće duh same sebe u budućnosti u obliku starije žene koja sjedi na jednoj klupi u Los Angelesu i indirektno joj opiše njezinu budućnost. Sezona se bavi i prolaznošću ljubavi i brakova, provlačeći priče o Sam i njezinim prijateljicama koje se u fantastičnoj epizodi 'Dan očeva' svaka na svoj način i svojim riječima oprašta od bivšeg muža i bivšeg života. Sezona se bavi i prolaznošću onoga što društvo smatra ženstvenošću i 'nevidljivosti' žena nakon menopauze, a ono što je najvažnije - bavi se čak i prolaznošću roditeljstva jer se Sam sve više suočava s činjenicom da će fokus svojega života morati sa svojih kćeri prebaciti na sebe.

U tom će procesu Sam morati čak i oprostiti svojem nadasve kretenskom bivšem suprugu, što je će joj pasti teže od svega ostalog, ali će to ipak uspjeti napraviti, i to na svoj pravi, iskreni, za Sam tako karakteristični način. Sam će se u sezoni suočiti i sa svojim starenjem, s univerzalnim, ali šarolikim doživljajem menopauze u životima raznih žena (imamo i segment u kojem su - doduše, sakrivenih lica - intervjuirane stvarne žene, ne glumice, koje govore o tome kako im je ta promjena utjecala na život), i to će mnogim ženama, pogotovo nama na pragu pedesete, zazvoniti vrlo poznatim, ali i pomalo bolnim zvukom.

Jedan od najljepših trenutaka u sezoni onaj je u epizodi kada Sam odlazi na vjenčanje svojeg prijatelja u New Orleans, na kojem mu njegov novopečeni suprug tijekom svadbe otpjeva vrlo emotivnu verziju pjesme 'Martha' Toma Waitsa. Dok on pjeva tu pjesmu, kamera kruži po uzvanicima na vjenčanju i svi su ganuti, mnogima čak i kane suza. Kao i uvijek u seriji 'Bolje stvari', uopće nemamo dojam da je to napisana i režirana scena, nego kao da gledamo stvaran trenutak uhvaćen nekom kamerom koja se tamo našla sasvim slučajno. Razlog tome je istinska emocija, istinska ganutost, istinski osjećaj koji je upisan i u otpjevanu pjesmu - da ljubav možda traje vječno, ali život prolazi, ljudi se mijenjaju i odlaze, a i mi moramo krenuti dalje jer uspomene su možda lijepe za dirljiv trenutak na vjenčanju, ali od njih se ne može živjeti.

I zato je 'Bolje stvari' sjajna serija. I zato me ne veseli.