Komoran i mračan, ne osobito dinamičan ni inovativan, 'Fair Play' na Netflixu figurira tek kao podsjetnik novoj generaciji mladih žena da neki problemi u odnosu s muškarcima nisu nestali ni sa kakvim novodobnim osvještavanjima.
Feminizam postoji već više od stotinu godina, u većini 'zapadnog svijeta' ženska su prava već dio civilizacijskih tekovina i nešto čime se hvale oni koji žele ispasti najprogresivniji i najosvješteniji, pa ipak - neke se stvari teško mijenjaju. I dan-danas, 23 godine od početka novog tisućeljća, priče o tome kako muškarci maltretiraju, preziru, obezvjrjeđuju, ozljeđuju, pa i ubijaju svoje ljubavne partnerice dovoljno su uvjerljive za snimanje filma. I to filma koji ni po kojem drugom svojem svojstvu ne bi bio uvjerljiv.
vezane vijesti
'Fair Play', film scenaristice i redateljice Chloe Domont premijerno je prikazan na Sundanceu, a od početka ovog mjeseca dostupan je za streaming i na Netflixu, odakle je eksplodirao kao jedan od najpopularnijih sadržaja među mlađom generacijom žena, pa čak i izazvao brojne oduševljene, ali i ljutite reakcije mladih žena na društvenim mrežama. Je li film baš tako jako dobar? Ne, nije. Obrađuje li neku novu, dosad neobrađenu temu i obrađuje li je na neki nov način? Ne, uopće. U čemu je onda fora?
Pa, fora je upravo u tome. Tema koju obrađuje 'Fair Play' obrađena je već stotinama puta. Na problem o kojem govori umjetnički je i aktivistički upozoravala gomila žena. A evo ga, godine 2023. mlade žene navikle na ravnopravnost, uvažavanje i vrlo stroge sankcije pri njihovoj povredi u ovom filmu prepoznaju gorući problem.
Film govori o mladom paru financijaša - Emily (Phoebe Dynevor) i Luke (Alden Ehrenreich) - koji rade u mešetarskoj firmi na Wall Streetu. Zaljubljeni su, upravo su se zaručili, sretni su, zaneseni, strastveni, lijepi i seksi. Na poslu zasad skrivaju svoju vezu jer korporacijska politika ne favorizira veze među zaposlenicima, a oboje su vrlo ambiciozni i probitačni.
Nakon što jedan od šefova uz poveću galamu i agresiju napusti firmu, Emily načuje glasinu da bi ga Luke mogao naslijediti. To prenese svojem zaručniku i ovaj se, naravno, oduševi. Mladi par provede večer slaveći strastvenim seksom i uzajamnim entuzijazmom. Važno zapamtiti upravo to - oboje su presretni što će ON dobiti promaknuće.
No sljedećeg se dana ispostavi da šefovi nisu promaknuće namijenili Lukeu, nego Emily. Iz razgovora sa šefovima ona saznaje da je oni smatraju izuzetno sposobnom, ali i da Luke smatraju brljatorom. Obavještavajući Lukea o svojem promaknuću, ona ga poštedi ovog drugog dijela informacije i uvjerava ga da će i on uskoro dobiti promaknuće. On se naizgled raduje njezinu uspjehu, ali od tog dana, korak po korak, počinje Emilyin osobni pakao. Nesposoban podnijeti da mu je zaručnica uspješnija na istom poslu, da je više cijene i da su joj dostupni 'krugovi' i povlastice koje njemu nisu, Luke će rasponom zlostavljanja od blagih pokušaja manipulacije, preko otvorenih vrijeđanja pa sve do silovanja - potpuno razoriti njihovu vezu, a i njihove živote.
Priča je stara kao i svijet sam, a ono što je razljutilo mlađu generaciju žena, TikTokerica i Instagramerica, upravo je to što se u Lukeovu zlostavljanju Emily ogledaju sva moguća sranja kakva su muškarci (svojim) ženama priređivali u takvim situacijama. Nesposoban prihvatiti da je Emily uspješnija od njega, Luke će upotrijebiti sve metode kakvima su se služili muškarci stoljećima. Najprije će joj početi uskraćivati ljubav, poštovanje, čak i seks (jer mu se više ne diže, sad kad se ne osjeća dominantno), zatim će je početi kritizirati da nije dovoljno probitačna i samouvjerena, da se oblači kao štreberica, pokušat će je i prisiliti da u poslu djeluje prema njegovim uputama. Kad mu to ne uspije, navalit će težim oružjem - uvredama, optuživanjem da je kurva koja je seksom došla do položaja. Kada mu ništa od toga ne uspije, fizički će je 'podčiniti' i silovati.
I eto, cijela ta priča sasvim je uvjerljva mladim ženama 21. stoljeća. Zato su poludjele na TikToku. Ne zato što je film dobar jer nije - prilično je spor, komoran, gluma je osrednja, dijalozi banalni. Ali sama činjenica da sve to dan-danas zvoni vrlo poznato svim ženama i djevojkama koje su ga gledale podsjetnik je da ni u najnaprednijim sredinama sranja zbog kojih je feminizam potreban i dalje ne samo traju, nego i CVJETAJU. Nakon više od sto godina borbe. Porazno.
