Festival je utemeljen 2001. godine, s ciljem da najbolju produkciju svih profesionalnih dječjih kazališta u Hrvatskoj prikaže mladoj zagrebačkoj publici u vrijeme proljetnih školskih praznika. Naj, naj, naj festival je od 2007. godine međunarodni. Festivalska konkurencija time je obogaćena različitim pristupima kazališnoj umjetnosti za djecu, koju svaka zemlja gost donosi sa sobom kao svoju specifičnost.

Osobitost festivala je da su sve predstave besplatne. Na taj način svakom djetetu je omogućeno da školske praznike provede u kazalištu, uživajući u najboljim domaćim i stranim predstavama.

Festival je natjecateljskog i ne lutkarskog karaktera. Stručni žiri sastavljen od eminentnih kazališnih kritičara odabire i nagrađuje najuspješnije predstave skulpturom Zlatna Žar ptica, u deset kategorija. Festival završava svečanom ceremonijom dodjele nagrada i velikim vatrometom u Bijeničkoj 97.

'Kazalište, a pogotovo kazalište za djecu, u svojoj biti je igra. To se ne smije zaboraviti, ni kada kao publika sjediš u gledalištu, niti kada, kao selektor, pokušavaš između više od pedeset predstava iz cijeloga svijeta odabrati one u čiju se igru mogu uključiti najmlađi kao i oni malo stariji. A da pritom ni roditeljima ne bude dosadno. Kazalište za djecu danas i te kako misli na igru, ali i misli igru preko svega onoga što je kazalištu potrebno i bez čega ne može: od teksta, preko glume i režije, do jezika, koji ne mora biti samo onaj verbalni. Na razini teksta većina se predstava odabranih za Naj, naj, naj festival 2013. godine igra poznatim pričama, ali na različite načine.

'Telefonske priče'Kazališta Virovitica spoj su krajnje zabavnih i poučnih bajki talijanskog autora Giannija Rodarija, Maja Pelević je u 'Čudnim ljubavima' beogradskog Malog pozorišta Duško Radović također na nesvakidašnje zaigran način ispreplela poznate zaplete basni, dok se 'Ezopeja' Kazališta Playdrama iz Splita iz suvremene vizure bavi naslijeđem Ezopa, najpoznatijeg autora tog 'životinjskog' žanra.

Na koncu, i komad 'Ispeci pa reci' Kazališta Novi život autorica Ana Prolić temeljila je na zbroju nekoliko najpoznatijih primjera kratke forme usmene književnosti – narodnim poslovicama. Drugi se pak igraju jednom pričom, ali tako da je osuvremenjuju u stilu i načinu igre.

U suradnji dvije splitske kuće, Gradskog kazališta mladih i Gradskog kazališta lutaka, redateljica Anica Tomić i dramaturginja Jelena Kovačić autorsko-autobiografskim pristupom nadopisale su rusku narodnu pripovijetku 'Did i repa', dok je Darko Lukić za potrebe Kazališta Mala scena preradio jedan od najvažnijih tekstova dramske književnosti uopće – 'Život je san'.

Redateljica Dora Ruždjak Podolski u zagrebačkom Gradskom kazalištu Trešnja također se okrenula klasici, ali domaćoj i najboljoj, pa je 'Regoča' Ivane Brlić Mažuranić pretvorila u ogledalo staroga i dalekoga, podsjećajući istodobno na zaboravljene vrijednosti folklora i mogućnosti kazališta sjena. Motivima narodne priče poslužila se i Saša Broz postavivši u Kazalištu Žar ptica, domaćinu Naj, naj, naj festivala, poučnu priču 'Siromah i vrag' o dobroti, poštenju i uzbudljivom putovanju u samo središte pakla.

Klasicima tu nije kraj, ali klasicima koji tako ne izgledaju. Na primjer, Andersenova 'Snježna kraljica' iz ljubljanskog Lutkovnog gledališča u režiji Tijane Zinajić nalik je igri u suvremenom dnevnom boravku dok ništa ne gubi od izvornika. S druge strane, 'zločesti dječak' domaćeg kazališta Miran Kurspahić otišao je korak dalje i uz staru priču Braće Grimm u predstavi 'Snjeguljica mora umrijeti', nastale koprodukcijom Hrvatskog narodnog kazališta u Varaždinu i Kazališne družine Pinklec iz Čakovca, ponudio i mogućnost da o ishodu predstave odlučuje sama publika. Mala škola demokracije u kazalištu nije česta pojava, pa je ova predstava dokaz kako se i kazalište mora mijenjati zajedno s društvom koje reflektira i kojem se obraća.

Ove godine se u programu Naj, naj, naj festivala upravo zato našla i plesna predstava, produkcija Zagrebačkog plesnog ansambla 'Volim fiziku'. Kako je neverbalni izraz u podlozi ne samo domaćih, nego najčešće i inozemnih predstava koje s publikom mogu komunicirati i bez riječi, ples je logično rješenje za izbjegavanje svih svrsta nesporazuma. Pogotovo kad se njime sasvim zorno objašnjava fizika, a nastavni sat školskog predmeta od kojeg mnogi zaziru pretvara u kazališni sat – plesa.

Na istom tragu su i dvije inozemne predstave ovogodišnjeg Naj, naj, naj festivala: 'On-Off', kazališta La Baracca Testoni Ragazzi iz Bologne te 'Podłogowo'/ 'Podograd' skupine LALE.Teatr iz Wroclawa. Talijanska monodrama za svjetlosnu čaroliju, uz pomoć malo struje i tehnologije bez riječi tvori spektakl kakav je moguć samo u kazalištu, čak i najmanjem na svijetu. Bez čovjeka i njegove kreacije ni svijet ne bi bio ono što jest, a upravo u to će svakog gledatelja uvjeriti poljski izvođači čija je imaginacija nepresušna, a kreacija – bajkovita.

Bez obzira oslanja li se u scenskoj realizaciji na ples, san, poslovicu, klasik ili električnu struju, ta kreacija zapravo je igra. A gdje je igra, ni kazalište nije daleko. Poziv na Naj, naj, naj festival je stoga i poziv na igru, u kojoj nitko ne ostaje – sam', stoji u najavi Igora Ružića, izbornika 13. Naj,naj,naj festivala.

Raspored programa pogledajte na stranici kazališta Žar Ptica.

248571,245465,221844,248057