Većina ljudi iz kazališnog svijeta, od glumaca i dramatičara do voditelja kazališta, odgovorila nam je da zbog zauzetosti vlastitim obvezama nisu pratili polemiku ili da ih ona naprosto ne zanima i da 'im ne pada na pamet da komentiraju takve bezvezarije'.

Podsjetimo, nakon zabrane plakata za predstavu 'Fine mrtve djevojke' u Gavelli Frljić je otkazao režiju u tom teatru, a zatim je u Novostima izjavio da glumci tog kazališta legitimiziraju cenzuru, što je povrijedilo Gavellinog glumca Sinišu Ružića. On je zatim na portalu teatar.hr objavio otvoreno pismo Frljiću, u kojem je ustvrdio da se time 'svjesno sugerira većini srpske čitalačke publike da u Gavelli djeluju ljudi koji ignoriraju sramotne zločine iz Domovinskog rata i koji ne uvažavaju srpski narod u RH'.

Također mu je spočitnuo što je otkazao režiju dviju predstava u Gavelli - 'Aleksandra Zec' i 'Zločin i kazna' - zbog toga što je već imao u isto vrijeme dogovorenu suradnju s kazalištem u Düsseldorfu te mu poručio da se srami. No ni Frljić mu nije ostao dužan te mu je u otvorenom pismu spočitnuo što nije tako 'vehementno' reagirao na čin cenzure ravnatelja Gavelle, kao i na 'muk svoje strukovne udruge - Hrvatskog društva dramskih umjetnika'.

Također, ovu Ružićevu reakciju okarakterizirao je 'etičkom mlohavošću' kojom glumac maše na sve strane, ali nikada 'u pravcu centra moći', nego napada slabije - srpske Novosti i 'njegovu malenkost', 'gdje neće biti posljedica i čime neće ugroziti svoju profesionalnu egzistenciju'. Na kraju mu je objasnio da je ravnatelj Gavelle uvjetovao režiju predstave o ubojstvu Aleksandre Zec postavljanjem još jednog naslova - 'Zločin i kazna' - te mu poručio 'da se srami što dijele istu profesiju'.

Mani Gotovac, bivša intendantica:
U Gavelli su se svi iznenadili time što je jedan čovjek imao petlju reći što misli o zabrani kazališnog plakata za predstavu 'Fine mrtve djevojke', nazvavši taj čin cenzurom. Oliver Frljić je posebna pojava u našem kazališnom i kulturnom svijetu, on je iznimno hrabar čovjek koji je otkazujući dvije predstave žrtvovao svoj honorar, koji nije malen za redatelja, da bi pokazao kako se i u današnjem vremenu može moralno nastupiti. Napokon se pojavio netko kome su moral i istina važniji od vlastite koristi.

Smatram da se nećemo izvući iz ovog zla u kojem živimo, iz ove katastrofe u kojoj se nalazimo, dok sami ne pokažemo petlju i hrabrost te dok ne damo vlastiti ulog da nešto promijenimo. Što se tiče Novosti, valja podsjetiti da je Oliver Frljić u Srbiji, u Ateljeu 212, u predstavi 'Zoran Đinđić' pokazao koliko ta nacija ima na sebi krivice zbog ubojstva Zorana Đinđića. Ta je predstava izazvala kontroverzne reakcije u javnosti i zbog nje je cijeli ansambl napustio scenu, čak je došlo i do kadrovske smjene u teatru, jer glumci ni javnost nisu mogli podnijeti njenu poruku koja im se nije svidjela. I zbog toga se ne može reći da Frljić podilazi Srbima, jer je i njima rekao istinu, kao što ju je rekao i glumcima Gavelle.

No mi često ne možemo čuti istinu, nemamo hrabrosti za to. Frljić ima tu hrabrost – on je prvi progovorio o Crkvi u predstavi 'Buđenje proljeća' u ZKM-u, a prvi je napao i Ivu Sanadera u splitskim 'Bakhama'. Frljić je hrabar čovjek i nikako ga se ne može optuživati po nacionalnoj osnovi ili reći da drži prosrpsku stranu. Ja Sinišu Ružića volim i razumijem te poštujem njegov stav, ali on bi trebao pogledati predstavu u Ateljeu 212 i tada bi mu bio jasan Frljićev stav o srpskoj politici i kulturi.

Nataša Rajković, dramaturginja
Ta polemika Siniše Ružića i Olivera Frljića zapravo je miješanje politike i kulture, odnosno upliv politike na kulturu na pomalo revijalan, estradni način. Naime kultura bi trebala imati ulogu korektiva politike te se stoga ne bi trebale donositi ocjene bez dublje i studioznije analize situacije.

Meni nije jasno zašto bi itko osim autora, redatelja i ansambla predstave trebao ili morao reagirati, tako da mi u cijelom tom slučaju uopće nije jasna Frljićeva uloga. Mislim da je sve od samog starta postavljeno nekolegijalno i politički nejasno te da u našem društvu postoje puno važniji i relevantniji problemi, bez obzira radilo se o politici ili kulturi, primjerice novi kazališni zakon, o kojima bi valjalo raspravljati. Cijeli slučaj imao bi puno veću težinu da su reagirali autori, recimo redatelj Dalibor Matanić, koji se nije očitovao, a svi znamo da on nije bojažljiva osoba. Sve ovo što se dalje događalo čista je estradizacija i pretjerivanje, a njihova prepiska obično pretjerivanje. Nisam fascinirana ni jednom ni drugom stranom.

Vilim Matula, glumac
Drago mi je da kolega Siniša Ružić potvrđuje volju ansambla Gavelle, kao i svijest o nužnosti da se napokon postavi na kazališnu scenu predstava o ubojstvu Aleksandre Zec. Apsolutno sam siguran da bi taj komad trebao postaviti Oliver Frljić, i to u HNK-u u Zagrebu, i nadam se da će mu to omogućiti novi kazališni zakon. Mislim da se ta žučna polemika može zaustaviti tako da ansambl Gavelle, kao i Društvo dramskih umjetnika Hrvatske, vrate originalni plakat za predstavu 'Fine mrtve djevojke' i više se nitko nikoga neće trebati sramiti.

Dalibor Matanić, redatelj
Ružno je čuti kada se kulturnjaci između sebe svađaju umjesto da budu homogeni i da se bave bitnim i relevantnim pitanjima hrvatske kulture i teatra. Mogu reći da je moj dio ansambla Gavelle, s kojima sam radio predstavu, dokazao da je spreman raditi društveno relevantne predstave i da su svi oni bili za povratak originalnog plakata za predstavu 'Fine mrtve djevojke', no zbog više sile, politike, straha za egzistenciju i pritisaka Grada Zagreba, nisu mogli ništa učiniti.

Oliver Frljić je bistar i pametan dečko i jedva čekam da pogledam njegovu predstavu o Aleksandri Zec, koju će sigurno postaviti u nekom teatru. Što se tiče same polemike, ne mogu se svrstati ni na jednu stranu. Takav tip polemike treba svesti na najmanju moguću mjeru i raditi relevantne predstave, a ne trošiti energiju i kreativnost na gluposti. Smatram da treba biti i propitkivanja i plesanja po rubu, ali bez trivijalizacije i politikantstva, jer to nikamo ne vodi. Glumačka profesija je jedna od najtežih i glumce treba držati kao kapljicu vode na dlanu, naravno sve osim onih koji se bave politikantstvom.