'Mislim da će ovi trenutci ostaviti velike posljedice u svakom pogledu', kaže nam Anamarija Knego, sopranistica i prvakinja riječkog Hrvatskog narodnog kazališta Ivana pl. Zajca, koja je nedavno u matičnoj kući osvojila Nagradu publike 'Štefanija Lenković' za najbolju žensku ulogu kao Cio-Cio-San u predstavi 'Madama Butterfly' i Kleopatra u 'Julije Cezar u Egiptu - iznova'.

'Koronavirus je promijenio svaki segment bilo kojeg poslovanja pa tako i svakog pojedinca. Mnoga su se kazališta diljem svijeta zatvorila, neka na kraći, a neka, nažalost, na duži period, poput Metropolitan Opere. Mnogi su muzičari ostali bez posla, a kad znamo da su u opernim kućama bili zaposleni i bračni parovi, time dolazimo do bolne činjenice da su cijele obitelji ostale bez ikakvih primanja! Beskrajno mi je žao što se ovo događa ljudima u cijelom svijetu i pritom ne mislim samo na muzičare, već na gotovo bilo koju profesiju', kaže Knego, dodajući da su hrvatska kazališta unatoč svemu uglavnom ostala otvorena te da je postojao samo kraći period u kojem su zatvarala svoja vrata.

'Nadam se da takvih trenutaka neće više biti u budućnosti jer ne raditi i biti kod kuće opasno je po psihu svakog pojedinca. Prije svega smo društvena bića i potrebna nam je interakcija s ostalim ljudima, a ovakvo distanciranje ne doprinosi našem razvitku, već stvaranju još većih ožiljaka u nama', upozorava.

Borba za opstanak

Na riječki Zajc je, kaže, iznimno ponosna jer se 'nadljudskim snagama bore kako bi hram kulture opstao i kako kultura ne bi polako pala u zaborav. Ona je odraz identiteta neke nacije i države i za nju se treba svakako boriti', kaže Knego.

O radu pod stalno promjenjivim epidemiološkim mjerama kaže kako ih je osobno spremna prihvatiti da bi kazalište funkcioniralo. 'Nove promjene koje su nam nametnule epidemiološke mjere nama su umjetnicima otvorile neka nova vrata i nove izazove koje, po mojem mišljenju, odlično svladavamo. Ne mogu govoriti u ime drugih kazališta i tome kako se oni nose s mjerama, ali u našem kazalištu svi se pridržavamo svih mjera i uputa koje su nam dane jer prvenstveno želimo i dalje stvarati i živjeti s kazalištem', kaže Knego.

Probe im, dodaje, teku u mirnom tonu, bez ikakvih problema, kao i same predstave. 'Sretna sam što i dalje imamo publiku, što su i dalje hrabri i odlučni u tome da budu dio naše bajke. Mogu samo reći da su epidemiološke mjere dovele i do nečeg lijepog; orkestar je sad smješten na pozornici u razmaku koji je propisan, što je rezultiralo još ljepšim i čišćim zvukom. Osobno me to oduševilo', kaže.

Stožer je, prema najnovijem, donio odluku da se do 21. prosinca odgađaju sve izvedbe složenih glazbeno-scenskih djela, u što spadaju i opere. 'S obzirom na to da je u našoj zemlji poprilično velik broj zaraženih, smatram da je to pametan potez', kaže Knego, dodajući da je 3., 5. i 7. prosinca trebala nastupati u operi 'Carmen', a koja je zbog nove mjere odgođena za neka bolja vremena, možda i za siječanj, ako epidemiološka situacija dozvoli to.

Učenje, učenje, učenje

'Individualne probe nisu stale, i dalje pripremamo nadolazeće uloge, a ovaj period je savršen kako bismo ga iskoristili za učenje, čitanje, otkrivanje novih opera ili skladbi. Sljedeći angažman trebao bi mi biti u veljači 2021. u operi 'Traviata'. Nadam se da će do tada situacija kako kod nas, tako i svugdje u svijetu, biti puno bolja. Do tada učenje, učenje, učenje', poručuje Knego.

