Domaćoj nezavisnoj kulturi balansiranje na rubu je trajna činjenica i način preživljavanja. Iako su se svi akteri u tome izvještili, ekipi iz Male performerske scene koja organizira zagrebački Festival novog cirkusa  to je donekle i profesionalna zadaća, baš kao i provokacija tijela državne uprave zadužene za sektor kulturnih djelatnosti.

Činjenica da je s većim sredstvima prošle godine Festival trajao samo jedan dan, a ove šest puta dulje, njegov ravnatelj Ivan Kralj opisuje mogućnošću da se festivalski program rasteže i smanjuje kako umjetnicima i selektorima, pa i publici odgovara. Pritom tvrdi da trajanje festivala nema nikakve veze s njegovom umjetničkom vrijednošću, relevantnošću i odazivom publike. Time ujedno i ponovno potkopava arbitrarne, nedefinirane i na koncu često zato i netočne kriterije po kojima hrvatska kulturna politika u praksi vrednuje izvaninstitucionalne projekte.

Da je fleksibilnost pri stvaranju i vođenju takvih manifestacija i programa nužna, dokazuje i ovogodišnji slučaj Festivala novog kazališta, koji se prilagodio francuskoj kompaniji Les Colporteurs i datumima njihove turneje te zato s uobičajenog termina u studenom preskočio u listopad. Predstava 'Sur la route...' ili 'Na putu...' to zaslužuje jer riječ je o intimističkoj autorskoj poetici u kojoj Antoine Rigot svojom biografijom doslovno oprimjeruje život kao hod po žici. U toj drami o i na rubu, koja Festival i otvara, pomaže mu koreografkinja i izvođačica Sanja Kosonen.

Program se nastavlja projekcijom filmskog dokumaratona koji čini niz slikopisnih uradaka s temom hoda po žici, dok je za domaću novocirkusku scenu rezervirana treća večer festivala i nastup splitske grupe Room 100 s predstavom čudnog naslova C8H11NO2.

Kemijska je to formula za dopamin, neurotransmiter koji prvi i najsnažnije reagira na psihotična stanja.

S obzirom na to da ova i u svijetu hvaljena produkcija bavi upravo biografijom jednog shizofreničara i reakciji okoline na njegovo stanje, naslov nije tek propagandni trik, nego je u potpunosti zaslužen.

Skupinu Room 100 čine Jakov Labrović i Antonia Kuzmanić, splitski novocirkuski umjetnici koje je prepoznala Francuska kao zemlja u kojoj je novi cirkus već zadobio status ravnopravan suvremenom plesu i kazalištu, pa dijeli i stipendije kojima pomaže umjetnike iz drugih sredina.

Ova predstava pobijedila je na natječaju Jeunes Talents Cirque Europe i dovršena je u Parizu, gdje je i uspjehom odigrana prije nekoliko tjedana.

Sustavni rad na osnaživanju hrvatske novocirkuske scene Festival novog cirkus nastavlja i ove godine, završnom večeri nazvanoj Ringišpil zato što omogućuje neafirmiranim umjetnicima da svoj rad predstave publici i osvoje nagradu, što bi onda trebala biti i referenca uza sljedeće stepenice njihovih karijera.