Nakon eksperimentiranja s oblicima, materijalima i visinom, postmoderna arhitektura danas ide i korak dalje. U nastojanjima da se minimalizira zagađenje i poveća upotreba obnovljivih izvora energije, sve traženija postaje takozvana zelena arhitektura. Nove građevine su energetski neovisne, ekološki prihvatljive, a ponekad i mobilne, često na rubu onoga što smo smatrali mogućim.

Brojne pozitivne karakteristike takozvane zelene arhitekture čija je temeljna odrednica minimalna potrošnja energije i korištenje prirodnih izvora poput sunca i vjetra čine je sve popularnijom.

Možda najpoznatiji predstavnik novoga trenda je 'Dinamični toranj' arhitekta Davida Fishera čija je gradnja započela ove godine u Dubaiju, a završetak se planira za 2010. godinu.
Zgrada koja se čitavo vrijeme pokreće kod mnogih je izazvala nevjericu, no u planu je izgradnja još dvaju tornjeva, u Moskvi i New Yorku.

Iako ga većina vidi tek kao dobar turistički mamac, rotirajući toranj je svojevrsno čudo eko-arhitekture. Arhitekt David Fisher osmislio je toranj visok oko 420 metara s oko 80 katova, koji će umjesto da se bori protiv vjetra iskoristiti zračna strujanja uvijek prisutna na tim visinama za samonapajanje.

Svaki kat imat će različitu putanju kružnog kretanja i vlastitu zračnu turbinu koja će ga pokretati oko statičnog centralnog dijela, zbog čega će toranj stalno mijenjati oblik. No još je važnije to što će imati vlastito napajanje i biti posve neovisan o okolini.

Iako je možda široj javnosti najpoznatiji, Fisherov rotirajući toranj tek je jedan u nizu zgrada-elektrana.

Trenutačno se gradi i toranj The Chicago Spire, španjolskog arhitekta Santiaga Calatrava. Calatravov ambiciozni projekt koji će sa predviđenih 610 metara biti jedna od najviših stambenih zgrada na svijetu prve stanovnike trebao bi dobiti 2011. godine.

Iako potencijalne kupce stanova osvaja već svojim vanjskim izgledom, inspiriranim oblikom morske školjke, Chicago Spire je i izrazito funkcionalan. Energetski je posve neovisan, što je postignuto geotermalnim hlađenjem i staklom visoke kvalitete koje osim što pruža izolaciju štiti od naleta ptica.

Najviši svjetski dom riješio je i pitanje vode te će biti opremljen sustavom za sakupljanje kišnice. Kuvajtski Međunarodni financijski centar u vlasništvu šeika Sabaha Al Ahmeda je sljedeći u nizu samodostatnih objekata. Energijom će se opskrbljivati putem solarnih ćelija i vjetrenjača smještenih na krovu, a trebao bi biti završen 2015.godine.

Prednosti štednje i iskorištavanja prirodnih izvora energije u vrijeme kada su energenti sve teže dostupni prepoznali su i u svjetskom predvodniku u potrošnji, Las Vegasu. U gradu kocke, noćnog života i blještavih svjetala započet će gradnja niskoenergetskog kompleksa, Las Vegas City Centera, koji s troškovnikom od osam milijardi dolara spada u najskuplji građevinski projekt u SAD-u.

Urbano ekološko naselje izgledom podsjeća na prizore iz znanstvene fantastike, a sadržavat će kasina, restorane, hotele i veliki umjetnički centar. Premda ne zvuči baš kao ekološki projekt, čitavo naselje bit će izgrađeno od prirodnih materijala, a sav građevinski otpad će biti recikliran.
Poseban je naglasak stavljen na iskorištavanje solarne energije kroz velike prozorske površine, kao i u projektu studija Pelli Clark Pelli, nazvanog Transbay Transit Center, u San Franciscu. Transbay Center sastojat će se od staklenog tornja, parka, vjetrenjača i solarnih kolektora, a jedan od ciljeva mu je pružiti zdravu oazu unutar grada. Treba biti dovršen do 2014. godine.

Na sličnim principima gradit će se i najsamostalnije australsko naselje, Frasers Broadway, za koje projekt potpisuje dobitnik prestižne nagrade za arhitekturu Pritzker prize - studio Foster & Partneri i Jean Nouvel Ateliers.

Takozvano niskoenergetsko naselje budućnosti smješteno na 250.000 kvadratnih metara u Sydneyu, imat će zelene površine na krovovima i unutar katova zgrade, čime će ostvarivati prirodno hlađenje.

Osim prirodne klimatizacije, u planu su aktivni sustavi za uporabu sunčeve energije i proizvodnju struje te pretvornik za zagrijavanje potrošne vode.

Ekološka arhitektura nije uvijek u znaku megalomanije. Projekt britanske arhitektonske firme Sybarite, jednostavna Dice House (Kuća-kocka), zauzima tek 81 kvadratni metar. Niskoenergetska kuća energiju crpi iz velikog termoplastičnog kišobrana koji je natkriva i služi kao kolektor
I dok se većina zelenih naselja zadržava na čvrstom tlu, arhitekt Charles Patton se odlučio obračunati sa sve većim problemom pitke vode. U svojem projektu Teatro del Aqua (Kazalište na vodi) na španjolskom Kanarskom otočju procesom desalinizacije će prostor opskrbljivati pitkom vodom, a čitav će centar počivati na obnovljivoj energiji.

Iako u svijetu, posebice u zemljama Europske unije, ovakva arhitektura doživljava svojevrstan bum te ju je nekoliko država postavilo kao standard gradnje, u Hrvatskoj je još uvijek riječ o pojedinačnim slučajevima i naseljima do 10 objekata.

Jedan je takav projekt mini-naselje od pet kuća tvrtke Natura Studio, smješteno u istarskom selu Marčana pokraj Pule. U montažnim kućama, kao i ostalim objektima ovakvog tipa, tijekom cijele godine vlada ugodna klima bez konvencionalnog sustava grijanja, a čitav interijer izgledom podsjeća na izložbeni prostor. Kako su vlasnike dobile još prije nego su izgrađene, uskoro kreću slični projekti u Vodnjanu, Kršanu i Raklju, a najveće naselje bit će u Splitu.

I grad Zagreb je iskazao interes za izgradnju višestambene pilot-građevine u Podbrežju na razini energetskog standarda pasivne kuće. Međutim, od Ljubomira Miščevića, profesora na Arhitektonskom fakultetu, doznali smo da gradnja u Podbrežju još nije započela.

Miščević je izjavio da grad potiče energetski učinkovitu gradnju, počevši od projekta višenamjenske zgrade Sunčice na jezeru Bundek koja će proizvoditi veće količine električne struje iz sunčeve energije. Miščević navodi kako takav način gradnje nema mane i zasigurno će u potpunosti zamijeniti stare standarde.

Uzevši sve u obzir, spoj dizajna i života u skladu s prirodom obilježit će arhitekturu budućnosti, a naselja kakva poznajemo uskoro bi mogla pasti u zaborav.