Na prošlogodišnjem Berlinaleu nagrađen je prestižnim Zlatnim medvjedom, nagradom za najbolji film festivala, nominiran je u dokumentarnoj kategoriji Europskih filmskih nagrada (europski pandan Oscaru) te je uvršten među finaliste za nagradu publike LUX u organizaciji Europskog parlamenta i Europske filmske akademije. Film Na Adamantu: nitko nije savršen u nezavisna kina diljem Hrvatske kreće 21. ožujka 2024. u distribuciji Restart Labela.

Adamant je jedinstveni plutajući dnevni centar za skrb osoba s mentalnim poteškoćama, a smješten je na rijeci Seini u samom centru Pariza. Voditelji centra opiru se dehumanizaciji psihijatrije i svojim pacijentima pružaju kombinaciju terapeutskih, edukativnih i kulturnih aktivnosti, kao i bijeg od kapitalističke diktature i kaosa suvremenog metropolisa – utočište u kojem mogu slobodno govoriti, pjevati, plesati ili vikati. Nagrađen Zlatnim medvjedom, najvećim priznanjem prošlogodišnjeg izdanja filmskog festivala u Berlinu, ovaj je dokumentarac prema riječima glumice Kristen Stewart, predsjednice međunarodnog žirija 73. Berlinalea 'filmski dokaz nužnosti ljudskog izražavanja'.

Adamant je drvena plutajuća građevina s površinom od 650 m2 koju su arhitekti projektirali u bliskoj suradnji s njegovateljima i pacijentima. Riječ je o dnevnom centru - psihijatrijskoj ustanovi otvorenoj 2010. godine kao odjel Pariške centralne psihijatrijske grupacije. Uključuje savjetovanje, umjetničku terapiju kroz glazbu, slikanje, zanate, književnost i film. Također, ovaj usidreni brod je i domaćin godišnjeg filmskog festivala čiji program biraju pacijenti, a uključuje i mali kafić. Adamant je metaforički prikaz onog drugačijeg - iako usidren, taj brod pluta što signalizira da funkcionira izvan društvenih normi i institucija. To je zajednica u kojoj se prema osoblju i skrbnicima postupa s jednakim poštovanjem i dostojanstvom. Ovaj dokumentarac nije samo prikaz psihijatrijskog liječenja koje se provodi s puno topline i entuzijazma, već i portret nekoliko pojedinaca koji su, unatoč svojim primjetnim nedostacima, sposobni proizvesti originalna i dirljiva umjetnička djela.

Film nam predstavlja širok spektar različitih ličnosti, sve redom vibrantnih i upečatljivih. U uvodnom dijelu upoznajemo Françoisa koji izrazito strastveno izvodi pjesmu La Bombe Humaine iz 1979. francuskog benda Téléphone. Evidentan glazbeni talent djelomično je 'zasjenjen' psihičkim smetnjama; no François je zahvalan na art terapiji, kao i na lijekovima: 'Da nema njih, i dalje bi vjerovao da sam Isus i vjerojatno se bacio u Seinu'. Jedan od pacijenata pak gorljivi je filmofil koji elokventno priča o Jeanu Gabinu i Linu Venturi, a ostale pacijente doživljava kao „nesvjesne izvođače“, tj. glumce. Kino klub na Adamantu uključuje projekcije i rasprave o filmovima Federica Fellinija, Abbasa Kiarostamija i Woodyja Allena. Adamant nam nudi viziju kako bi mogao izgledati humanistički pristup skrbi za mentalno zdravlje.

Spomenuti film bit će prikazan u zagrebačkim kinima Dokukinu KIC (od 21. do 23. ožujka, 29. i 30. ožujka, 6. i 7. travnja) i u Kinoteci, kinu Gaj u Varaždinu 22. ožujka, Pop Up kinu u Samoboru 23. i 24. ožujka, pulskom Kinu Valli 26. ožujka, u Baranji 27. ožujka, u Zaboku 5. travnja te u Velikoj Gorici u sklopu Tjedna dokumentarnog filma u travnju.

'U početku sam jako oklijevao sa snimanjem filma o slučajevima s psihijatrije. Kako da snimam ljude ponižene stigmom psihičke bolesti, a da ih ne iskorištavam, da ne zlorabim moć koju kamera neizbježno daje osobi koja je drži? Kako da bilježim život ljudi kod kojih kamera ili mikrofon mogu potaknuti osjećaj proganjanja, izazvati delirij i dekompenzaciju. Kako izbjeći pravljenje spektakla od patnje, izbjeći upadanje u folklor i samoživost? Ali kad sam počeo snimati, naši susreti su sve promijenili. Odgovori su stigli od samih pacijenata. Potaknuli su me da se suočim sa svojim sumnjama i pomogli mi da ih prevladam i otklonim. Neki su mi vrlo direktno to i rekli: 'Bojite se da ne izgleda kao da nas iskorištavate? O čemu vi uopće razmišljate? Možda smo ludi, ali nismo glupi!'

Danas, u doba društvenih mreža, gdje smo ohrabreni reći i pokazati baš sve, ta ista pitanja nisu ništa manje relevantna. Filmovi moraju čuvati svoje tajne, držati pitanja otvorenima. Važno mi je oduprijeti se toj zapovijedi, tom pozivu da se 'sve mora vidjeti', u što naš svijet neumitno tone', o filmu i snimanju kaže Nicolas Philibert.

Distribucija spomenutog filma Restartov je doprinos Mjesecu frankofonije koji se u organizaciji Francuskog instituta tijekom ožujka održava diljem Hrvatske.