I zagrebačko Hrvatsko narodno kazalište zbog najnovijih je epidemioloških mjera odgodilo svoje izvedbe opere 'Carmen', u kojoj ulogu ima i solistica Lana Kos. Predstava se, podsjeća, najprije izvodila koncertno, s nekoliko praznih prvih redova gledališta, no sada, zbog pogoršanja stanja, od izvedbi se potpuno odustalo.

'S obzirom na to da je toliko umjetnika trenutno zbog koronavirusa gladno, svaka proba i nastup sada su posebno uzbuđenje, radost i velika zahvalnost. Jedino što je drugačije je to što sada više pazimo na međusobnu sigurnost, održavamo fizičku distancu, ali glazba nas i dalje povezuje i emocije su tu', kaže Kos.

Nedavno je Hrvatski sindikat djelatnika u kulturi podnio kaznenu prijavu protiv intendantice zagrebačkog HNK Dubravke Vrgoč, nakon tvrdnji dijela zaposlenika da je prekršila važeće epidemiološke mjere i zataškavala slučajeve koronavirusa. Uprava HNK odbacila je optužbe i ocijenila ih zlonamjernim pokušajem opstrukcije rada kazališta i nepotrebnog stvaranja panike kod publike.

Show must go on

'Za vrijeme pandemije dosta sam nastupala i u inozemstvu, primjerice u Kraljevskom kazalištu, Teatru Real, u 'Traviati' i uvjeti su bili identični kao i u zagrebačkom HNK-u', kaže Kos.

'Sve su se mjere', dodaje, 'provodile jednako - nošenje maski, mjerenje temperature, dezinfekcija, držanje razmaka. Ni u jednom se trenutku u HNK-u nisam osjećala ugroženom, a doma imam dijete i znate da nam je svima prioritet zaštititi najbliže. Brojke su, nažalost, sve veće i čujem da i neki od kolega u HNK-u imaju koronavirus, ali moramo biti svjesni toga da se danas moguće zaraziti bilo gdje, na putu do kazališta, u taksiju, tramvaju... Mislim da je ružno upirati prstom i kriviti jedni druge u doba u kojem je cijeli svijet stao i bori se. Vrijeme je teško, moramo nastupati, bez kulture se ne može. Show must go on!' poručuje Kos te će 19. prosinca nastupiti na Božićnom koncertu zagrebačkog HNK.

Ni Opera splitskog Hrvatskog narodnog kazališta već neko vrijeme ne izvodi svoje naslove jer odgovorno praćenje epidemioloških mjera ne dozvoljava da se adekvatno izvede veliko glazbeno-scensko djelo koje zahtijeva ogroman glazbeno-scenski aparat, kaže nam Veton Marevci, novi dirigent zbora HNK-ove Opere u Splitu.

Orkestar ovih dana, objašnjava nam, radi komorne programe, Zbor radi a cappella program, a solisti individualno.

'Ovu mjeru, kao i svaku drugu, donijela je struka, na nama je da je poštujemo i njoj prilagodimo rad. Čini se da se ovoj ugrozi nazire kraj pa je sada lakše biti strpljiv nego za vrijeme velikog lockdowna u proljeće', kaže Marevci, a koji je posao dirigenta u splitskom HNK-u preuzeo prije nekoliko mjeseci.

'Postati dirigentom ovako prestižnog ansambla blagoslov je u svako vrijeme. Kaže se da je svaki početak težak, ali ovaj je najteži zato što nemam kontinuitet rada. Nakon upoznavanja počeo sam implementirati u tkivo Zbora svoju glazbenu viziju i radne navike, ali zbog epidemije rad je konstantno isprekidan. Probe smo organizirali u većem prostoru kako bismo osigurali pravilan razmak među pjevačima, pjevalo se čak i pod maskama, ali ni to nije bilo dovoljno da ostanemo raditi u punom pogonu. Pripremali smo Cherubinijev 'Requiem', pravi zalogaj za Zbor, ali izvedba je odgođena u dva navrata i prebačena na 2021.', kaže mladi dirigent, dodajući da je kroz prvi lockdown prošao kao honorarni glazbenik, financijski ovisan o koncertima i javnom izvođenju glazbe.

