U današnjem indie rock svijetu, koji uporno bježi u okrilje prijetvorne hype ezoterije, sve se rjeđe može naletjeti na skromnu i izravnu figuru kakva je Courtney Barnett. Cura rođena u Sydneyju i odrasla u Tasmaniji još je prije desetak godina dostavljala pizze gladnim stanovnicima najeuropskijeg australskog grada, Melbournea. Srećom, tamo se formirala i kao vrsna glazbenica i kantautorica, pa umjesto pizze danas širom svijeta dostavlja ogromne porcije luckastog slackerskog humora garniranog gitarskom bukom.

Stigla je na tom putu i do Zagreba, gdje ju je dočekala propisno naložena Tvornica kulture, solidno ispunjena publikom iz Hrvatske i susjednih zemalja, ali i Zagrepčanka Mary May, koja je imala zahvalan zadatak zagrijati nekoliko stotina ljudi za nastup blesave Australke. I odradila je to zbilja izvrsno, u pratnji trija sastavljenog od Luke Čapete (gitara), Marina Živkovića (saksofon) i Borka Rupene (bubnjevi).

Za razliku od ostatka domaće kantautorske scene, koja se uglavnom drži croonerskih obrazaca, u svirci Mary May i njezinih zaigranih mladića možete vizualizirati zadimljene jazz i blues birtije New Orleansa, a u dubljim slojevima čuti i neke od heroja nezavisne glazbe koji su koketirali s jazzom, poput Morphine i Tortoise. Nad svime se uzdiže topao glas pjevačice koji u odšarafljenim trenucima prerasta u moćan krik, dinamički perfektno usklađen s ostatkom benda. Budući da je Mary May euforično dočekana od domaće glazbene kritike, za nju ćete sigurno još čuti, a prva prilika je već u četvrtak u Rijeci, kad nastupa ispred još jedne ženstvene rock heroine – Anne Calvi.

Muzej uspostavljenih veza

Od Ramonesa preko Motorheada do Nirvane, trio je bio i ostao esencija dobrog i jednostavnog rocka. Zna to i Courtney Barnett, pa je na turneju povela tek dvojicu čupavih frajera, ritam sekciju dovoljno moćnu da drži zid za njezine pomjerene tekstove, ali i iznenađujuću sviračku darovitost. Sindrom kantautorske monotonije kod nje ne postoji jer vokalni dio razigrava promjenama intonacije, a svirku nenadanim paljenjem distorzije, pa sve skupa zvuči još direktnije nego na albumima. Među 18 stvari najbolje su nam sjele prljava 'I'm Not Your Mother, I'm Not Your Bitch', polagane 'Small Poppies' i 'Depreston' te razvaljena 'Kim's Caravan', odsvirana na bis, ujedno jedino iznenađenje set liste koje je na turneji odsvirano samo u Zagrebu.

Kod Courtney sve štima baš zato što je sve jednako pomjereno: veseli i izravni rifovi, malkmusovski izopačene solaže, priče s ruba svakodnevice ispunjene obješenjačkom zafrkancijom na račun stereotipa kroz mini epizode iz života Melbournea koje se gutaju kao epizode nepretencioznog i iskrenog sitkoma. U tako opuštenoj atmosferi Courtney će ubaciti i čestu referencu indiejanaca kad dođu u Zagreb – pohvalu Muzeju prekinutih veza, koju smo već toliko puta čuli da je pomalo izlizana, ali ako nečijem izričaju paše koncept tog muzeja, onda je to Courtney Barnett. Vjerujemo da veza ove luckaste tasmanijske vragolanke i Zagreba neće završiti u spomenutom muzeju.