Sve je moguće u Americi. U zemlji slobode, pravde i američkog sna možete za kućnog ljubimca imati štogod želite - mačku, psa, pauka, čudnovatog kljunaša, streptokoka ili tigra, možete postati country pjevač, iako ne znate ni pjevati ni svirati, možete glumiti bogataša po luksuznim hotelima Las Vegasa iako nemate ni prebijene pare, možete odlaziti na lobiranje u Washington D.C. odjeveni u tajice s leopard-uzorkom, a najviše od svega - možete postati zvijezda, iako ste optuženi za ubojstvo i osuđeni na dvadeset godina robije.

Netflix je to već dokazao i sa svojim prijašnjim dokumentarnim serijalima, od ozbiljnog i potresnog 'How to make a Murderer' pa sve do apsolutno sumanutog i nevjerojatnog 'Wild Wild Country', a kada je 20. ožujka na ovu streaming platformu stigla serija 'Kralj tigrova' (Tiger King), postalo je jasno da su letvicu ludosti i senzacionalizma u svojim dokumentarcima odlučili podići nekoliko stupnjeva više.

'Kralj tigrova' priča je o čovjeku koji je sam sebe nazvao Joe Exotic (rođen je pod imenom Joe Schreibvogel, a trenutačno se službeno zove Joe Maldonado-Passage, prema pokojnom i sadašnjem suprugu), a za snimanje dokumentarnog serijala postao je zanimljiv zato što je bio doista egzotičan vlasnik zoološkog vrta koji su uglavnom nastanjivale velike mačke: tigrovi, lavovi, leopardi, pume, pantere i risovi. Joe je ujedno i - kulturno i socijalno, premda ne nužno i ekonomski te politički - pripadnik skupine koju Amerikanci vole nazivati white trash ili rednecks. Najbliži hrvatski prijevodi ta dva izraza bili bi seljačine ili krkani, ali oni ne prenose cijelo značenje jer u Hrvatskoj nema takvih elemenata kultrnog kiča koji je tipičan za tu američku manjinu uglavnom siromašnih i slabo obrazovanih, marginalnih i marginaliziranih bijelaca slabe društvene moći i utjecaja. No čim ugledate Joe Exotica, znat ćete da im pripada - izblajhana fudbalerka, loši zubi i ten, kičasta kvazikaubojska odjeća i rubno razumljivi južnjački naglasak.

Joe je osoba koja više-manje živi po svojim zakonima. Kao kućne ljubimce i kao eksponate u zoološkom vrtu drži divlje životinje koje po zakonima ne bi smio držati, bio je praktični poligamist, uzgajao je i prodavao velike mačke, a postoji sumnja da je i neke od njih, kada više nisu bili 'slatki tigrići' na kojima je mogao zarađivati naplaćujući igru s njima, jednostavno ubio, iako on tvrdi da je ih je eutanazirao zato što su bili bolesni. Uz to je još i umislio da je country pjevač pa je snimao presmiješne videospotove u kojima očigledno netko drugi pjeva, a on samo otvara usta.

Da je Joe Exotic, unatoč povremenim trenucima osjećajnosti i sažaljenja koje izaziva, ipak gadna mustra, svjedoče i sljedeće činjenice:

a) vrebao je i novcem vabio mlade, zgodne i siromašne momke, najčešće one koji su bili u ranjivom stanju zbog ovisnosti o drogama - zatim bi se ženio njima i praktički ih zaključavao na svom imanju, ne dajući im da mrdnu

b) kandidirao se za predsjednika pa za guvernera, uvjeren da ima šanse, na kampanje trošeći tuđi novac

c) angažirao je producenta i TV ekipu da ga danonoćno snimaju za reality show, u kojem se nemilo preseravao pred kamerama, nerijetko s oružjem

d) izrabljivao je radnike na svojem imanju i u zoološkom vrtu, jedva ih plaćajući, ali očekujući da hrmbaju ko volovi

e) svoj reality show, podcast i generalno, medijsku prisutnost, uglavnom je iskorištavao za hejtersku kampanju protiv Carol Baskin, voditeljicu udruge za spašavanje velikih mačaka koja je njegov zoološki vrt i prateće predstave smatrala perverzijama i u više navrata lobirala za njihovo zatvaranje.

Natezanje s Carol Baskin na kraju ga je koštalo slobode, ali neću sad baš totalno spojlat i reć zašto.

Ono što je, međutim, još zanimljivije u priči o Joe Exoticu jest to da on nije jedini negativac u ovoj priči. Čak se i ne bi moglo reći da je najgori, točnije bi bilo reći da je najgluplji. Autori Netflixova dokumentarca dosta naglašavaju tu misao i lako je zamisliti da se nad takvim profiliranjem Joe Exotica, kao još jednog rednecka koji se sam spalio svojom neukošću i glupošću posebno naslađuju američki elitistički liberali iz urbanih sredina. U tom se smislu ovoj seriji može zamjeriti određena ideološka i kulturna pristranost, zbog koje neke stvari u priči o Joe Exoticu nerijetko kližu u senzacionalizam i karikaturu.

No autori dokumentarca, s druge strane, nisu štedjeli ni ljude koji su okruživali Joea u doba njegova najveća uspjeha, pa ni njegove neprijatelje, prije svih samu Carole Baskin. Žena koja vodi udrugu za spašavanje velikih mačaka iz zatočeništva nije prikazana nimalo simpatično - u najboljem ćete je slučaju pogledati i reći: Koja lujka!, ali u njezinu profilu unutar ovog dokumentarca jasno je pokazano da ona, iako nominalno vodi centar za spašavanje divljih životinja, također zapravo vodi zoološki vrt na kojem debelo zarađuje, usput izrabljujući volontere. Priča o Carole i njezinoj prošlosti isto je obojana stereotipom o white trashu, posebice priče o njezinim brakovima i načinima na koje je upoznavala muževe, a veliki je dio priče i impliciranje da Carole u svojoj prošlosti skriva i jednu strašnu tajnu.

Drugi likovi koji okružuju Joea još su i gori, s iznimkom samo dva timaritelja iz njegova zoološka vrta, koji do kraja ostaju odani ideji da su se samo htjeli brinuti o velikim macama i družiti se s njima, da im je Joe to omogućio i da je na kraju nezasluženo izvukao deblji kraj.

No kad se sve zbroji i oduzme, 'Kralj tigrova' apsolutno je najluđa stvar koju trenutačno možete pogledati na Netflixu - toliko luda da, kad bi se istinite priče prezentirane u toj dokumentarnoj seriji kojim slučajem izmislile za kakvu igranu seriju, svi bi rekli: Ma, daaaaaj, ovo je totalno neuvjerljivo! Nemoguće da se SVE TO dogodilo! Ovako - cijeli svijet priča o 'Kralju tigrova', Joeu Exoticu. Nemojte vi biti jedini koji ne znate o čemu je riječ.