Gorčina umjetnika

'U potpunosti razumijem gorčinu koju osjećaju umjetnici. Ostat će mi taj period zauvijek u pamćenju zbog konstantne unutarnje borbe između negativnih i pozitivnih misli. Iako je u jednom trenutku situacija izgledala bezizlazna, iskoristio sam period kako bih se u potpunosti posvetio sebi i izašao iz lockdowna jači i spremniji za nove životne prepreke. Uspio sam se zaposliti te sam imao veliki koncert sa Zagrebačkom filharmonijom kao prvi koncert u Lisinskom nakon potresa. Svako zlo za neko dobro!' poručuje Marevci.

Iako su kazališni glazbeni umjetnici trenutno najpogođeniji mjerama, i ostali njihovi kolege u teatru zbog koronavirusa su potpuno izbačeni iz kolotečine. Član ansambla Drame splitskog HNK Nikša Arčanin ovih dana nastupio je u predstavi 'Povratak' Harolda Pintera u režiji Nine Mitrović. Bilo mu je to, kaže nam, svakako drugačije iskustvo.

'Zbog epidemioloških mjera predstava je upriličena na stražnjem dijelu pozornice, s publikom na sceni, što se rijetko događa, a premijeri je nazočilo tek 20 gledatelja. Atmosfera je bila prilično komorna, sve skupa nalikovalo je na komemoraciju ili na skup kakvog kulta. Prije nastupa, kad smo tek vidjeli raspored stolica, pitao sam kolege što bi bilo kad bismo izvodili komediju pred 20 ljudi, a feedback je ključan. Ovdje se poklopilo da tišina odgovara jer je sama predstava komorna, a i to je naša premijerna publika, koja nam i inače pruža podršku pa je tako bilo i te večeri', kaže Arčanin i dodaje da mu je žao svih onih koji bi je htjeli gledati, a ne mogu jer zbog epidemioloških mjera jednostavno nema toga broja karata.

'Nećemo se praviti da je ovo normalno'

'No publike ima, podržava nas i pokazala je da će nas podržavati u ova teška vremena', kaže Arčanin, kojemu nedostaje i sve ono oko predstava. 'Kazalište nije samo predstava, nego i ono poslije, kad nakon što odgledaš nešto, nadamo se odlično, odeš na piće, porazgovaraš s ljudima. Fali mi to šire iskustvo, druženje, pogotovo sad, u predbožićno vrijeme.'

Što se tiče mjera, Arčanin, kao i njegovi kolege, redovito prati situaciju. 'Znamo, naravno, što trebamo, a što ne trebamo činiti, mada se mjere, kako se stalno mijenjaju, katkad iz dana u dan, mogu činiti neuhvatljivima. Puno je tu stalnih pitanja i preispitivanja, što je scena, što nije, kad nositi masku, kad ne, kako će izgledati scenografija, kako će publika primiti sve to.'

Prije premijere 'Proslave' intendant splitskog HNK Srećko Šestan pred malom je publikom održao govor, kaže Arčanin.

'Nadam se da ćemo nastaviti s time jer, kao što smo si tada rekli jedni drugima, nećemo se praviti da je ovo normalno. Jer nije', kaže glumac i poručuje: 'Drago mi je što radim i što sam na plaći u vrijeme u kojem se mnogi moji kolege slobodnjaci bore za opstanak.'

Stalan stand by

Ksenija Marinković, dramska prvakinja zagrebačkog HNK, ovih dana nastupala je u hit-predstavi 'Ciganin, ali najljepši', također pred puno manjom publikom od one uobičajene.

'Primijetili smo zanimljiv fenomen, a taj je da se vrlo brzo navikneš izvoditi pred manjim brojem ljudi. Ti i dalje osjetiš bilo publike, istina, ona se tiše smije, tiše reagira, ali je i dalje jednako lijep osjećaj i drago mi je što nam dolaze. Neki su poslije predstave rekli da ih je baš razveselio odlazak u kazalište u ovim vremenima, što nam puno znači', kaže Marinković.

I ona se osvrnula na pritužbe pojedinih zaposlenika da se u HNK-u ne provode mjere. 'Osobno nisam imala nikakvih problema u radu jer Ivica Buljan, ravnatelj Drame zagrebačkog HNK, puše i na hladno. Tako smo prije izvedbi 'Ciganina, ali najljepšeg' svi, i ansambl i tehnika, morali na brza testiranja, barem da iz prve ruke budemo sigurni da nema opasnosti od zaraze', kaže glumica.

