Autori Anićevog školskog rječnika su, uz osnovni autorski korpus Vladimira Anića, trenutno najveći znanstveni stručnjaci na tome području danas u Hrvatskoj, voditelji katedri za hrvatski jezik na dva fakulteta – Filozofskom fakultetu u Zagrebu i Filozofskom fakultetu u Rijeci - prof. dr. sc. Ivo Pranjković i prof. dr. sc. Lada Badurina, priopćili su iz Znanja.
Anićev školski rječnik odobren je od strane Ministarstva kao edukativno sredstvo u nastavi, a namijenjen je ponajprije učenicima osnovnih i srednjih škola, ali i svima onima koji žele imati sažet jezični priručnik hrvatskoga jezika. Opsegom, formatom i težinom potpuno prilagođen svjetskim standardima za upotrebu i svakodnevno korištenje u nastavi, prvi je rječnik čiji vokabular je sastavljen prema analizi jezika iz školskih udžbenika i aktualnom školskom kurikulumu, toji u priopćenju izdavača.
Rječnik sadrži ukupno 17 000 nosećih natuknica, od kojih okosnicu sačinjava 10 000 osnovnih riječi koje se pojavljuju u školskim udžbenicima (u Rječniku su obilježene zvjezdicom). Po koncepciji je i obradi riječi bliži normativnim rječnicima negoli opisnim rječnicima. To znači da riječi koje obrađuje pripadaju najvećim dijelom standardnom jeziku ili se na takve riječi upućuje. Rječnik sadrži i određen broj riječi koje pripadaju regionalnom ili razgovornom registru jezika, a uvrštene su zbog učestalosti i udomaćenosti u jeziku.
'Za neke od njih govornici hrvatskoga jezika možda misle da pripadaju jezičnome standardu (npr. pegla, frižider), pa je Anićev školski rječnik hrvatskoga jezika pravo mjesto da korisnika poučimo, te s regionalne ili razgovorne riječi uputimo na standardnojezičnu', navode izavači.
Svaka natuknica ima gramatički opis riječi kao i pravopisni standard (uključujući i varijante), definira jedno ili više značenja, daje suvremene primjere upotrebe riječi. Ovom je izdanju Anićeva školskog rječnika dodan jedan novi element – jezični savjeti. To su sažete upute ili upozorenja o pravilnoj upotrebi riječi, gramatici, pravopisu i sl. Savjeti su vidljivo smješteni u posebne okvire uz riječ ili uz riječi na koje se odnose. Na taj način korisnik može dobiti brze i pouzdane odgovore na jednostavne i učestale jezične nedoumice bez dodatnog posezanja za jezičnim savjetnicima ili sličnim priručnicima – ne ide se od pravila prema riječi ili primjeru, već se uz riječ koju korisnik traži nalaze pravila i savjeti kako ju koristiti, na što paziti i kako izbjeći grešku u pisanju ili govoru.
