Nema mnogo pisaca koji se mogu pohvaliti time da se o njihovom romanu raspravljalo na američkom Vrhovnom sudu. Jedan od njih, ili možda i jedini, jest Henry Miller, čiji je roman 'Rakova obratnica' krajem 1961. objavljen u autorovoj domovini, na što je konzervativni dio javnosti reagirao sa zgražanjem. Naime, 'Rakova obratnica' je jedan od onih romana koji su se vrlo otvoreno bavili seksualnim životom glavnog junaka, ne pretjerano prikrivenog alterega Henryja Millera, što se u to vrijeme smatralo vrhuncem opscenosti.

'Rakova obratnica' je zapravo prvo objavljena u Francuskoj, još 1934. godine, a njena je reputacija s vremenom sve više rasla, pa je neovisni izdavač Grove Press odlučio 1961. konačno predstaviti roman i američkoj publici. Njoj je bilo onemogućeno i čitanje francuskog izdanja, s obzirom da je američka carina zabranila uvoz knjige. Uskoro je uslijedila hrpa tužbi zbog navodne opscenosti knjige pa je slučaj na kraju došao sve do Vrhovnog suda, koji je 1964. presudio da je 'Rakova obratnica' umjetničko djelo, a ne pornografija. Umjetničku vrijednost romana prosuđuje i knjiga 'Renegade: Henry Miller and the Making of Tropic of Cancer' Fredericka Turnera, koji zaključuje da je Millerov najpoznatiji roman 'dobro izdržao test vremena' te pisca ubraja među 'značajne, možda i među najveće'.

S druge strane, poznato je da žene nisu baš oduševljeno reagirale na Millerovu prozu, koja je ispunjena brutalnostima prema ženama te stalnim naglašavanjem bezgranične virilnosti glavnog junaka (odnosno Millera). Izostavljanje te perspektive iz knjige je Turneru u svojem tekstu objavljenom u The New York Timesu zamjerila spisateljica Jeanatte Winterson.

'Turner ne zamara ni sebe ni čitatelja pitanjima o Millerovoj emotivnoj i financijskoj ovisnosti o ženama. Miller je bio opsjednut muškošću, ali nikad mu nije palo na pamet uzdržavati samoga sebe, a kamoli žene u svojem životu. Turner empatizira s Millerom kada ovaj na ulicama Pariza, da bi preživio, mora prodati svoja lijepo sašivena odijela, ali je vrlo indiferentan prema činjenici da je June prodavala svoje tijelo da bi uzdržavala Millera', piše oštro Winterson. Spomenuta June je druga supruga Henryja Millera, koja je vječno siromašnog i nezaposlenog pisca financirala u njegovim tridesetim godinama, pa mu je i platila odlazak u Pariz.

'Rakova obratnica' opisuje Millerovo klošarenje po Parizu 1930-ih godina, koje u literarnoj verziji, naravno, izgleda mnogo spektakularnije, poetskije, provokativnije i uzbudljivije nego što je bilo u stvarnosti. U tom se raskoraku i nalazi ono što 'Rakovu obratnicu' čini ključnim književnim djelom, dakle beskrupulozno fikcionaliziranje autobiografije, koje Millera – smatra Frederick Turner – smješta u rang s autorima poput Marka Twaina i Walta Whitmana (čije je 'Vlati trave' Miller nosio u džepu sa sobom u Pariz). Za Turnera je Henry Miller 'američka ikona', iako i sam priznaje da su piščeve kasnije knjige skoro pa nepodnošljive i dozlaboga pretenciozne.

O tom periodu Millerove karijere uputno je pak pročitati kritički esej Gorea Vidala 'The Sexus of Henry Miller', prvotno objavljen u književnom časopisu Book Week 1965, koji se nesumnjivo može ubrojiti među najubojitije i najduhovitije obračune među piscima. Nasuprot Vidalu je George Orwell, koji je Henryju Milleru napisao hvalospjev još 1940. u tekstu naslovljenom 'Inside The Whale', nazvavši Amerikanca 'najmaštovitijim piscem svoje generacije'.

Knjiga 'Renegade' Fredericka Turnera očito se uvrštava u onu književno-kritičarsku tradiciju koja u Milleru vidi neku vrstu literarne izvanrednosti, smještajući ga u 'dugu i živopisnu tradiciju luđaka, propalica, varalica, avanturista, odmetnika i utopijskih sanjara koji imaju duboke korijene u američkom iskustvu'. Kako se u to uklapa bezobrazno parazitiranje Henryja Millera na seriji žena te njegova dehumanizacija ženskih likova i u 'Rakovoj obratnici', očito je neka druga priča.