Na Pickboxu se već pet tjedana može pratiti nova sezona američke financijsko-korupcijsko-trilerske serije 'Milijarde' i svi oni koji su je voljeli u prethodnoj, sigurno će guštati i u ovoj. Priča se ovaj put temelji na preokretanju odnosa moći između dva glavna lika, no i dalje je riječ o beskrajno zabavnom ali i razorno djetinjastom nadmudrivanju dva moćna tipa, negdje u rangu s prepirkom o tome 'čiji je veći'.
Kada se s njih očisti gomila režijskih triler-trikova, 'Milijarde' su od samog svojeg početka zapravo bile neka vrsta studije karaktera. Bobby Axelrod i Chuck Rhoades oduvijek su bili dva alfa-muškarca u njezinu središtu i iako smo pratili njihov sukob u kontekstu borbe između američkih političkih i financijskih moćnika nakon sramotne krize na Wall Streetu 2008., uvijek je u toj seriji mnogo zanimljivije bilo gledati kakvi su to zapravo ljudi negoli što je doista bilo važno što će Rhoades uspjeti ili ne uspjeti učiniti Axelrodu. Svaki s egom koji je toliki da stvara vlastito gravitacijsko polje, cijelu su se prvu sezonu doimali veći od priče koja se raspredala oko njih i zato - iako pomalo antiklimaktično - nije bilo toliko razočaravajuće što se na kraju prve sezone u smislu Rhoadesove istrage Axelroda nije zapravo dogodilo ništa. Nadoknadile su to druge posljedice njihove međuigre - propast braka, paranoja i nepovjerenje u vlastite kolege, rasturanje sjedišta Axe Capitala, gubitak najvrednije suradnice - i pitanje u umu gledatelja: 'Što će sad s njima učiniti u drugoj sezoni?'
Kako se čini prema prvih pet epizoda koje su dosad izašle na Pickboxu, 'Milijarde' nastavljaju u istom revijalnom tonu, samo što su ovaj put uloge lovca i lovine promijenjene. I dalje je to studija karaktera dva moćna muškarca, ovaj put u situaciji gdje su obojica štošta izgubili u međusobnoj borbi, ali i u situaciji u kojoj sada Axelrod navaljuje na Rhoadesa, a ne obratno. I dalje moćan, ali sada bijesan, Bobby pronalazi način kako se osvetiti Chucku, a da to ne izgleda kao bezočna odmazda bogatog tajkuna nad državnim odvjetnikom, nego kao traženje istine i pravde te razotkrivanje korumpiranog dužnosnika. Obojica su u toj igri lišena nekih svojih dosadašnjih aduta, ali obojica i dalje neumorno pronalaze nove.
'Milijarde' su bile jedna od najuspješnijih Showtimeovih serija prošle godine, ali taj uspjeh nije prošao bez razočaranja. Serija je zaobiđena na većini relevantnih nagrada, unatoč nezanemarivoj kampanji i objektivno sjajnim izvedbama dva glavna glumca, pa i ostatka ekipe. Nije zapravo teško dokučiti zašto u cijeloj sjajnoj priči o 'Milijardama' postoji taj jedan razočaravajući moment. Iako prepuna fenomenalnih dijaloga, izvedbi i iako je zanimljiva u svojoj studiji karaktera slojevitih antijunaka-moćnika - dva 'noseća zida' cijele drame u seriji, Axelrod i Rhoades, nisu kroz cijelu priču doživjeli baš nikakav razvoj, baš nikakvu promjenu u ličnostima, baš ništa što bi ih oslikalo barem malo drugačijima nego što su bili na početku. Od prve do zadnje epizode prve sezone bilo je samo pitanje tko će pobijediti u mjerenju... hm... muškosti, ali nijednom nije dovedeno u pitanje hoće li ijedan od njih promijeniti stav, stil, uvjerenje ili motivaciju.
To se zasad nije dogodilo ni u drugoj sezoni. Kao što rekoh prije, odnosi moći su promijenjeni, Axelrod je zajahao lovačkog konja i uperio sačmaricu u Rhoadesa, ali to je i opet samo kontekst: i dalje ovdje promatramo kako se bijeli alfa-mužjaci na visokim položajima ponašaju kada im netko pokuša osporiti moć za koju misle da je zaslužuju. Zanimljivo - i svakako iskričavo kada je, kao što to u ovoj seriji jest slučaj, začinjeno vrckavim dijalozima, anegdotama te čitavom plejadom gotovo jednako slojevitih dodatnih likova - ali dramaturški na trenutke pomalo tanko.
Time, naravno, nipošto ne želim reći da i druga sezona 'Milijardi' nije totalna fora za gledanje. Itekako jest. O Damienu Lewisu i Paulu Giamattiju kao gigantima prekrasno izgovorene rečenice i kulerski isfurane moćničke persone ne treba uopće trošiti suviše riječi. Svaka njihova pojava u kadru je praznik za oči i uši, a kada se u rijetkim prigodama nađu zajedno u sceni, treba se samo opustiti u naslonjaču i uživati. Tu je i Maggie Siff kao Wendy Rhoades, psihijatrica, Axelrodova savjetnica i Rhoadesova supruga - sada u oba slučaja bivša i meni osobno najzanimljivija osoba u seriji, koja je, između ostalog, za razliku od glavne dvojice, pokazala neki razvoj i promjenu od prve epizode naovamo. Slično je i s Larom Axelrod, koju tumači Malin Åkerman i koja je u prvoj sezoni bila nepravedno zapostavljena te gurnuta u ulogu odane žene, ali se sada pomalo mijenja i počinje sama kombinirati neke stvari. Ne bih imala ništa protiv malo veće zastupljenosti te dvije žene i njihovih daljnjih postupaka, kalkulacija te previranja, ali bojim se da u ovoj macho-sagi neće dobiti baš mnogo više prostora nego što ga imaju sada.
A kada smo već kod rodnih uloga, jedan od najzanimljivih dodataka glumačkoj ekipi jest Asia Kate Dillon koja tumači Taylor, osobu koja se, prema vlastitoj definiciji, ne uklapa u binarne rodne uloge, dakle, ne smatra se ni ženom ni muškarcem i inzistira na tome da je se oslovljava s they. Taylor se u ovoj sezoni ispostavlja kao jedna/jedan od najdragocjenijih Axelrodovih savjetnica/savjetnika zbog svoje briljantne moći zaključivanja i opažanja, ali je istodobno i lik koji, kako svojim rodnim neopredjeljivanjem, tako i općenitim karakteristikama ličnosti, nikako ne uklapa u svijet Axe Capitala. Zanimljiv konflikt i zanimljiva zamjena za dosadašnji Axelrodov savjetnički odnos s Wendy, koji je, kakav god bio, do pred sam kraj bio ispunjen povjerenjem i razumijevanjem.
Kraće rečeno, unatoč nekim ograničenjima u vidu maksimalne eksploatacije klasičnog televizijskog antijunaka bez naročitog razvoja u takvim likovima, 'Milijarde' su i dalje vrhunska zabava i pametna serija na koju se lako 'zakačiti'. Hoće li se u drugoj polovici druge sezone, međutim, razviti u nešto što će, uz gledateljsku, osvojiti i naklonost onih koji dodjeljuju nagrade - to ćemo još vidjeti.