Prostor Stare vojne bolnice mnogo je puta poslužio kao jedinstveni gradski ambijent, reklamna kulisa ili prizorište povijesnih, ratnih i drugih drama, a prije nekoliko godina i mjesto održavanja raznih urbanih festivala.

Potencijal tog zapuštenog kompleksa zgrada s prostranim unutarnjim prepoznao je Design District, smjestivši ondje dio svojih festivalskih programa, a ove godine pridružuju mu se i Dani hrvatskoga filma, izlazeći s dijelom popratnih programa iz zatvorene dvorane u otvoreni prostor.

Na programu će biti hrvatski kratki filmovi o nekim drugim urbanim dvorištima viđenima tijekom minulih desetljeća očima hrvatskih filmaša raznih orijentacija i senzibiliteta, najavljuju s Dana hrvatskog filma.

Sva njihova dvorišta nose neku svoju priču – o sebi, svojoj široj urbanoj okolini, o ljudima koji ih nastanjuju i njihovim navikama, o društvu koje ih okružuje ili autorima filmova u kojima se pojavljuju, dodaju.

Program otvara eksperimentalno-dokumentarna 'Siesta' iz 1958, Mihovila Pansinija, u kojoj je dvorišni je prizor viđen očima žene s jednog drniškog prozora, s jednim papiromo kao glavnim 'protagonistom' i prolaznošću kao središnjom temom.

Voajerski pristup s Pansinijem dijeli Tomislav Gotovac, u jednom od eksperimentalno-dokumentarnih filmova snimljenih iz zagrebačkog stana u Krajiškoj ulici, broj 29.

Bilježeći kamerom fasade kuća, žbuku, krovove, drveće i ljude na svakodnevnim poslovima, njegov film '29' iz 1967. godine, posveta Hitchcockovu 'Prozoru u dvorište', se vizualno ekspresivnim detaljima povremeno odmiče od dokumentarizma prema čistoj vizualnoj glazbi.

Posveta velikom redatelju iščitava se i u radu 'Dvorišta' Saše Podgorelca iz 1993, koji u svojem studentskom filmu dokumentarnom kamerom zaviruje u živote nepoznatih stanovnika jednog zagrebačkog dvorišta.

Nasuprot tomu, Lordan Zafranović u igranome filmu 'Poslijepodne (puška)' iz 1967. inscenira razne prizore na balkonima, prozorima i vratima mediteranskog dvorišta u kojem ljetna omara budi istodobno eros i thanatos, dok Hana Jušić oslikava patologiju jedne prigradske obitelji okupljene na zajedničkom dvorišnom roštiljanju u igranome filmu 'Da je kuća dobra i vuk bi je imao' (2015).

Zoran Tadić je u filmu 'Kašinska br. 6' (1981) dokumentirao nestajanje jednog starog dvorišta okruženoga novogradnjama iz socijalističke epohe, kada je život u unutarnjim dvorištima zauvijek preuzeo život ulice.

Selektorica filmskog programa je Diana Nenadić, umjetnička ravnateljica Dana hrvatskog filma, koji će se održati od 16. do 20. lipnja u Kinu Tuškanac, Centru za kulturu Trešnjevka, Parku Stara Trešnjevka, Staroj vojnoj bolnici, na Ljetnoj pozornici Tuškanac te Akademiji dramske umjetnosti.

Uz selekciju sa 63 rada i pretprogram posvećen dvorištima, festival nudi još estetski ili tematski jedinstvena novija djela sekcije 'Izvan okvira', djela obnovljene baštine 'Retro', filmove o nogometu 'Više od igre', program za mlade 'Junaci hrvatskih animiranih serijala' te hommage Jeleni Rajković.

Održat će se i masterclass filmske glazbe pod vodstvom Darka Rundeka, radionica filmske kritike i radionica videoigara te promocije knjiga.

Kao dio izložbenih događanja ističu se filmske scenografije Vladimira Tadeja i mini-sajam 'Dan filmske knjige'.

Zabavni program donosi koncerte i druženja nakon večernjih projekcija, u suradnji s Pop Up Summer Garden Festivalom u neposrednoj blizini Ljetne pozornice Kina Tuškanac.