Život u suvremenom svijetu težak je i prepun razočaranja. Takav je za sve, ali u slučaju Vlade Mladinića (Milivoj Beader) posebno je težak i prepun razočaranja ako si 'pravi muškarac', a nemaš para, posla, kučeta ni mačeta i živiš u Hrvatskoj. Zemljom drmaju nesposobni besprizornici, siromašan si i nitko, pa ni internet, ne sluša tvoj glas, a to što si 'pravi muškarac' više ne zarezuje nitko, a ponajmanje tvoja bivša žena, koja te toliko prezire da ti čak ni vlastito dijete ne dopušta vidjeti bez strogih, sudski dogovorenih ograničenja. Od tebe je moćniji čak i desetogodišnji klinac na porti lokalne škole u koju ti ide kćerka, a koji će se pokazati prvom preprekom u tvojem naumu da s kćeri provedeš njezin rođendan. Na rubu si živaca. Dovoljna je jedna - ustvari, možda ipak dvije, tri, čak i tri iskrice i gotovo je. Već si reagirao potpuno kretenski.

Pojednostavnjeni je to psihološki prikaz glavnog lika filma 'Dopunska nastava' Ivana Gorana Viteza, filma koji je predstavljen ove godine na festivalu u Puli, a odnedavna igra i u hrvatskim kinima. Film govori o talačkoj krizi koju proizvede u prvom odlomku opisani antijunak, ali zapravo - i na površini i u podtekstu - govori i o mnogočemu drugome. Vlado Mladinić, nakon što mu školsko ravnateljstvo (opravdano) ne dopusti da iz škole odvede svoju kćer i s njom provede njezin deveti rođendan i nakon što mu jedan internetski forum, na koji se došao pojadati zbog svoje situacije, zbog nepriličnog izražavanja zabrani pristup - totalno prošvika. Zgrabi tortu iz zamrzivača, prebaci lovačku pušku preko ramena i tako upadne u kćerin razred. Naravno, gotovo istog trenutka nastaje raspašoj.

Ono zbog čega je ovaj film, međutim, zanimljiv, nije samo trilerska igra između lika s puškom, djece koju drži kao taoce i policije. Ona je bez sumnje fora i svatko tko se u kino uputi gledati ovaj film očekujući napetost, neće se razočarati. No film ne skriva svoje ambicije da kroz takav incident prikaže silnice koje pokreću suvremeno (hrvatsko) društvo, a u tim ambicijama i uspijeva.

Prije nego što, naime, Mladinić upadne u treći be s puškom na ramenu, u istoj se školi odvija svečanost otvaranja nove sportske dvorane, na kojoj, kao slavljenica, sudjeluje i Mladinićeva kćerkica Ana, ali je glavna zvijezda zapravo gradonačelnik maloga mjesta u kojem se odvija radnja (Željko Königsknecht). Gradonačelnik je odmah na početku prikazan kao solidan komad mustre, odnosno kao beskrupulozni ljigavac kojem je samo do političkih poena na predstojećim izborima, a sličnima će se - premda možda ipak ne toliko pokvarenima - pokazati i drugi akteri, primjerice, načelnik policije (Darko Janeš), novinar lokalnog portala (Filip Eldan), pa i gradonačelnikov izborni rival i ujak djevojčice oko koje je nastala cijela gungula. Još kada se u sve upletu roditelji, koji jedva čekaju da verbalno linčuju djevojčičinu majku zbog toga što se razvela od muža, pa i sumnjiva banda opasnog bivšeg branitelja, jamčim vam da će vas zazepsti oko srca zbog neugodnog prepoznavanja hladne i okrutne, sebično-mrziteljske sredine u kojoj živimo.

Vitez se, međutim, dobro pobrinuo da nas ovaj film ipak samo ne deprimira prikazom društva na jednom mikroprimjeru, nego je, baš kao i u svojim prethodnim filmovima, 'Šuma summarum' i 'Narodni heroj Ljiljan Vidić', posegnuo za svojim sad već autorski prepoznatljivim smislom za crni humor i satiru. Neki su mu likovi zbog toga možda otklizali u pomalo pretjerane karikature, ali s druge strane, možda su upravo zbog toga uvjerljivi i prepoznatljivi. Ono što je, međutim, posebno pohvalno jest to da kroz cijeli film vrlo pregledno i vješto vodi priču kroz više njihovih perspektiva, tako da se ni u jednom trenutku ne osjećate izgubljeno ili zbunjeno. Mogao bi tu i tamo malo ohladiti s eksplicitnim političkim i moralnim popovanjem u dijalozima, koji nisu sasvim potrebni s obzirom na to da su sasvim fino pokazani i u samoj radnji, ali to je minorna zamjerka.

Ono što me osobno posebno zadivilo u filmu jest rad s mladim glumcima, odnosno djecom. I prečesto se u domaćim produkcijama događa da se djeca-glumci angažiraju više-manje samo na temelju izgleda i angažmana u kakvoj dječjoj kazališnoj grupi te da se potom s njima baš pretjerano ne radi, što redovito rezultira u djeci koja glume jedino onako kako znaju, a to je amaterski i na razini smotre školskih dramskih grupa. No mladi debitanti Frida Jakšić, koja glumi Mladinićevu kćerkicu Anu i Franko Pavičić, koji glumi njezinog šulkolegu i sina lokalnog policajca - i više su nego dobri. Tkogod je radio s njima - svaka čast.

Ukratko rečeno, 'Dopunska nastava' film je kojemu, prilikom gledanja, nisam našla neke ozbiljnije zamjerke i koji lijepo, uredno i uzbudljivo, vješto i zanimljivo, vodi priču kroz ne tako malen broj likova i perspektiva i koji će vas usput još i zabaviti. Oni koji vole trilere i ne zanima ih podtekst, dobit će ono što traže, a za one koji žele znati više, Ivan Goran Vitez osigurao je sasvim dovoljno sadržaja.