U cijelom ovom periodu, otkako se koronavirus uopće pojavio, najteže joj pada to što postaje sve teže preraditi predstave tako da budu sigurne za izvođenje.

Neugodno testiranje

'Samo da izdržimo i da se predstave izvode onako kako bi trebale, no sve češće se događa da netko mora odustati od nastupa zbog samoizolacije pa ga treba brzo zamijeniti ili ako ga se ne može zamijeniti, onda treba brzo zamijeniti cijeli naslov. Tako da smo dosad svi navikli na te brze promjene i praktički smo svi nakon prvog lockdowna stalno stand by, ako treba gdje uskočiti kao zamjena. U 'Ciganinu' smo, primjerice, imali deset zamjena', kaže Marinković.

Glumac Zagrebačkog kazališta mladih Pjer Meničanin, koji je nedavno dobio Nagradu hrvatskog glumišta za najbolju glavnu mušku ulogu u drami, za Janka u predstavi 'Dobro je dok umiremo po redu', dosta radi ovih dana.

'Imao sam sreće pa se nisam zarazio, a najteže mi je palo kad smo početkom listopada gostovali s 'Eichmannom u Jeruzalemu' u Novom Sadu pa smo se svi morali testirati. To mi je bilo neugodno iskustvo, a malo se i bojim testiranja, mada znam da su ga neki prošli i po 15 puta', kaže nam Meničanin, a trenutno radi na novoj predstavi koja bi se, ako epidemiološke prilike dozvole, u ZKM-u trebala igrati 28. siječnja. Radi se o Ibsenovom 'Neprijatelju naroda' u režiji Ivana Penovića.

'Nadamo se da ćemo zaista igrati u siječnju, ali smo, kao i dosad, fleksibilni u slučaju da dođe do samoizolacije koja bi mogla poremetiti planove. Inače smo trebali raditi 'Čarobnjaka iz Oza' u režiji Saše Broz, ali kako se radi o predstavi za veću publiku i za djecu, koja sada ne idu u kazalište, zamijenili smo 'Oz' za 'Neprijatelja naroda'', objašnjava Meničanin.

Generalna kazališna situacija mu je, priznaje, 'malo otužna'.

'Pandemija ti je stalno u svijesti, program se mijenja iz dana u dan, čemu se prilagođavamo, ali zbog toga moramo uložiti veći napor kako bismo zaboravili ono što se događa oko nas, kako bismo mogli nastupati. Osim toga, na našoj maloj sceni, na koju inače stane 100 ljudi, sada, zbog najnovijih mjera u sklopu kojih za svakog gledatelja treba osigurati najmanje četiri kvadratna metra površine, stane ih 15. Na velikoj 40. Jako volimo interakciju s publikom, a nje sada nema na onaj klasični način jer se smijeh i sve ostalo nekako gubi pod tim maskama', kaže Meničanin.

U ZKM-u su, dodaje, dosta ekspeditivni s mjerama.

'Trudimo se biti pošteni i odmah obznaniti ako netko ima virus kako ne bi došlo do daljnjeg širenja te biti disciplinirani u cijeloj ovoj situaciji. Stalno smo u komunikaciji jedni s drugima, za svaku predstavu ansambl ima grupu na Viberu kako bismo se u svakom trenutku mogli čuti i brzo dogovoriti oko svih stvari jer, kao što sam rekao, planovi se mijenjaju iz dana u dan', kaže Meničanin.

Fleksibilnost i ponovno planiranje

U osječkom HNK-u Petra Bernarda Blašković nastupa iz dvojake pozicije, kao glumica, ali i kao ravnateljica Drame koja stalno treba prilagođavati predstave novim mjerama. Na samom početku pandemije, dok je kazalište fizički bilo zatvoreno, kaže, prilagodili su se vrlo brzo i radili online. Imali su na lokalnoj televiziji dva puta tjedno emisiju s dramskim programom za koji su glumci od kuće pripremali izvedbe pjesama, monologa ili duo scena koje su bile moguće s obzirom na zaposlene glumačke bračne parove. Nastao je i svojevrsni kratkometražni film na temu Covida.

