Internet je doista divna stvar i čovječanstvu je donio nebrojene prednosti, uključujući i demokratizaciju koja svačijem glasu dopušta da negdje bude zabilježen, da ga netko pročita i da se vlasnik toga glasa osjeća kao da ga barem netko čuje i kao da ono što piše/govori/snima negdje ipak ima odjeka. To je uglavnom dobro, ali ponekad zna biti zbunjujuće, pogrešno usmjereno ili čak naprosto loše. Zbog takve demokratizacije, pa i zbog osjećaja pojedinaca da su njihov glas i njihovo mišljenje sada relevantni u apsolutno svemu - dolazi do pojave u kojoj gledatelji i čitatelji misle da bi svojim doprinosom trebali sudjelovati u kreiranju sadržaja autorskih djela. Televizijske serije, filmovi, romani, članci, eseji, pa čak u nekim slučajevima i znanstveni radovi čija se pojednostavnjena verzija objavljuje u medijima - odjednom se smatraju isključivo proizvodima namijenjenim potrošnji pa si potrošači uzimaju za pravo odmah podići glas i reći što od tih djela jest, a što nije pogodno za njihovu daljnju potrošnju.

Jedan od najpoznatijih primjera tog fenomena nedavno je finale serije 'Igra prijestolja', nakon kojeg su, nezadovoljni načinom na koji je završena omiljena im saga, neki fanovi pokrenuli peticiju za ponovno snimanje završnog dijela serije, s promijenjenim sadržajem. Najnoviji je primjer, pak, HBO-ova serija 'Čuvari', koja se počela prikazivati ovog tjedna i koja je, unatoč gotovo jednoglasno pozitivnoj ocjeni kritičara, izazvala nezadovoljstvo među određenim dijelom obožavatelja ovog kultunog grafičkog romana, ali i među pobornicima konzervativnih političkih opcija u Americi. Nezadovoljni fanovi, međutim, nisu ostali samo na zanovijetanju zbog sadržaja serije. Oni su krenuli u akciju pa je serija tijekom proteklog tjedna postala metom takozvanog review bombinga - akcije u kojoj su se nezadovoljni gledatelji udružili i namjerno ostavljali što više negativnih komentara i ocjena na sajtovima kao što su Rotten Tomatoes, nastojeći srušiti uglavnom visoku ocjenu serije.

Glavni razlog iz kojeg je takav profil gledatelja negodovao nije imao nikakve veze s kvalitetom serije. Apsolutno svi prigovori bili su povezani s njezinim sadržajem. Drugim riječima, jedan dio gledatelja očekivao je seriju koja bi bila doslovna ekranizacija kultnog grafičkog romana Alana Moorea iz 1986. godine i kada su vidjeli da nije riječ o tome, nego o novoj, autorskoj priči o 'Čuvarima', koja je smještena u isti svijet koji je izmaštao Alan Moore, ali se događa tridesetak godina nakon završetka izvornih 'Čuvara' - učinili su sve što je u njihovoj moći da obezvrijede tu seriju, definitivno s neskrivenom namjerom da je skinu s programa.

Takav je pokušaj ne samo zlonamjeran, nego i glup, besmislen. Istina, svako je autorsko djelo na televiziji, filmu, internetu i u tisku do određene mjere podložno sudu publike. Gledanost i čitanost, mišljenja i reakcije publike - sve to nisu nimalo beznačajni faktori u preživljavanju bilo kojeg autorskog djela, ali zahtjevi za intervencijom u sadržaj već objavljenog autorskog djela nisu demokratizacija, nego komercijalizacija i generalno nisu jamac ni kvalitete ni popularnosti sadržaja. Prilagođavanje ukusu i očekivanjima publike moguće je, ponekad čak i uspješno u nekim fazama, ali rijetko kad uspijeva kada već imaš gotovo, objavljen djelo pa ga onda ideš preuređivati. Fokus-grupe i testna publika su jedno - njima se prikazuju djela koja su još spremna na izmjene, ali naknadno preuređivanje... ne bi išlo.

