Naziv izložbe je 'Portreti grada', a publici su predstavljene splitske vedute na crtežima, grafikama i slikama nastale u razdoblju od 16. do 19. stoljeća. Dio te likovne građe iz muzejskog fundusa zapravo je već postao dio kolektivne memorije grada i zaštitni znak Splita. Vedute i panorame Splita čine i najveći dio likovne zbirke Muzeja.

Već od kraja srednjeg vijeka vizualno atraktivan Split bio je izazov i čest motiv brojnim avanturistima, putopiscima, hodočasnicima, arheolozima i arhitektima koje bi put nanio ciljano ili slučajno na ove prostore. Jedan od tih avanturista u vremenima obnovljenog zanosa prema klasičnoj arhitekturi bio je škotski klasicistički arhitekt Robert Adam.

U ljeto 1757. godine on je došao u grad profesionalno se usavršiti promatrajući i proučavajući Dioklecijanovu palaču i antičku baštinu. Sa sobom je poveo francuskog slikara Charlesa Louisa Clerisseaua koji je za Adamovu monografiju pod naslovom 'Ruins of the Palace of the Emporer Diocletian in Spalato in Dalmatia', objavljene u Londonu 1764. godine, nacrtao trinaest veduta Splita.

Clerisseau je surađivao s talijanskim grafičarom Francescom Bartolozzijem koji je izradio bakropise iznimne likovne, dokumentarne i znanstvene vrijednosti. Te vedute su iznimno vrijedan materijal u proučavanju evolucije razvoja grada unutar antičke palače. Split je sredinom 19. stoljeća posjetio i britanski arheolog John Gardner Wilkinson. Na temelju njegovih bilješki i crteža na putu po Dalmaciji u ljeto 1844. godine, John Murray je u Londonu 1848. godine izdao dvije knjige s litografijama Splita i Dalmacije.

Na ovoj izložbi je zastupljeno više izabranih radova amatera i profesionalaca, domaćih i stranih koji su se bavili temom Splita. Te vedute su do pojave fotografije ostale jedini realistični prikazi i dokumenti o gradu koji se mijenjao kroz povijest na vrlo osebujan i poseban način, da bi danas bio kao vremenska kapsula ili pokvareni vremeplov sa svim stilovima i epohama jasno vidljivima na fasadama, ulicama i trgovima povijesne jezgre.

Autorice ove izvrsne izložbe su kustosica Nela Žižić i muzejska pedagoginja Gorana Barišić Bačelić