Ako vas je prva sezona serije 'Westworld' više frustrirala nego što ste uživali u njoj, niste jedini. Negdje na pola sezone gledateljstvo ovog HBO-ova hita ugrubo se podijelilo na dvije grupe - onu koja se prvo ponadala dobroj priči, a onda se izgubila u sporom razvoju radnje i beskrajnim komplikacijama s mrvicama kruha koje su im autori ostavljali usput, i onu koja je po društvenim mrežama neumorno raspravljala što bi moglo značiti ovo ili ono. Zajedničkim brainstormingom potonja je skupina vrlo brzo uspjela preteći i samu seriju, otkrivajući što bi pojedine stvari u seriji mogle značiti i kako bi se priča dalje trebala razviti mnogo prije nego što je to bilo predviđeno epizodama. Mi ostali, kojima nije padalo na pamet nakon svake epizode 'otići na sastanak' redditovaca ne bismo li dali svoj doprinos raspravi, uglavnom smo sve pokušavali otkriti sami i nije nam bilo jasno zašto je, dovraga, to tako koncipirano i kog nam vraga jednostavno ne ispričaju priču koju su naumili ispričati.

No do kraja je prve sezone više-manje postalo jasno u čemu je fora. 'Westworld' je zapravo jedan sasvim novi tip serije. To nije serija čiji je cilj samo ispričati priču. To je serija čiji je cilj zaigrati enigmatsku igru s gledateljima. Jer ako ste pripadali onoj skupini koja je strastveno rješavala zagonetke - nazovimo je skupinom enigmatičara, bili ste vrlo zadovoljni razvojem situacije, komplikacijama i svim začkoljicama koje su vam autori bacali pod noge i doživjeli ste seriju kao vrlo zadovoljavajuću partiju 'Clueda' ili neke slične društvene igre u obliku televizijske serije. Ako ste pak pripadali skupini kojoj sam pripadala ja - nazovimo je skupinom klasičara, onda vam je sve to skupa išlo na jetra. Osjećali ste se kao dijete kojemu su počeli pričati priču, a onda ste, da biste čuli nastavak i rasplet, morali prvo otić pripovjedaču po pivo na temelju karte sa skrivenim blagom, zatim su vas na povratku kući napale vrane koje ste mogli ukrotiti samo posebnom čarobnom riječju, ta je čarobna riječ bila skrivena među novčanicama koje vam je pripovjedač dao za pivo i da sad dalje ne izmišljam - morali ste proći kroz cijeli labirint zamki da biste na kraju dobili svoju priču.

No sada, u drugoj sezoni, barem svi znamo na čemu smo. Priča o tehnološki turbonaprednom zabavnom parku s temom divljeg zapada, u kojem vrlo uvjerljivi androidi, odnosno 'domaćini' gostima služe za zabavu, ali i za ispucavanje svih maštarija koje u stvarnome svijetu ne smiju realizirati - zapravo je prije svega interaktivna detektivska igra s gledateljima. Da biste saznali njezin daljnji razvoj i što se zbilo nakon kraja prve sezone, kada androidi odjednom postaju potpuno svjesni samih sebe, prisjećaju se svega što su im gosti i upravitelji parka učinili, razvijaju pravu slobodnu volju te dižu pobunu u potrazi za slobodom i osvetom - morat ćete sami proniknuti čak i neke osnovne narativne elemente.

Kad kažem 'osnovne', doista i mislim osnovne, jer u 'Westworldu' ono što vidite na ekranu nije sigurno čak ni u tako temeljnim odrednicama kao što su mjesto i vrijeme radnje. To smo naučili već u prvoj sezoni - da iako nam se čini da se sve zbiva u isto doba, to nije tako, i između dvije scene može biti i do pedeset godina razmaka. U drugoj sezoni, s obzirom na to da već znamo da takve stvari moramo prokljuviti sami, to možemo lako učiniti već u prvoj epizodi. Očito je da serija prati najmanje dva dijela vremenske crte - jedan koji se odvija linearno, nakon početka pobune 'domaćina' iz parka i drugi, koji se zbiva na kraju pobune ili, bolje rečeno, rata između ljudi i androida. U drugoj epizodi odmah ćemo dobiti i još jedan dio te vremenske crte - onaj koji se zbiva i prije samog otvaranja parka, a dalje više neću pisati jer bi moglo biti suviše spojlerasto.

