Rijetko mi se događa da nakon gledanja filmova i serija imam noćne more. Čak ni nakon krvavih i vrlo eksplicitnih horora (kakvi me užasavaju) i anksioznih te mračnih trilera (od kojih postaje još duplo anksioznija od drugih gledatelja) ne sanjam ništa povezan s onim što sam odgledala. Noćne more događaju mi se samo kad me neka serija ili film koje gledam duboko emotivno pogodi užasom u kojem se nalaze likovi. Zadnji mi se put to dogodilo s filmom 'Zero Dark Thirty', gdje me ubila u pojam životna situacija agentice koja je provela deset godina života pokušavajući uhvatiti Osamu bin Ladena, potpuno zatočena u svijetu mučenja, bijede, terorizma i u svijetu gdje su svi s kojima je radila i s kojima se družila stradavali, e da bi na kraju, kad je bin Laden napokon uhvaćen, morala potonuti u nevidljivost i do kraja života živjeti tako da je nitko ne može pronaći.

Sada mi se to dogodilo sa serijom 'Besa' (RTL Play Premium na MAXtv-u).

Možda će to drugima koji su gledali ovu seriju biti neobično jer 'Besa', iako u njoj ima dosta nasilja, okrutnosti, zastrašujućih kriminalaca i psihopata te sveprožimajućeg zla - ništa od toga nije naročito eksplicitno ni 'hororično'. Ipak je riječ o televiziji - teško bi se u jednoj prime time seriji provukla hrpa krvi, mučenja, iznutrica i gadarija. No životna situacija Uroša Perića, malog čovjeka koji 'ni luk jeo ni luk miris'o', ali se na početku serije nađe pod čizmom najvećeg balkanskog narkobosa, Dardana Beriše, duboko me se dojmila i zbog nje sam nekoliko puta nakon gledanja pojedinih epizoda (ili tri) sanjala teške užase, obično povezane sa situacijama u kojima zbog nečega dođem u situaciju da me vrlo opaki likovi drže u šaci.

Stvar je, naime, u tome što je 'Besa' - premda, kao i svako zanimljivo djelo fikcije, priča nesvakidašnju priču - istodobno i vrlo uvjerljiva. Svugdje na svijetu može se dogoditi da mali čovjek upadne u vihor nasilja, kriminala i užasa zato što se nađe na krivom mjestu u krivo vrijeme i tragično stane na žulj vrlo pogrešnom liku. No na Balkanu se češće nego drugdje događa da su te situacije isprepletene gotovo s cijelim društvom - onim vidljivim i onim nevidljivim, s institucijama i s podzemljem, sa svakodnevnim životom i s onim gdje ljudi gospodare sudbinama tisuća drugih ljudi kao da igraju kakvu društvenu igru. A ono što je za Balkan tipično jest to da je sve začinjeno nekim starim, nikome više sasvim jasnim običajima, zavadama, mržnjom i bijesom.

U 'Besi' je tako u pozadini Uroševe zle kobi sukob dva klana, spojena ženidbom, ali i razrovana međusobnim desetljetnim rivalstvima, krvnim osvetama i žrtvama. Kada Uroš prihvati krvavo vraćanje duga Dardanu, činit će mu se kao da nema drugog izbora - a tako će se činiti i nama, ali neće ni slutiti kamo će ga sve odvesti njegova hamartija. Odvest će ga daleko od života koji je živio prvih četrdesetak godina svog boravka na Zemlji, i to ne samo geografski - jer Uroš u drugoj sezoni 'Bese' završava čak u hladnoj Estoniji - nego i daleko od vođenja male firme, sretnog braka, sitnih kredita, košarke s frendovima i prepucavanje s ocem - umirovljenim oficirom. Njegov će se život u sekundi spustiti ispod one tanke opne ispod koje na Balkanu stalno vibrira jedan drugi život - paralelni sistem kojim vladaju sasvim drugi ljudi od onih koje gledamo na televiziji i u kojem vrijede sasvim druga pravila nego u svakodnevici.

'Besa' u svojoj drugoj sezoni proširuje svoje područje zbivanja i geografski i pripovjedački, proširuje i produbljuje odnose među likovima, a uza sve to i proširuje svoju zadivljujući izvedbu ili produkciju pa se gleda kao najbolja ostvarenja sa stranih televizija, što je, doduše, u zadnje vrijeme i inače slučaj s brojnim serijama koje nam stižu od istočnih susjeda. No ono u čemu 'Besa' briljira i izdvaja se od ostalih izvrsnih serija iz tog niza jest to što udara ravno u trbuh i govori nam da smo svi umiješani, samo je pitanje trenutka hoćemo li nagaziti na procijep između svojeg i onog drugog, pulsirajućeg svijeta ispod vidlijve površine, a koji nam neprekidno radi o glavi, samo što toga uglavnom nismo svjesni.

Možda time 'Besa' malo i podilazi stereotipima o Balkancima, stereotipima kojima se i sama bavi u nekim trenucima, kao što su oni u kojima Uroš boravi u inozemstvu - no ona to ni u jednom trenutku ne čini površno, predvidljivo i glupo. 'Besa' nam ne želi reći da su svi Balkanci korumpirani, ne želi nam reći da su svi Albanci kriminalci, ne želi nam reći da svi Srbi mrze Albance niti išta slično. No svakako nam želi reći da kada na Balkanu upadneš u blato, barut ili već neku krvavu svinjariju, to neće biti samo zbog zlih momaka, mutnih poslova, šverca, droge i iskorištavanja sirotinje. To će biti i OSOBNO - zbog krvi, loze, stoljetnih zavada, obiteljskih ratova i inih bratoubilačkih strasti. Na kraju krajeva - i zbog raznih besa.