Kada je riječ o Damonu Lindelofu, tvorcu televizijskih serija kao što su 'Lost', 'Preostali' i 'Čuvari', u rijetko što možete biti sigurni - niti da će ono što smisli rezultirati nečim što vas zanima, niti da će to imati ikakvog smisla, niti da vas neće razočarati raspletom prema kojem gradi uvijek kompliciran zaplet, niti da će sve to na kraju ispasti dobra priča. No jedno je sigurno - proizvest će seriju koja će biti kao nijedna druga. I to uvijek vrijedi pogledati, pa makar i samo zato da se još jednom uvjerite koliko Lindelofov stvaralački nerv i nevjerojatna maštovitost lako vrludaju između genijalnog i totalno blesavog.

No ni u jednoj Lindelofovoj seriji dosad - iako je barem jedna bila 99 posto čiste genijalnosti ('Preostali') - ta razigrana i suluda mašta nije bila tako raskošna kao što je to u najnovijoj, onoj koju je kreirao s Tarom Hernandez (pisala je 'Teoriju velikog praska' i 'Mladog Sheldona'). Serija koju je producirao NBC-jev streaming servis Peacock, a kod nas je dostupna na HBO-u, u pozadini dijeli dosta lindelofskog s njegovim dosadašnjim serijama - ima tu duhovnosti, religije, odnosa prema nadnaravnim autoritetima, njihovog komičnog i tragičnog aspekta, ali i onog filinga da se sve to događa u našem svijetu, ali sa zaokretom u kojem 'tajne sile', zavjere, sulude teorije i strahovi paranoičnih postaju stvarnost.

Glavna junakinja ove serije jest opatica, sestra Simone, a zaredila se zato što je u drugoj dimenziji upoznala ni manje ni više nego Isusa Krista. On u toj dimenziji vodi pečenjarnicu falafela i Lizzy (kako se zvala prije zaređenja) toliko ga zavoli da mu želi posvetiti svoj cijeli život, što u našoj dimenziji znači pristupanje redovničkom redu. Istodobno, baš negdje u naše doba svijetom zavlada moćna umjetna inteligencija (koja se u seriji zove algoritam) i koju u Americi svi zovu gospođa Davis, u Velikoj Britaniji mama, u Italiji madonna i tako redom. Gospođa Davis obraća se svima putem bežične slušalice koju nose u uhu i kontrolira ih, usmjerava te ostvaruje 'bolji i složniji svijet bez rata i bolesti'. Sestra Simone, međutim, jedna je od onih koji joj odolijevaju i odupiru joj se. Ne nosi slušalicu, ne sluša gospođu Davis i poživčani kad drugi o njoj govore kao o 'njoj'. 'To nije ona, nego ONO', redovito se buni.

Znajući za njezin otpor, umjetna inteligencija obrati joj se putem učiteljice u jednoj školi i daje zadatak. Ako sestra Simone uspije pronaći sveti gral i donese ga njoj, gospođi Davis, na uništenje, gospođa Davis će se i sama uništiti. Smatrajući da je to jedina šansa za budućnost čovječanstva, sestra Simone daje se u potragu.

E, sad, ono što vas čeka u toj potjeri teško je opisati, a da ne zvuči kao totalna papazjanija. Od pustinjaka koji i nakon spašavanja odabire živjeti kao brodolomac, zove se Arthur Schroedinger i - naravno - ima mačku, preko suvremenog reda templara u kojem se čuva 'objekt', ali se i s koljena na koljeno prenose čudnovati obiteljski odnosi, napola terorističke organizacije Simoneina bivšeg dečka Wileyja, koji ima strašne komplekse zato što je bio neuspješan rodeo-klaun, pa sve do skrivenih papa, natjecanja u držanju ruke na golemom, ukopanom Excaliburu - ovo je čisto ludilo. I iz komičnog u tragično, iz duboko kontemplativnog u blesavo - skače kao da igra gumi-gumi. No priča u kompletu nekako funkcionira. I ako ništa drugo, simpatična je.

Dosad je emitirano samo pet epizoda ove serije pa je prerano za konačne ocjene. Lindelof, naime, za sobom već ima svakojaku povijest. Znao nas je završecima svojih priča i oduševiti i traumatizirati. No kao i uvijek dosad, 'Gospođa Davis' pokazuje da s njim nikad nije dosadno, nikad repetitivno, nikad bez cilja, razloga i ozbiljne pozadinske priče. Ovaj je put u tu priču, doduše, nakrcao više nego inače, što se ponekad možda čini kao previše, no vrijedi pogledati jer nije isključeno da će rasplet opravdati sve to. No čak i ako ne opravda - ovo je rollercoaster. Zašto se ne provozati njime?