'Čim su mjere popustile, prilagodili smo produkciju novim zahtjevima te radili komad u kojem nema više od dva glumca na sceni, a režiju povjerili glumcima dramskog ansambla. Imali smo ambijentalnu premijeru u koprodukciji s GDK Gavella u sklopu Osječkog ljeta kulture, a na jesen gostovanja u Zagrebu te odgođeni proljetni premijerni naslov koji je krajem rujna konačno bio finaliziran. Igrali smo do zadnjeg trena, igramo i sada', kaže Blašković.

Ipak, ističe, velika je razlika jer su sa 'zatvorenim kazalištem' imali, kada se retroaktivno gleda, puno jednostavnije i jasnije okvire unutar kojih djelovati.

'Sada je to izrazito teško i zahtjevno jer se zapravo ne može ništa konkretno isplanirati i živimo sa sviješću da, iako je dogovoreno nešto u izvedbenom smislu, to nije garantirano. Zaraze, samoizolacije, jesi li kontakt ili si kontakt kontakta - sve to konstantno traži fleksibilnost i ponovno planiranje. Ako je ono što je isplanirano unutar tjedan dana ispunjeno i održano, onda smo jako zadovoljni. Nastojim ne razmišljati da nešto mora biti pod svaku cijenu i da se treba samo smiriti i strpjeti jer će sve ovo proći i polako ćemo vratiti sve na svoje. Ova bolest pokazuje da nema pravila kod ishoda zaraze i mislim da bi trebalo ipak i uvijek staviti zdravlje na prvo mjesto. Provesti to u djelo tamo gdje još uvijek kazališta zvanično rade i dramske predstave nisu ukinute... eto, to je najveći izazov. Predstave koje su nastale nisu baš sve prilagodljive za uvođenje maski ili vizira', kaže Blašković.

Samoizolacija od svijeta

U studenom je osječki HNK imao premijeru predstave 'Gospođica Julija', u kojoj glumi i Blašković. To je, govori nam, mali komad po broju ljudi pa su se njih petero, tri glumca, redateljica i dramaturginja, na neki način samoizolirali od svijeta kako bi imali što manje kontakata i pokušali ostati zdravi.

'Isto tako, komad je koji predviđa strast i izrazito blizak tjelesni kontakt. Žrtvovali smo nas troje glumaca sve izvan kazališta kako ne bismo ugrozili rad na predstavi i izvedbe. Bez međuljudskih kontakata, a oni nužni na velikoj distanci i ne skidajući maske. Kako je to koprodukcija s GK Joza Ivakić iz Vinkovaca, posljednja dva tjedna dislocirali smo se tamo i radili izolirani u kazalištu koje je bilo samo za nas. Osjećali smo veliku odgovornost jedni prema drugima i prema institucijama te potpuno posvećeno živjeli samo u tome. Bilo je teško svaki dan razmišljati: 'Hoće li biti premijere? Hoćemo li završiti proces? Hoće li zatvoriti kazališta?' To baš nije pozitivan osjećaj, a jako je izražen i ne pušta te ni tren. Kada smo ipak uspjeli izaći s premijerom, bio je za sve nas nekakav osjećaj oslobođenja. Iako su mjere s obzirom na broj publike nemilosrdne i tužno je gledati tako prazna gledališta sa scene, ipak do nas dopire velika podrška publike i velika zahvalnost s naše strane za one koji su ipak došli', kaže Blašković.

Prosinac je za osječki dramski ansambl u izvedbenom smislu svojevrsno mirovanje, dodaje, jer je doba božićnih i novogodišnjih koncerata te baletnih izvedbi.

'Nastavljamo s probama za veliki pogon koji nas čeka u siječnju i veljači, kada imamo puno predviđenih igranja i čak dvije premijere. Radimo u malim grupama, na probama su viziri obavezni i drži se distanca. Odgađa se režija mizanscena za završnu fazu. Proces rada na predstavi doživio je neku vrstu metamorfoze i to je za sada tako. Alterniramo fizičke probe u kazalištu s onima na Zoomu za rad na tekstu. Osobno mislim da su glumci čudesna bića i da je njihova motivacija još veća upravo zbog nedostatka igranja. S nestrpljenjem čekaju, ali ne čekaju pasivno, u niskom su startu, a kada sve ovo prođe i zastor se ponovno podigne, pred punim gledalištem stvorit će čuda', poručuje Blašković.