Izložbom Vrijeme giganata: planska industrijalizacija i naslijeđe 1947. - 1952., koja se otvara u četvrtak u Muzeju grada Zagreba, nastavlja se projekt Zagrebačka industrijska baština: povijest, stanje, perspektive, posvećen isticanju važnosti industrijskog naslijeđa
Okosnica projekta tri su studijske izložbe koje kronološki predstavljaju tijek industrijskog razvoja te utjecaje industrijalizacije na Zagreb i njegovo stanovništvo u karakterističnim periodima od pojave industrije u drugoj polovini 19. stoljeća do početka procesa deindustrijalizacije.
U okviru projekta, koji vodi autor koncepcije izložbe Goran Arčabić, kustos Muzeja grada Zagreba, već su postavljene dvije studijske izložbe - prije šest godina Modernizacija na periferiji Carstva: zagrebačka industrijska baština 1862.-1918., a prije četiri Industrijski centar države: zagrebačka industrijska baština 1918.-1945.
Treća, ujedno završna etapa tog istraživačkog projekta fokusira se na vrijeme provedbe Petogodišnjeg plana razvitka narodne privrede u socijalističkoj Jugoslaviji između 1947. i 1952. godine.
Izložba je posvećena vremenu u kojem je izgradnja državnih poduzeća teške industrije i elektroindustrije, tzv. giganata, bila ideološka baza privrednog i društvenog razvoja, a njome se ti industrijski sklopovi analiziraju kao dokumenti vremena na kojima se odražavaju presudne, često dramatične epizode nacionalne i svjetske povijesti.
Kao studije slučaja u propitivanju utjecaja politike na proces industrijalizacije u formativnom periodu socijalizma poslužile su četiri tvornice u Zagrebu - Jedinstvo, Rade Končar, Prvomajska i Tvornica parnih kotlova.
Tadašnja traganja za socijalističkim izrazom u arhitekturi sudarala su se sa zahtjevima za brzom i ekonomičnom gradnjom te tehničkim ograničenjima u realizaciji. Zbog manjka strojeva, opreme, alata, kvalificiranih radnika, loše koordinacije raspodjele građevinskog materijala i učestalih izmjena projektnih planova arhitekti i građevinski inženjeri bili su prisiljeni na improvizacije i inovacije, koje se danas 'čitaju' kao specifičnosti industrijske arhitekture druge polovine četrdesetih i početka pedesetih godina.
Unatoč problemima tijekom prve 'petoljetke', tada je u Zagrebu položen temelj za razvitak lokalne zajednice, republičke i savezne privrede, a industrijski giganti, čija je gradnja započela krajem četrdesetih, postali su važnim čimbenikom ekonomske i političke snage Zagreba.
Naime, veća autonomija odlučivanja u privrednim poduzećima od početka pedesetih godina rezultirala je porastom kvalitete i diversifikacijom proizvodnje te boljim odgovorom na potrebe tržišta, a relativna liberalizacija i otklon od politike visokih investicija države u izgradnju teške industrije ubrzali su gospodarski rast i potpomogli stvaranju potrošačkog društva.
Kako se napominje, izložba Vrijeme giganata ujedno upozorava na zanemareno graditeljsko naslijeđe iz socijalističkog perioda, koje se suočava s manjkavom provedbom sustava zaštite te nedostatkom planova prenamjene i investicija.
Također, kod takvog su naslijeđa u postsocijalističkim društvima prisutne ambivalentne emocije, a odbojnost i nelagoda motivirani su i političkim razlozima - povezuju se s periodom komunizma, sovjetskom dominacijom ili kompleksnim problemima jugoslavenske federacije, ističe se u najavi.
Izložba će biti otvorena do 26. veljače iduće godine.