Što se same teme tiče, druga sezona svoje preokupacije razvija na istom temelju kao i prva - od osnovnog pitanja ljudskosti, što doista čini čovjeka čovjekom i tko to ima pravo odrediti, sada smo više zaronili u pitanje odnosa moći i izrabljivanja. Najnaglašeniji u drugoj sezoni odnos je čovječanstva prema ženama, čije su posljedice personificirane u dvije voditeljice pobune androida - Dolores i Maeve. Obje su sada samosvjesne i objema se vraćaju sjećanja na sva izrabljivanja, mučenja, silovanja i ubojstva koja su pretrpjela u parku, čiji su ih gosti i uprava doslovno ili zaobilazno smatrali komadima mesa za seksualni užitak, mučenje, potlačivanje i ubijanje. No dok Dolores na svoj put oslobođenja kreće osvetnički i ratnički, tražeći slobodu za svoju vrstu, ali i osvetu u obliku preuzimanja vanjskog svijeta iz ruku ljudskog roda - Maeveini motivi naizgled su manji, uži, ograničeniji. Ona samo želi pronaći svoju kćerku i živjeti život s njome. No nije li i u jednom i u drugom slučaju riječ o istoj stvari? Obje priželjkuju slobodu, život po vlastitom izboru, dostojanstvo, moć nad samom sobom, što - kako su naučile iz svojih iskustava u parku - očito znači da moraš imati moć i nad drugima.

Dakako, u priči će nas dočekati i naši stari znanci - čovjek u crnom ilitiga William (kojeg igraju, ovisno o dobi, Ed Harris i Jimmi Simpson), Dr. Robert Ford (kojeg tumači Anthony Hopkins) i - najvažniji od svih - Jeffrey Wright u ulozi Bernarda i Arnolda, koji su nam, svaki na svoj način, vodiči više kroz enigmatiku nego kroz priču 'Westworlda'. I svi su sjajni, jednako kao što i 'Westworld' i ovaj put izgleda sjajno, u svoj svojoj HD raskoši, nepreglednim prerijskim poljima i šarenim noćnim svjetlima velegrada. Upoznat ćemo se i s drugim dijelovima parka, s drugim temama i glavnim likovima, ali glavni će motivi uvijek ostati isti. Potlačeni se bore za slobodu i dokazuju svoju ljudskost jednako kao što su to mnogo puta tijekom ljudske povijesti činile brojne druge skupina kojima nije priznavano da su jednakovrijedni ljudi, ta borba nikako ne može biti mirna i prijateljska, i u toj borbi teško da se doista može ostvariti sloboda i ravnopravnost jer je to borba za dominaciju. Ono što želi - dobit će samo pobjednik.

Isto tako, da biste mogli doista uživati u 'Westworldu', morate biti spremni barem pokušati pobijediti autore u njihovoj igri idimi-dođimi s indicijama, ključevima, simbolima i kodovima. U jednoj od prvih scena nove sezone, čovjek u crnom nailazi na 'domaćina' čiji je lik preuzet od dječačke verzije tvorca parka, Dr. Roberta Forda. 'Ovdje je sve kod', govori dječak i time se zapravo ne obraća samo svojem sugovorniku, već i nama. Ništa u drugoj sezoni 'Westworlda', kao ni u prvoj, nije slučajno i ništa vam nije rečeno bez namjere da u tome otkrijete nešto drugo. Ako vam se to ne sviđa, morat ćete gledati neku drugu seriju. Ako vam se sviđa - dobro došli u novu vrstu televizije. Nadam se da ćete uživati u igri.