Takvo bi što bilo posebno besmisleno u slučaju baš ove, nove HBO-ove serije 'Čuvari', koja je bez ikakve sumnje sjajna, uzbudljiva, izvrsno ispričana i fascinantno snimljena serija i u mnogome je baš ono čemu su se svi fanovi kultnog grafičkog romana mogli nadati - nastavku priče u svijetu koji je genijalno izmaštao Alan Moore. Smještena je u sadašnjost koja je paralelna našoj - Ameriku 2019. koja djelomično nalikuje Americi kakvu svi poznajemo, ali je izmijenjena zbog događaja opisanih u Mooreovu djelu i trideset godina koje su mu slijedile. Superjunaci, koji su u izvornom Moorevu stripu živjeli 'civilnim' životom sve dok nije došlo do velikih problema, ovdje su potpuno odsutni - povukli su se na udaljena mjesta (Mars) ili se za njih misli da su odavno mrtvi, a posljedica njihovih megaobračuna u društvu su najvidljiviji u tome da organi pravde, reda i prisile moraju djelovati u anonimnosti, sakrivenih lica i pod strogom kontrolom naoružanja.

Za razliku od Mooreova originala, koje je počivalo na tjeskobi zbog sukoba velikih sila i vrlo mogućnom nuklearnom katastrofom, moderni 'Čuvari' snimljeni su u vrlo sličnoj atmosferi, samo što sada veliki bauk nije to, nego jačanje rasizma, fašizma i isključivosti u društvu. Radnja je serije zbog toga smještena u oklahomsku metropolu Tulsu, gdje se 1921. godine odvio strašan masakr Ku Klux Klana nad lokalnim crnačkim stanovništvom.

Počinjući od tog stvarnog događaja, autor serije, Damon Lindelof u novim 'Čuvarima' raspreda priču o ponovnom usponu rasističke grupe Sedma konjica, koja djeluje pod maskama legendarnog Rorschacha i naumila je ponovno zapaliti rasnu mržnju između bijelaca i crnaca u Americi, ali i još jače potpiriti nepovjerenje građana prema organima reda i mira. Glavnu ulogu ratnice protiv takvoga kaosa i nasilja u toj priči preuzima Angela Abar, bivša policajka i sadašnja vlasnica pekarnice, koja noću preuzima maskirani habit pod imenom Sister Knight da bi se anonimno borila protiv zla.

I tu dolazimo do još jedne točke koja je bila okidač za nezadovoljstvo određene skupine gledatelja. Damon Lindelof je, naime, osim izgradnje paralelnog svijeta, atmosfere, predpriče i sjajne narativne strukture Alana Moorea, preuzeo i paralelu sa stvarnim svijetom. Dok je Moore u svoje doba kreirao priču 'Čuvara' prema strahovima od širih političkih i društvenih grozota tog vremena (hladni rat, nuklearno oružje...), Lindelof je u svojim 'Čuvarima' prikazao najveće prijetnje današnjem društvu: uspon desničarskih pokreta, isključivosti, netolerancije i zadrtosti. Opasnost u novim 'Čuvarima' vreba iz rulje koja je nezadovoljna činjenicom što se u modernom društvu pokušavaju ispraviti nepravde iz prošlosti počinjene prema određenim manjinama i određenim idejama te nastoje uskrsnuti davno zamrle fašizme i netrpeljivosti, pa čak i nasilne prakse kao što je linč.

Nema, dakle, nikakve sumnje u to s koje je pozicije Lindelof snimio simboličku priču o 'Čuvarima'. Nema nikakve sumnje što smatra silama dobra, a što silama zla, koliko god se raznih nijansi krilo u postupcima njegovih likova. Njegova je glavna junakinja crnkinja i žena, njegovi su glavni negativci pripadnici bezoblične gomile s maskom, koja - isto tako simbolično - obitava u prljavim naseljima prikolica, kočopereći se kipom Richarda Nixona na ulazu. Jednom dijelu gledateljstva takvo simbolično ocrtavanje dobrih i loših nikako nije sjelo, vjerojatno zato što su se prepoznali. I zbog toga su navalili na stranice na kojima se ostavljaju komentari i ocjene serija, gnjevno grmeći protiv 'oskvrnuća' originalnog stripa.

Nama ostalima, koji volimo nove priče, pa makar one i bile izgrađene u svijetu koji je smislio netko drugi prije trideset godina, ostaje ona prava priča 'Čuvara' - priča o tome koja je uloga junaka i superjunaka u svijetu u kojem se sukobljavaju dobro i zlo, a to je univerzalna, vječna priča, kojoj je Damon Lindelof pristupio s mnogo kreativnosti i osobnog entuzijazma. Novi su 'Čuvari' zato svježi, pametni, uzbudljivi i zanimljivi - prava gurmanska poslastica za svakog ljubitelja dobrih TV serija, ali i klasičnih, visokokvalitetnih stripova. Nema tog 'review bombinga' ni luzerskih zahtjeva za promjenom sadržaja ove ili one epizode koji bi to mogi poreći.