Autor knjige, povjesničar umjetnosti i književnik Igor Zidić izjavio je na predstavljanju kako je knjiga podijeljena u dva dijela, kako bi bio slobodniji pri pisanju i odgovorniji prema činjenicama.

„Prvi dio je esej o Bukovcu, a drugi je ljetopis, gdje sam u romansiranoj formi, ne gubeći osjećaj za točnost i podatke, pokušao obraditi njegov život kao kronologiju stvarnih događaja. Spominju se njegovi kontakti, putovanja, nagrade i odlikovanja, rađanje djece, svega što čini stvarni život“, rekao je Zidić.

Dodao je kako dio o umjetnosti podliježe interpretacijama, s podacima koji idu u prilog njegovoj tezi kako je Bukovac prvak hrvatske likovne umjetnosti, najtalentiraniji i najsnalažljiviji hrvatski slikar svoje epohe, a ujedno i najinteligentniji.

Najznačajnija Bukovčeva faza je zagrebačko-cavtatska

„Uz to, bio je i vrlo kulturan, s ozbirom na to da je bio samouk. S nepravom je bio procjenjivan kao poluprimitivan i poluneuk. Bio je iznimno inteligentan, jer bez toga ne bi mogao preživjeti pola svojih životopisnih podataka. Završio je parišku akademiju, što je najviša škola koju je ikad ijedan hrvatski slikar završio“, naveo je Zidić i istaknuo kako je najznačajnija Bukovčeva zagrebačko-cavtatska faza.

„Bukovac od 1893. do 1898., uz tri cavtatske godine, ostvaruje svoj najbolji opus. Ima najviše klica modernosti i novoga na pomolu, prije svega simbolizma, a ima i impresionističkih pokušaja, dovoljno da bude prvi među hrvatskim impresionistima. Od posebne su važnosti te impresionističke ideje, koje razvija u svom Cavtatu, daleko od Pariza, velikih centara i kolega jednake ili veće moći“, objasnio je Zidić.

Jedan od recenzenata monografije, povjesničar umjetnosti Joško Belamarić izjavio je kako mu je knjiga dala mjesec dana beletrističkog užitka, jer nije samo za povjesničare umjetnosti već i za široku publiku.

„Monografija još jednom Bukovca postavlja u žarište, kao unutarnji glas epohe. To što je Zidić napravio u knjizi je suma svega što je radio desetljećima proučavajući Bukovca. Čak bismo mogli reći kako je riječ o sedam knjiga u jednoj, jer su fenomeni poput orijentalizma u hrvatskoj umjetnosti, razvoja žanrova i specifičnog Bukovčeva eklekticizma razjašnjeni na jedan dosad nevjerojatan način“, istaknuo je Belamarić i dodao kako je neobično da se djelo s preko devetsto stranica čita u dahu.

„To znači da misao teče od početka do kraja, iz shvaćanja cjeline onoga što je Bukovac bio, napravio i što nam je ostavio. Knjiga ujedno pokazuje koliko je tanka hrvatska povijest umjetnosti 19. i 20. stoljeća, s Bukovcem koji kompenzira čitav niz stvari“, rekao je Belamarić.

Knjiga će pomoći u promidžbi ovog hrvatskog slikara

Voditeljica Kuće Bukovac Muzeja i galerija Konavala Jelena Beželj istaknula je kako će monografija pomoći u promidžbi Bukovčeva značaja u hrvatskoj, ali i svjetskoj javnosti.

„Kad je Bukovac umro 1922. godine njegove su kćeri za javnost otvorile njegov atelje. Izložile su slike i od tada je Kuća Bukovac dostupna svima koji žele doživjeti veličinu Vlaha Bukovca“, rekla je Beželj.

Monografija „Vlaho Bukovac (1855. –1922.)“ na 918 stranica bogato je ilustrirana reprodukcijama slikarovih djela, komparativnim prilozima, fotografijama i nizom dokumenata.