TV KRITIKA ZRINKE PAVLIĆ

Druga sezona dokumentarnog serijala 'Nesreće': Odlična i potresna epizoda o tragediji na Vergaroli 1946. Još da HRT ima bolji osjećaj za tajming...

  • 03.11.2020 u 14:32

  • Bionic
    Reading

    Dokumentarni serijal o tragičnim nesrećama možda nije idealan oblik televizijske razonode za vremena u kojima trenutačno živimo, ali treća epizoda druge sezone, ona koja govori o tragičnoj eksploziji mina na pulskoj plaži Vergarola 1946., doista je zanimljiva i potresna, a još k tome i gledateljima priča o turbulentnim poratnim vremenima u podijeljenoj Puli.

    HRT fakat ima neobičan osjećaj za određivanje vremena u kojem će emitirati neke sadržaje. Evo, recimo, prošlog ljeta, u doba razonode i lake atmosfere, kada se većina svjetskih televizija trudi svojim gledateljima reprizirati najzabavnije emisije i serije iz upravo protekle sezone, HRT-ovci su u udarnom terminu nakon Dnevnika bili reprizirali sve dokumentarne serije o UDBI, jugoslavenskim zločinima, Stepincu i ine prpošne priče iz novije povijesti. Jer ne'š ti meni, pretplatniče, uživat! Ima da nakon povratka s plaže utoneš u povijest totalitarizma da se ne bi previše opustio.

    Slično tome - iako u sasvim suprotnoj atmosferi, sada ponedjeljkom nakon Dnevnika emitiraju drugu sezonu dokumentarnog serijala 'Nesreće', u kojoj se redatelj Arsen Oremović bavi najvećim tragičnim nesrećama na ovim područjima, svjedocima, pričama i dokumentima povezanim s njima. Nije, dakako, autor kriv ni za što - serija mu je, kako ću u sljedećim odlomcima i napomenuti, vrlo dobra i zanimljiva, ali HRT-ov tajming je ubij me nježno. Em korona, em teroristički napadi po Europi, em ekonomski krah, em u centru Zagreba još nemamo grijanje nakon potresa - a eto ti njih da ti poprave dan! Ajmo malo o tome kako su u Puli netom nakon rata na jednoj plaži eksplodirale mine i kako je razneseno šezdesetak ljudi. Onome tko je odlučio takvo što emitirati upravo u ovo vrijeme treba dodijeliti orden Mračnjaka iz reda Zabole-me-za-tuđe-osjećaje.

    No što je - tu je, valjda trebamo biti zahvalni da nam nisu servirali nešto još strašnije, tipa snuff horore ili direktan prijenos Sabora, pa pokušajmo zanemariti kontekst. Sama serija, kao što rekoh, unatoč mračnom sadržaju, doista je kvalitetna i zanimljiva, a i srećom, usprkos tragičnim i strašnim pričama o kojima se u njoj govori, ne eksploatira sadržaj, odnosno, ne inzistira baš na suviše eksplicitnim prizorima.

    Sinoćnja, treća epizoda druge sezone serijala govorila je o tragičnoj nesreći na pulskoj Vergaroli 1946., kada su jedne nedjelje sredinom kolovoza na toj plaži eksplodirale ondje odložene mine, odnoseći za sobom živote šezdesetak pulskih Talijana koji su se ondje okupili zbog kupanja i sportskih natjecanja. Stravična nesreća ni dan-danas nije razjašnjena - nitko nije sasvim siguran kako su i zašto mine baš tada eksplodirale, iako su do tada bile smatrane bezopasnima, na njima su se sušili mokri ručnici i pod njima pekao roštilj, a dodatnu dimenziju tragediji dalo je i to što se dogodila u turbulentno poratno vrijeme, kada je Pula bila podijeljena na zonu A i zonu B te se još nije znalo hoće li pripasti Jugoslaviji ili Italiji. Zbog napetosti koje su tada vladale između pulskih Talijana i pulskih Hrvata, odnosno, između zagovornika pridruženja Pule Italiji i zagovornika njezina obuhvaćanja Jugoslavijom, oko te su se nesreće još godinama raspredale svakakve priče, a dotadašnja pulska talijanska većina osjetila se dovoljno ugroženom da ih je najveći dio odlučio napustiti Pulu i odseliti u Italiju.

    'Mine na plaži', foršpan Izvor: Pixsell / Autor: YouTube

    Vještim korištenjem arhivskih materijala, kako osobnih, tako i službenih, kroz razgovor sa svjedocima i preživjelima te priče o onima koji su svojom požrtvovnošću pomagali žrtvama nesreće, Oremović je u ovoj epizodi ispričao jednu kompleksnu, zanimljivu i potresnu priču, a mnogima od nas održao i lekciju iz povijesti o kojoj nismo imali pojma. Bez sumnje je riječ o kvalitetnom dokumentarističkom radu, koji nepristrano dopušta svima da ispričaju kako su doživjeli ono što se dogodilo, suosjeća s njima, ali ne zauzima strane niti išta zaključuje o tome što se doista odvilo, nego nam samo predočava službenu verziju, povjesičarska istraživanja i osobne iskaze. Dokumentaristička je priča, naime, unatoč tome što nije fikcija, i dalje priča, i to autori ovog serijala očito vrlo dobro razumiju i vrlo su dobro primijenili.

    Dokumentarni program, pogotovo onaj naručen iz vanjskih produkcija, i inače je jedan od najboljih dijelova programa HRT-a i da su vremena samo malo drugačija, i ovaj bih put pohvalila Prisavljane na odabiru ove serije. Ustvari, i ovako ću im čestitati na odabiru. Možda bi samo sljedeći put, pri odluci o tome kada što emitiratiput, mogli pokazati malo više osjetljivosti za društveni trenutak i raspoloženje gledateljstva.

    Sadržaj, stavovi i mišljenja izneseni u komentarima objavljenima na tportalu pripadaju autoru i ne predstavljaju nužno stavove uredništva tportala.