Svega nekoliko dana prije 100. obljetnice rođenja Iva Dulčića, velikog dubrovačkog i hrvatskog slikara 20. stoljeća, u atriju palače Sponza u povijesnoj jezgri Dubrovnika u ponedjeljak navečer predstavljena je njegova monografija autora Igora Zidića
Na preko 640 stranica, Zidić je prikazao više od 500 reprodukcija Dulčićevih slika, crteža, signatura te komparativne i arhivske građe vezane uz slikarev život.
Monografiju, koja je predstavljena u sklopu Dubrovačkih ljetnih igara, strukturirao je u deset poglavlja kroz koja se može spoznati dimenzija Dulčićeva djela i prepoznati vrhunski značaj njegova slikarskog, sakralnog opusa za hrvatsko slikarstvo 20. stoljeća.
Sam Zidić u izjavi medijima rekao je da mu je drago vidjeti kako je Dulčić, kroz svoja djela još uvijek živ i da ga ljudi vole.
'Trudio sam se, poznavao sam ga i radio desetljećima te teme. U njegovu glavu mi nije bilo tako teško proniknuti jer on uvijek daje ključić ako ga znate i znate što tražite', rekao je Zidić te dodao kako je kroz svoju kompilaciju naišao i na jedno djelo koje njegovi prethodnici nisu nikada zabilježili ni dokumentirali.
'Našao sam jednu sliku koju prethodnici nisu nikada zabilježili i dokumentirali, to je 'Blaženi Nikola Tavelić', jedno veliko ulje iz 1939. godine. Tada je bio amater, to je dvije godine prije nego je upisao Akademiju', rekao je Zidić te odgovarajući na novinarski upit odgovorio kako je Dulčić tražio od njega da napiše tu knjigu.
'To je jedan osobni odnos koji smo imali i osjećaj obećanja. On me nazvao par dana prije smrti i uspio je samo izgovoriti moje ime i počeo se gušiti u kašlju. Spustio je slušalicu. Poslije mi je Mira rekla da me htio zadnjim snagama zamoliti da mu napravim ovu knjigu, prisjetio se Zidić.
Ivo Dulčić rođen je 11. kolovoza 1916. u Dubrovniku, gdje je i pokopan 1975. Isticao se osobitim smislom za bogat kolorit i ljubav prema motivima iz svog rodnog grada.
Kao apsolvent, prekida studij prava i 1941. upisuje slikarstvo na zagrebačkoj Akademiji likovne umjetnosti gdje studira u klasi profesora Omera Mujadžića i Ljube Babića. Godine 1955. u Zagrebu uređuje atelijer te otada živi i radi između sjevera i juga domovine.
Dulčićev slikarski jezik je kombinacija ekspresije, brzog, plastičnog crteža, uz profinjeni osjećaj za boju i teksturu. On je i majstor atmosfere, a u portretiranju ljudskog lika istančani psiholog. U hrvatskom slikarstvu ostat će trajno obilježen kao jedan od rijetkih slikara koji je trajno njegovao sakralnu temu.
