Glavešinama američkih televizijskih kuća u današnje vrijeme doista nije lako. Pritisnuti novim krajobrazom televizije, u kojem više ne možeš baš puknuti neku seriju, emisiju ili već neki čušpajz u eter pa zatim brojati gledateljska grla koja ćeš prodati oglašivačima - jer sa svih strana niču nove platforme koje to čine drugačije, pa grla hitaju onamo - više ne znaju što bi. Kožnate fotelje na najvišim katovima nebodera u televizijskim središtima SAD-a usaftale su se od muke, a nulice s menadžerskih ugovora otpadaju k'o zrele kruške. Okrutno je to slobodno tržište, čini se, koji put i prema onima koji su ga do jučer najgorljivije zagovarali.

Jedan od lijepih primjera noćne more za televizionare starog kova koji nam se svima ovih dana odvio pred očima jest onaj humoristične serije 'Brooklyn 99', koju je američki televizijski div Fox neki dan otkazao zato što gledanošću nije ostvarivala rezultate na kakve su Foxove glavešine navikle. A navikle su da na tržištu sa znatno manje konkurenata izbace jedan do dva hita godišnje i spavaju na lovorikama njihove abnormalne gledanosti, ubirući prihode od najbogatijih oglašivača i čekajući novu sezonu. Fox je posebno sklon takvoj intertnosti. Naviknut na dugogodišnje uspješnice kao što su, primjerice, 'Simpsonovi', dopustili su si da se uljuljkaju u iluziju da njihov palac gore ili dolje doista i nešto znači za prihvaćenost TV serija među gledateljima.

No u slučaju humoristične serije 'Brooklyn 99' čini se da su se prevarili. Ustvari, nisu se prevarili. Njihova procjena - da im Brooklyn ne donosi onoliku zaradu koliku su očekivali - svakako je točna. Pitanje je samo je li takav način rada i takvo planiranje moguće i poželjno na postojećem televizijskom tržištu u Americi. Da se ne bismo zamarali suhoparnim brojkama, spomenut ćemo samo da je gledanost Brooklyna doista bila manja od one kakvu postižu najpopularnije hit-serije, čak štoviše, bila je na razini koja bi se mogla nazvati skromnom (iako je, naravno, i dalje riječ o višemilijunskoj publici pa čak i o postocima koji su našim domaćim televizijama nedosanjani san). No unatoč tome, čim je Fox objavio da otkazuje Brooklyn, u istom je danu skočilo nekoliko televizijskih kuća i streaming servisa koji su ponudili preuzimanje te serije. Kako to?

Donekle je sigurno riječ o cost-benefit faktoru, gdje je serija, zbog otkazivanja na matičnoj kući, vjerojatno bila spremna otići negdje drugdje po povoljnijim uvjetima za ponuđača (iako je i to pitanje, uzme li se u obzir da je tih ponuđača bilo preko nekoliko i da je jedino Hulu odustao od ponude, dok su se drugi itekako nudili). No glavni je razlog iz kojeg je 'Brooklyn 99' ipak u rekordnom roku našao novi dom - taj što su druge televizijske kuće shvatile njegove u prednosti u novom televizijskom okruženju.

Novo je televizijsko okruženje, kako će vam svaki stručnjak za suvremeno tržište i marketing reći, odmaklo od pukog kvantificiranja gledatelja/potencijalnih konzumenata oglašavanih sadržaja tijekom emitiranja programa. Nema više običnog stavljanja na vagu kao da smo na stočnom sajmu, pa tko je skupio više krava - pobjeđuje. Gledaju se i druge stvari - doseg sadržaja koji se emitira, osobine publike koja ga konzumira, mogućnosti ciljanog oglašavanja, niša u kojoj je sadržaj posebno popularan i sto drugih stvari koje ne bih znala objasniti jer nisam stručnjak za suvremeno tržište, ali koje su jasne svakome tko iole prati kretanja u televizijskom svemiru. S golemim brojem specijaliziranih kabelskih kanala, s rastom streaming platformi na kojima se gledanost određenih sadržaja mora mjeriti s određenom zadrškom, s činjenicom da gledatelji sadržaje doživljavaju višeplatformski pa ih prate i gledanjem na televiziji i raspravom na društvenim mrežama, uz činjenicu da je prošle godine u SAD-u snimljeno tek nešto manje od petsto televizijskih serija - puki količinski pristup jednostavno više ne prolazi.

Ne treba si utvarati da takva situacija znači trijumf kvalitete nad gledanošću jer tome nije tako, premda valja spomenuti da neki ugledniji igrači na američkom TV tržištu već dulje vrijeme njeguju pristup u kojem će radi održavanja ugleda platforme s profinjenim ukusom zadržavati neke manje gledane i manje isplative sadržaje (sjetimo se samo HBO-a, koji zarađuje na serijama kao što su 'Igra prijestolja' i 'Westworld', ali uredno drži serije kao što su 'Djevojke' ili 'Bez oduševljenja, molim' zato što imaju kulturalni odjek i osiguravaju ugled). Takvi trijumfi kvalitete događaju se kao nuspojava tržišta, no činjenica jest da se tržište, najviše zbog tehnoloških razvoja i fragmentacije publike, promijenilo.

Oni televizionari koji su to shvatili istog su trenutka kada je 'Brooklyn' otkazan na Foxu - stupili u akciju, pa je ova izvrsna humoristična serija, inače namijenjena nešto urbanijoj, obrazovanijoj i mlađoj publici (premda nije neki preteški hi-brow) pronašla novi dom na NBC-u. Zanimljivo je napomenuti da je NBC, baš kao i Fox, jedan od mastodonoata iz minule televizijske ere, koji se u posljednje vrijeme dosta bori s novim televizijskim tržištem i njegovim zakonitostima, pa nije sigurno hoće li znati hendlati 'Brooklyn 99' tako da iz njega izvuče pogodnosti serije koja je iznimno popularna i cijenjena - ali u određenoj niši. No samom činjenicom da su posegnuli za ovom serijom, NBC-jevci su pokazali da su svjesni situacije, što je Fox propustio učiniti ili namjerno ignorira.

Takve će se stvari, međutim, sigurno još događati - dapače, 'Brooklyn 99' uopće nije prvi takav slučaj, premda se istaknuo rekordno brzom reakcijom alternativnih ponuđača. Kako god bilo, novo televizijsko doba osiguralo nam je još jednu sezonu ove supersimpatične i smiješne humoristične serije, a i vratilo je Andyja Samberga u njegovu matičnu TV kuću, gdje se proslavio nastupima u serijalu Saturday Night Live. Foxu u to ime možemo samo poručiti: smiljaniću, smiljaniću, pokislo ti perje!