Film Rajka Grlića - 'Ustav Republike Hrvatske'
Izvor: Promo fotografije / Autor: Saša Huzjak i Ha Kin
Film Rajka Grlića - 'Ustav Republike Hrvatske'
Izvor: Promo fotografije / Autor: Saša Huzjak i Ha Kin
LJUBAVNA PRIČA O MRŽNJI
Film doajena hrvatskog filma Rajka Grlića, 'Ustav Republike Hrvatske', stiže u kina diljem regije u listopadu, najavili su iz producentske kuće Interfilm
'Ustav Republike Hrvatske' ljubavna je priča o mržnji, inspirirana stvarnom zemljom, priča koja razotkriva sve naše netrpeljivosti, predrasude i mržnju prema različitostima. To je priča o hrabrosti da danas budeš ono što jesi i pokušaju da se voli unatoč svemu, stoji u najavi filma.
U glavnoj ulozi pojavljuje se proslavljeni srpski glumac Nebojša Glogovac, a u filmu glumi umirovljenog profesora koji je pritom deklarirani homoseksualac i transvestit. Uz njega još igraju Ksenija Marinković, Dejan Aćimović i Božidar Smiljanić, a scenarij potpisuje Ante Tomić zajedno s Rajkom Grlićem
Rajko Grlić, koji je oduševio publiku uspješnicama kao što su 'Samo jednom se ljubi', 'Karaula' i 'Neka ostane među nama', ovoga puta donosi vrlo intimnu ljubavnu priču o četvoro ljudi koji žive u istoj stambenoj zgradi u centru Zagreba. Priča je to o ljudima koji su vrlo različiti, od društvenog statusa do seksualne orijentacije, od političkog svjetonazora do religija kojima pripadaju ili ne pripadaju. Film koji morate pogledati ove jeseni zasigurno će osvojiti srca brojnih gledatelja.
Ovaj se film pita može li se netko uronjen u predrasude i mržnju pretvoriti u normalno ljudsko biće i može li takav netko ići i korak dalje te pokazati da je ispod ledene maske satkan od ljubavi. Svaki čovjek koji voli svoju zemlju morao bi znati Ustav. Ljudi kojima je državnost važnija od svega na svijetu obožavaju institucije i strastveno govore o državnosti, s mnogo erotskog naboja. Očigledno eros čuči u raznim stvarima, pa čak i u tekstu Ustava Republike Hrvatske.
Rajko Grlić o filmu kaže: 'U našoj priči, osim prostora, glavne likove spajaju njihovi, često suprotstavljeni, 'demoni prošlosti'. Demoni koji ih tjeraju da žive više u prošlosti, no u sadašnjosti. Svjestan sam da pričati o tome nije ni jednostavno ni lako. Isto tako znam da se u takvoj priči ponekad mora biti direktan, čak i grub. Uz sve to moja nakana je vrlo jednostavna - želim se baviti živim ljudima, ne mrtvim idejama. Zato od ove priče i njenih junaka ne namjeravam raditi tragediju. Dapače, nakana mi je da o svim tim 'teškim stvarima' pričam s malim, jedva primjetnim smiješkom na licu, s toplinom s kojom se može voljeti i najnegativniji junak.'