TV KRITIKA ZRINKE PAVLIĆ

'Loža 49' - najneobičnija i najsimpatičnija serija na američkim kabelskim kanalima

Zrinka Pavlić
  • 29.09.2019 u 13:58

  • Bionic
    Reading

    Serija inspirirana elementima 'Dražbe predmeta 49' Thomasa Pynchona, likom Dudea iz 'Velikog Lebowskog' te brutalnom preobrazbom američke ekonomije i društva od koje se 'mali čovjek' nema kamo skloniti - iznenađujuće je zabavna, simpatična, pa čak i optimistična.

    Nitko ne bi htio biti u koži Seana 'Duda' Dudleyja i njegove sestre Liz. U zadnjih godinu dana i njegov se i njezin život izokrenuo naglavačke. Duda, koji je dotad živio bezbrižnim životom kalifornijskog surfera koji valove prati čak i u udaljene predijele, na jednom je takvom putovanju ujela opasna zmija otrovnica, što je jedva preživio, ali se nikada nije sasvim oporavio pa i dalje šepa s vidljivom ranom na gležnju. Da stvar bude gora, njegov otac, vlasnik lokalnog servisa za održavanje bazena, s kojim je Dud radio i čiji se posao nadao naslijediti, jednog je jutra otišao na kupanje u oceanu i više se nikada nije vratio. Dud i Liz još godinu dana nakon tog događaja nisu spremni priznati da je mrtav, ali nemilosrdne institucije donijele su svoj zaključak. Čovjek je mrtav, a iza njega su ostali golemi dugovi. Banke su mu ih odlučile naplatiti.

    Zbog ovrha su Liz i Dud izgubili kuću u kojoj su odrasli i Dud doslovno nema gdje živjeti, a banka je preuzela i očev dućan s potrepštinama za servisiranje bazena, što znači da Dud više nema gdje ni raditi. Liz je također u velikim nevoljama. Zbog ekonomske je situacije izgubila tajnički posao u odvjetničkom uredu koji je donedavno imala, ali je, nedugo prije njegova nestanka, ocu potpisala sudužništvo za kredit pa sada mora otplatiti osamdeset tisuća dolara od kojih nikada nije imala baš nikakve koristi.

    Liz zbog toga provodi dane rintajući kao konobarica u lokalnoj ispostavi lanca barova s irskom temom i s konobaricama koje moraju nositi izazovnu odjeću, a Dud... Dud se skiće po plažama, obližnjim prodavaonicima krafni te potajno obilazi staru obiteljsku kuću, sve dok ga novi stanovnici zbog toga ne odvedu na sud. Perspektiva za to dvoje mladih ljudi čini se svakakvom, samo ne blistavom.

    No onda Dud jednog dana na plaži s detektorom metala otkrije prsten za znakom risa i to ga zaintrigira. Daje se u istraživanje i uskoro otkriva da u Long Beachu, gradiću u predgrađu Los Angelesa u kojem se cijela priča odvija, postoji tajno društvo, odnosno, njegova loža, na globalnom popisu 'podružnica' označena brojem 49. Ondje, u loži upoznaje Bernieja, prodavača vodoinstalaterske opreme na zalasku karijere, koji ga uvodi u svijet tajnoga društva, ali mu i postaje prijatelj. S Dudom ćemo uskoro otkriti da je tajno društvo kojem pripada loža 49 tek djelomično utemeljeno na misticizmu i alkemiji, ali da puno više od toga služi običnim, malim ljudima s područja Long Beacha da bi se okupljali, podržavali jedni druge i da bi imali kamo pobjeći od svijeta koji se oko njih nezaustavljivo urušava.

    Dudu je, na temelju svega što smo o njemu saznali, definitivno mnogo potrebnije ovo drugo, no on će se, kao i mnogi drugi u njegovoj situaciji (nemogućnost suočavanja s gubitkom), fokusirati na ono prvo i oduševiti se misticizmom lože.

