Beogradski pisac Oto Oltvanji (39) sudjelovao je uz kolege, srpske pisce Gorana Skrobonju i Darka Tuševljakovića, na predstavljanju suvremene žanrovske scene u sklopu ovogodišnjeg SferaKona. Prvi roman, krimić flemingovskog tipa, poslao je sa šesnaest godina novosadskom Dnevniku i bio prihvaćen, a bio je objavljen dvije godine kasnije pod pseudonimom. Objavio je preko dvadeset priča u časopisima od Politikinog zabavnika do niške Gradine te u antologijama od Tamnog vilajeta do Istinitih laži. S ilustratorom Ivanom Pejkićem radio je jednu sezonu autorskog serijala Agencija za čudovišta za dječji list Tik-Tak. Preveo je, između ostalih, pisce kao što su Lucius Shepard, David J. Schow, George P. Pelecanos i Jonathan Lethem. Objavio je romane Crne cipele (2005) i Kičma noći (2010), oba u izdanju Samizdata B92.

Kako se kod Vas razvila ljubav prema hororu i znanstvenoj fantastici?
Vrlo rano. Čim sam shvatio u kojoj mjeri SF angažira um grandioznim idejama, a koliko horor potiče emocije taktikama zastrašivanja i nelagode. I koliko se ja pritom zabavljam, naravno. Infantilno? Možda. Ali, život je tako zanimljiviji.

Vaš roman 'Kičma noći' postigao je velik uspjeh među ljubiteljima horora. Možete li nam reći kako je nastajao i gdje ste našli inspiraciju?
Uspjeh je u komercijalnom smislu skroman, ali 'Kičma noći' je zbilja naišla na dobar prijem, i kod kritike i kod publike. Nadao sam se manjem. Dok sam pisao roman, želio sam priču epskih razmjera, s mnoštvom likova i događaja, veliku knjigu koja se ne ispušta iz ruku. Također, a toga sam postao svjestan tek nedavno, sve to na kraju u mnogome podsjeća na mangu: ima elemente krimića, političkog trilera, SF-a, horora, čak i soap opere, sve u jednom. Što više sastojaka i začina u čorbi, to bolje, to je moj moto.

Kako procjenjujete današnje stanje u žanrovskoj književnosti u Srbiji (horora, SF-a, fantasyja)?
Mislim da je situacija mnogo bolja nego što smo navikli u prošlosti. Izdavači su nekada bili zatvoreni prema žanru, službena kritika mu je pristupala s podcjenjivanjem, ako uopće. Danas velike izdavače zanima žanr fantastike u najširem smislu, otvoreni su i za domaće pisce, a trenutno u Srbiji rade najmanje četiri mala izdavača gotovo u potpunosti posvećena fantastici. Pojavi se poneka pozitivna kritika u ozbiljnom književnom glasilu. Koliko će to biti tako, ne znam, ali ću svakako držati fige da potraje.

Je li došlo do promjena u recentnoj suradnji spisateljsko-izdavačke scene u regiji?
Takva suradnja uvjetovana je upotrebom 'jezika s kojih se ne mora prevoditi', kako glasi aktualna zgodna formulacija činjenice da se međusobno razumijemo i čitamo. Primjera objavljivanja autora unakrsno preko granica ima, ali su zasad nekako stidljivi. Očekujem da će ih biti sve više.

Što možemo očekivati od vašeg projekta 'Tri lica knjige'?
Turneja TRI LICA KNJIGE nastala je u dogovoru s kolegama piscima Goranom Skrobonjom i Darkom Tuševljakovićem, kao plemeniti pokušaj promoviranja knjiga na neobičan način, manje krut nego što smo navikli kod klasičnih književnih večeri, koje znaju biti dosadne i duge. Također, to je jedinstvena prilika da dobijemo direktnu povratnu informaciju s terena, od publike i knjižara, eventualno zainteresiramo nove čitatelje koji možda inače ne bi bili izloženi našim knjigama. Poslije dvanaest gostovanja po Srbiji i Hrvatskoj od prosinca prošle godine, vrlo smo zadovoljni učinkom i, iako se naš mali putujući cirkus službeno privodi kraju, rado ćemo se odazvati na izvanredne pozive (kojih već ima). Planiramo ponovno oživjeti turneju u ovom ili modificirati obliku kada izađu naše nove knjige (na kojima smo već počeli raditi). Nije isključeno ni proširenje sastava zato što je model svjež i zahvalan.

I za kraj - neizbježno pitanje o uzorima: što čitate, gledate, slušate...?
Trenutačno čitam mnogo više znanstvene fantastike nego horora, što možda znači da ipak pomalo odrastam. Oduševio me je 'Prolaz' Justina Cronina, koji je oba. Posljednja televizijska serija koja me je oborila s nogu je danski triler 'The Killing'. Ne mogu prestati slušati nove albume P.J. Harvey i Danger Mouse & Daniele Luppi.