Prije nego što napišem ijednu jedinu riječ u ovome članku, pošteno je odmah otkriti koliko znam o nogometu i koliko me nogomet inače zanima. Koliko znam o nogometu? Nula. Okej, nula cijelih dvajspet. Znam što je offside ilitiga zaleđe, ali samo zato što sam to nekog pitala kad je izašla knjiga 'Anđeo u ofsajdu' pa me zanimalo. Znam tko je i što je Luka Modrić. Čula sam za Dinamo, Hajduk i Real Madrid. Iz djetinjstva se sjećam da je bio neki Karl Heinz Rummenige. E, da, i za Ćiru Blaževića sam čula. Još će na kraju ispast da sam teški znalac, pogotovo kad priznam da znam za klub Arsenal, iako je to više zbog knjige 'Nogometna groznica' Nicka Hornbyja negoli zbog nogometa samog. A koliko me nogomet inače zanima? Prema onome što sam gore napisala, očito je da me zanima kad se o njemu piše ili ga se spominje u knjigama.

S nogometne strane, dakle, nisam zahtjevan gledatelj i moji kriteriji pri procjeni kvalitete emisije koja se emitira uz neku utakmicu nisu visoki. No za razliku od nogometa, nešto malo ipak znam o televiziji i kriteriji pri procjeni bilo kakve televizijske emisije nisu mi baš u podrumu. A ti kriteriji kažu da će emisija o bilo čemu biti bolja ako u njoj sudjeluju elokventni ljudi koji se razumiju u temu o kojoj govori nego ako u njoj sudjeluju statisti koji pušu u zviždaljke i koji raznim glupiranjima pokušavaju 'nabrijati atmosferu' u studiju.

HTV - hvala svim zvijezdama zaštitnicama televizijskih kuća - već godinama ne pokušava ovo potonje. Prije desetak godina još su se bavili time. U studio bi dovodili grupice urešene navijačkim znakovljem i opremljene nezapaljivim navijačkim rekvizitama da od emisije uz utakmicu naprave neku varijantu novogodišnjeg programa, a još je strašnije bilo to što su sve pokušavali začiniti i vrlo lošim humorom, iako je to stilsko izražajno sredstvo rezervirano za prijenose dodjela nagrada.

Sada već neko vrijeme čak i ja vidim da preduvjet za nastup u tim emisijama nije to da moraš imati neobično prezime (Pletikosa, Samovojska i sl.), nego da ondje govore ljudi koji kuže nogomet. I koji su, ako baš moraju, u stanju objasniti situacije iz utakmice čak i tudumima kao što sam ja.

I tako sam onda jučer pogledala emisiju 'Qatara' koja je pratila utakmicu Hrvatske protiv Kanade na svjetskom prvenstvu u Kataru. Moram reći da sam prije toga pročitala podosta negativnih reakcija na tu emisiju koje su službeno i neslužbeno osvanule na internetu nakon prve utakmice Hrvatske na SP-u, one s Marokom. A moram reći i da sam svako malo prebacivala na BBC i njihov panel o utakmici, čisto da imam neku referentnu točku osim našpičenih komentatora po forumima i redditu.

Okej, priznajem, BBC je bio bolji. Ustvari, ne toliko bolji koliko dinamičniji. Ne znam je li to zato što imaju više love, zato što se bolje kuže u animacijske i slične grafičke điđe-miđe, zato što su barem jučer bili neopterećeni navijanjem za svoju reprezentaciju ili jednostavno zato što je BBC obično najbolji na svijetu u 'televiziranju'. Vjerojatno je kombinacija svih tih momenata. No 'Qatara' nije uopće bila loša i zapravo je dobro izdržala usporedbu. Možda bi mi, da malo bolje kužim nogomet, bila bezvezna pa bih sada pisala članak s kojim bi se složili redditovci čije sam osvrte pročitala prije, ali ovakvoj neukoj i nezainteresiranoj svi sudionici u studiju prilično su mi dobro objasnili u čemu su bile 'cake', problemi, THE SITUACIJE i manevri utakmice.

A u drugom segmentu procjene - onome u kojem nekog vraga znam o televiziji - možda bih uputila kritiku konceptu koji je vrlo čest na HTV-u, a zbog kojeg svaka druga emisija izgleda radijski, odnosno, može je se pratiti i bez gledanja, samo s dovoljno glasno podešenim tonom. Da, da, naučili su i oni pomalo baratati sa svim onim điđama koje BBC-jevci koriste kao profići i sve one svemirske mogućnosti najmodernijih studija na Prisavlju ovdje dolaze do izražaja više nego u Dnevniku, kad je jedini svakodnevni grafički efekt to da se čini kao da sirota Marta mora prehodati tri hiljade kilometara pustinje da bi stigla od jednog stola do drugog. No i dalje grafički dodaci i animacije nisu mnogo više od dekoracije pa bi se možda moglo poraditi na tome da budu dodatne informacije.

No inače nemam većih prigovora. Osim na to što je SP u Kataru, gdje su ljudska prava zadnja rupa na svirali. I na to što se naša reprezentacija, dok im je na početku svirala himna, držala kao da ne zna riječi, a i baš ih trenutno muči gadna žgaravica, za razliku od Kanađana, koji su se uz 'O Canada' raspjevali kao da su na koncertu Briana Adamsa. No ništa od toga nije HTV-ov problem.