U prvoj epizodi druge sezone serije 'Gdje ima dima...' (High Maintenance) naš se glavni junak 'Guy' budi uz djevojku s kojom je proveo noć i oboje odmah na mobitelima vide da se dogodilo nešto loše. Taj događaj obilježava cijelu epizodu - svi likovi koje će Guy obići da im dostavio travu već na neki način saznaju za loš događaj i na njega reagiraju, a mi, kao gledatelji, nikada ne saznajemo o čemu je riječ. 

Nije zapravo ni važno. Očito je da ljudi kojima Guy dostavlja marihuanu taj događaj ne pozdravljaju s veseljem, mnogi ga smatraju i prekretnicom nakon koje više ništa neće biti isto, ali poanta je cijele epizode to da se svi nekako snalaze i nastoje poći dalje. Uz pomoć sovjih inhalatorčića, jointova, kolačića i ostalih 'veselica' koje im dostavlja glavni biciklist.

Druga sezona 'High Maintenancea' na taj nam način signalizira da se odvija u nešto drugačijem društvenom okruženju nego dotad, a pritom ne želi baš naglas i izričito reći da je to 'drugačije društveno okruženje' - Trumpova Amerika. Ima u tome i neke logike jer svijet Bena Sinclaira oduvijek je bio mnogo šareniji i raznovrsniji negoli ono što prosječan televizijski gledatelj doživljava kao 'tipičnu Ameriku' pa niti sada ne želi pristati uz etiketu 'Trumpova svijeta' i vraćanja Amerike u neko imaginarno prošlo i 'bolje' vrijeme. Jedna od privilegija koju i Sinclair kao autor i njegov glavni lik Guy kao biciklist-dostavljač marihuane uživaju jest život u New Yorku, golemom kozmopolisu u kojem imaju priliku susresti doista sve moguće vrste ljudi. Ondje manjinske etničke, rasne, rodne i kulturne skupine nisu egzotika - susreću se svaki dan i u ovoj se seriji pred našim očima prepliću u predivnu, šarenu tapiseriju ljudskosti kakva je na jednom mjestu i u istom vremenskom trenutku moguća samo u tako velikom gradu. I serija nam, unatoč tome što su svi njezini likovi potreseni promjenom društvene klime, ipak želi reći da se to neće promijeniti. I dalje će biti šarena i raznolika kao i grad u kojem se odvija.

No Sinclair nam u svojoj seriji ipak suptilno šalje poruke o tome na kojoj je strani u toj novoj, promijenjenoj Americi. Prvih nekoliko epizoda druge sezone vrlo su naglašeno posvećene LGBTQ skupinama i rasnim manjinama, i to bez imalo zadrške, u svim pojavnostima takvih grupa koje znaju (bezrazložno) plašiti konzervativce. Imamo skupinu radikalno feminističkih lezbijki koje samu prisutnost muškarca - pa makar i bio njihov dostavljač trave - smatraju potencijalnom agresijom. Imamo i transvestita koji u punoj opremi nastupa u jednom noćnom klubu kao plesač, a poslije spašava život jednom kupcu u trafici - zato što je liječnik. No Sinclair nas časti i neobičnim pričama iz brojnih drugih skupina koje, da nismo u njegovoj poziciji, možda nikada ne bismo susreli: priča nam o zajednici odbjeglih Hasida, o starijem paru penzionera koji pri posjetu Brooklynu moraju dijeliti stan s udavom i tako redom.

Sinclair se ne boji zaviriti i u posebne ekonomske i socijalne skupine, pa u jednoj epizodi susrećemo mladi par - konobaricu i umjetnika - koji putem gradskog natječaja za potpomognute troškove stanovanja završavaju u stanu u superelitnoj zgradi, gdje su istog trenutka obilježeni i gdje im je onemogućen pristup svim dodatnim pogodnostima zgrade, kao što su sauna, satovi pilatesa, velika terasa i slično. Prikazuje nam i priče o začkoljicama trgovine nekretnina na Manhattanu i Brooklynu, o borbi prijevoznika iz servisa kao što su Uber i Lyft, a kao nagradu onima koji seriju gledaju kontinuirano, dobivamo i komadiće slagalice koji nam više govore privatnom životu samoga Guya. 

'High Maintenance' jedna je od onih HBO-ovih serija koja počiva na estetici malih, neovisnih filmova i svakodnevnih priča, potpuno je drugačija od tipičnih blockbusterskih serija kao što je, recimo, 'Igra prijestolja'. No ako bismo igdje tražili seriju koja s toliko univerzalne empatije i simpatije prikazuje toliko različitih aspekata života u velikom gradu upravo u ovom trenutku u vremenu - teško da bismo našli ijednu ravnu ovoj. Pogledajte zato 'Gdje ima dima...' i, ako ništa drugo, shvatit ćete da nema nikakvog razloga bojati se različitih od sebe. Jer svi smo mi, kaže nam simpatičan bradati momak na biciklu, više-manje dio iste priče.