Premda se mogu povući paralele između priče ovogodišnjeg ljetnog hita Christophera Nolana i najnovijeg Bjelogrlićevog filma, 'Čuvari formule' mnogo su topliji film od 'Oppenheimera'. U njemu, naime, glavnu ulogu ne igra ni jedan ni drugi genijalni znanstvenik koji se susreću u francuskoj bolnici 1958., nego hrabrost nekolicine običnih ljudi koji su sve to omogućili.
Mnogo je dirljivih i potresnih scena u filmu 'Čuvari formule'. Dirljive trenutke, iskreno rečeno, nisam očekivala od filma koji govori o posljedicama malo poznatog incidenta u institutu za nuklearne nauke Vinča iz 1958. Potresne - da. Eksperiment u kojem je troje (u stvarnosti šestoro) mladih ljudi zbog egomanijačkih ambicija svojeg profesora smrtonosno ozračeno pa zatim liječeno u Francuskoj potresan je već sam po sebi, a filmska priča o njemu priziva i priču o Černobilu i priču o Oppenheimeru. Pred kraj filma, kada vidimo jedan moment i postupak profesora Dragoslava Popovića (Radivoje Bukvić), to nas mora udariti ravno u trbuh i potresti nas do kostiju. Zbog TOGA su, dakle, nastradali...
vezane vijesti
No nisam očekivala toliko dirljivih trenutaka - nekih suptilnih, nekih manje, ali jednako toplih. Negdje u drugoj polovici filma, nakon što je presadio koštanu srž lokalnog mehaničara Rejmona nesretnom mladiću Životi, profesor Mate (Alexis Manenti) zastaje kraj automehaničarske radionice, gdje mu u susret, pun nade i očekivanja, lajući potrči Rejmonov pas. Kada Mate dođe u posjet svojoj staroj prijateljici iz pokreta otpora i dobrovoljnoj davateljici krvi Odette (Anne Sera) jer ju je naumio zamoliti da se izloži životnoj opasnosti i bude donatorica koštane srži za mladu, ozračenu znanstvenicu Rosu (Alisa Radaković), zatekne Odette s bebom na rukama. Samo odmahne glavom i kaže da je ne treba, ali vrlo brzo, u jednoj od sljedećih scena, vidimo da je Odette ipak tamo, uz Rosu, i da je, dok ona steže krunicu u ruci, pripremaju na operaciju.
Neću sada prepričavati i ostale dirljive trenutke iz filma - film je zaslužio da ih otkrijete sami - ali upravo su ti trenuci ono zbog čega 'Čuvari formule' nisu samo 'srpski Oppenheimer', kako su ga mnogi nazivali. Da, i ovdje je riječ o atomskoj bombi, o znanosti i znanstvenicima, moralnim i političkim okolnostima sveg tog postratnog ludila, ali ovdje je i riječ o onoj drugoj strani sve te silne znanosti - običnim ljudima koji su svojom hrabrošću i požrtvovnošću omogućili znanosti da pomogne ne samo glavnim junacima ovoga filma, nego i milijunima nakon njih. Jer iako je profesor Mate ispravno zaključio da ljudi nisu miševi, tj. da im je imunosni sustav jači pa da mogu preživjeti presađivanje koštane srži - do tog trenutka mu čak nijedan miš nije preživio takvu operaciju. Ni davatelj ni primatelj. Trebalo je, dakle, imati hrabrosti da se podvrgneš tom postupku i pomogneš drugom čovjeku, onome kojem treba tvoja koštana srž.
'Čuvari formule' film su o takvoj hrabrosti i iako se možda autor, Dragan Bjelogrlić ne bi složio sa mnom, ja sam sve te ljude koji su pomogli ozračenima iz Vinče doživjela kao prave čuvare formule. Tako je nešto rekao i profesor Dragoslav u svojem završnom monologu, bez kojeg bi mi film, da budem iskrena, bio još bolji jer je ovako em egomanijački znanstvenik donekle ekskulpiran, em je taj monolog malo previše prvoloptaški, ali dobro. Mogla bih i bez još nekih stvari u filmu - kao, primjerice, bez GOLIH SISA, koje su, u svojem eksploatacijskom obliku, očito obavezan element bez kojeg ne može nijedan film s Balkana (i ne, pritom ne mislim na gole grudi prilikom operacija, nego na 'ašik-ženu' koja je 'jadnog' Dragoslava začarala svojom ljepotom, a zapravo ga špijunirala u Vinči). No u odnosu na sve dobro, pametno i dirljivo što film donosi, to su minorni fuj-ficleki koje čovjek lako zaboravi i zanemari.
Film 'Čuvari formule' premijerno je prikazan u Hrvatskoj u subotu, 11. studenog na Zagreb film festivalu, a u redovnu kino distribuciju kreće 16. studenog. U Zagrebu će se prikazivati u kinu Cineplexx.
Znanost je znanost - nije ni dobra ni loša, nema moralnih kvaliteta, tu je samo da otkrije istinu o svijetu, prirodi, svemiru koji nas okružuje. No ono što ćemo učiniti s onim što nam znanost otkrije - ovisi o ljudima. 'Čuvari formule' govore o nekoliko moralnih aspekata ljudskoga djelovanja sa znanošću. Oni dirljivi povezani su s najboljima. Zato je ovo divan film. I to bih tvrdila čak i da u njemu nema 'Čamca na Tisi' u izvedbi Dušana Jakšića i Olivere Marković, koji prati jednu od najefektnijih scena u filmu.