    Foršpan za prvu sezonu serije 'Loža 49' Izvor: Društvene mreže / Autor: YouTube

    To bi otprilike bila premisa serije 'Loža 49', serije čija se prva sezona na američkom kabelskom kanalu AMC počela prikazivati još prošlog ljeta, ali joj je za stjecanje obožavatelja trebalo nešto malo više vremena nego što je to uobičajeno pa sam i ja relativno kasno saznala za nju te njezinu prvu sezonu pogledala tek sada, kada se već prikazuje i njezina druga sezona. Ohrabruje ipak činjenica da je serija obnovljena i da ta, druga sezona postoji jer dok sam gledala prve epizode 'Lože', stalno mi je na pamet padala jedna druga serija vrlo slične atmosfere i sa sličnim likovima - 'Terijeri'. 'Terijeri' su bili sjajna serija, ali ju je FX otkazao nakon prve sezone zbog premalenog interesa gledatelja. 'Loža 49', izgleda, ipak je bolje sreće, a možda je tome tako zato što je, za razliku od 'Terijera', pomalo i komična.

    Zapravo, dok razmišljam o ovoj seriji, pada mi na pamet da bi se ta fraza, 'za razliku od', mogla upotrijebiti za mnoge njezine elemente jer se 'Loža 49', iako u sebi nosi brojne elemente drugih serija, romana i filmova, razlikuje od svega drugog što možete trenutačno gledati u američkoj TV ponudi. Serija je to bez ijednog detektivskog, ljubavnog ili (anti)herojskog zapleta - nema u njoj para za koji bi gledatelji mogli 'navijati', misterija koju Dud i ostali pokušavaju otkriti previše je zapletena u sve ostale svakodnevne događaje u njihovim životima pa zapravo i nije neka središnja misterija, a likovi u njoj nisu ni junaci ni antijunaci - samo mali, obični ljudi koji se nikako ne mogu izboriti s novim okolnostima kapitalističkog društva oko sebe. Dok je gledate, serija kao da se sastoji od zbirke trenutaka, katkad čudnih, katkad običnih, ali svakako upečatljivih. Priča kao da teče negdje u pozadini i kao da je sami sebi morate ispričati nakon što odgledate ono što je prikazano na ekranu.

    Uza sve to, 'Loža' je serija u kojoj ćete, prije svega, zavoljeti sve likove. Ne samo one koje je lako zavoljeti - neizlječivo optimističnog, ali i nesretnog Duda, simpatičnog Blaisea iz lože, koji valjda još jedini u ekipi vjeruje alkemičarske tajne društva kojem pripada ili nesretnu Liz dobroga srca - nego i sve ostale. Gunđavi Bernie, nekontrolirani čudak Larry, pa čak i pohlepni vlasnik zalagaonice u ovoj su seriji prikazani prokrvljeno, ljudski, i svi su, baš svi do jednoga okrznuti tim hladnim, propadajućim svijetom u kojem žive, nad kojim se nadvijaju prazne dizalice u nekad prosperitetnoj luci Long Beacha, pod kojim trune toksično zemljište i u kojem nitko više ne zna od čega će sura živjeti. Čak će vam i pokvarenog Kapetana u jednom trenutku biti žao. Koliko god lažljiv i prijetvoran bio, nitko ne zaslužuje nastradati onako kako je nastradao on.

    Ako vam se čini da je moj osvrt na ovu seriju pomalo nefokusiran i da meandrira oko ne sasvim jasnih dijelova, to je zato što je i serija takva. Nije je dovoljno gledati samo u smislu konzumacije onoga što se prikazuje na ekranu. Treba je doživjeti, dopustiti joj da vas ponese u svoju svakodnevicu, da vas začara običnim. Usput će vas čak s vremena na vrijeme i nasmijati jer je istinski, životno duhovita. No iznad svega, ona je neobična, simpatična i taknut će vas u onaj dio srca koji traži neko mjesto na koje se možete skloniti kada više ne razumijete svijet oko sebe.

    A meni je drago što i takve serije, koje ne slijede gotovo nijedno pravilo atraktivnosti suvremenih TV serija, uspijevaju dogurati do druge sezone.

    Sadržaj, stavovi i mišljenja izneseni u komentarima objavljenima na tportalu pripadaju autoru i ne predstavljaju nužno stavove uredništva tportala.