'Ljudski um mnogo će lakše povjerovati u priče nego u podatke', u jednom trenutku dokumentarnog filma 'Izumiteljica' kaže jedan sugovornik s kojim su razgovarali autori. Tomu je tako zato što je za tumačenje podataka najčešće potreban ne samo napor, nego i znanje, obrazovanje, iskustvo, znanstveni način razmišljanja, a oni nisu intuitivni, ljudskome umu ne dolaze tek tako, sami od sebe. Priče, pak, s druge strane, sadrže emocije, a s njima ljudski um lakše barata. Za empatiju, uzbuđenje, vjerovanje, uvjerenja, optimizam - za to nije potrebno tako mnogo truda, nije potrebna tolika mentalna disciplina, rad, trud. U prezentaciji novih ideja zato je idealno uspostaviti idealnu ravnotežu podataka i priče. Da bi se nekoga uvjerilo kako podaci koje im prezentirate doista mogu dovesti do nekih rezultata, do nečega velikog, korisnog i dobrog - morate imati dara za pričanje priče. S druge strane, da biste priču pričali čiste savjesti, da bi iza njezine privlačnosti stajala i određena odgovornost - morate imati točne i istinite podatke.

Dokumentarni film 'Izumiteljica' govori o mladoj ženi, poduzetnici Elizabeth Holmes, koja je svojom entuzijastičnom, gotovo fanatičnom pričom o novom proizvodu koji će poboljšati dijagnostiku i unaprijediti prava pacijenata uspjela zavarati cijelu Silicijsku dolinu, pa i šire. Govori o tome kako je zamagljivanjem i skrivanjem podataka o razvoju svojeg proizvoda neutemeljenu priču podigla na jedan nevjerojatno visok nivo i govori o tome koliko je to moralno kvarno. I dokumentarac donosi brojne točne podatke koji potvrđuju da je Holmes doista varala investitore, partnere i javnost. Problem je jedino taj što dokumentarac pati od onog drugog problema koji je spomenut u prvom odlomku - nije baš dobro ispričao priču.

A priča je nevjerojatna, uzbudljiva, šokantna - svojevrsni biotehnološko-znanstveni pandan priči o prevari s Fyre Islandom. Mlada Elizabeth Holmes, tada još 19-godišnjakinja, 2003. godine osnovala je firmu pod nazivom Theranos (kombinacija riječi therapy i diagnosis), tvrdeći da njezina kompanija radi na razvoju aparata koji će na temelju samo jedne kapljice krvi uzete iz prsta pacijenti moći rano dijagnosticirati brojne bolesti. Gotovo fanatički uzbuđena Elizabeth obilazila je tehnološke i investitorske konferencije, davala intervjue novinama i nastupala na televiziji, govoreći kako je riječ o revoluciji u zdravstvenom sustavu zbog koje će pacijenti ne samo moći ranije i jeftinije dobiti informacije o svojem zdravstvenom stanju te se stoga lakše i uspješnije liječiti - nego da će napokon moći sudjelovati u svojem vlastitom liječenju i brizi za vlastito zdravlje.

Nastupala je kao svojevrsni Robin Hood američkog sustava, u svojim se nastupima mnogo više fokusirajući na idealizam iza svojeg koncepta negoli na potencijalnu zaradu ili tehnološki napredak. Imala je savršeno posloženu priču.

I ne samo to. Elizabeth Holmes imala je i savršeno izgrađen vizualni identitet, da ne kažem styling. Lijepa i krhka plavuša velikih, plavih očiju koja, pomalo neočekivano, govori dubokim hrapavim glasom prekaljenog gurua te nosi samo crne dolčevite, baš kao i Steve Jobs - jednostavno je oborila s nogu neke od najmoćnijih muškaraca i investitora Amerike. Teško da se mogla bolje isfurati - pali su na njezinu anđeosku ljepotu i na činjenicu da tu istu ljepotu blago zapušta, uvijek lagano raščupana po rubovima, uvijek odjevena u crnu dolčevitu i hlače, uvijek tek malo krvavih očiju jer, eto, previše čita, previše gleda u kompjuterski ekran, više se posvećuje svojim intelektualnim i poslovnim ciljevima nego izgledu. Naciljala je patrijarhalne vizije 'jake žene' ravno u srce. Tko bi joj odolio?

Holmes je, uglavnom, svojom pričom i pojavom godinama šarmirala sve žive koji bi došli u dodir s njom - od laboranata koje bi zapošljavala, preko iskusnih novinara poslovnih publikacija kojima bi davala intervjue pa sve do investitora koji su joj davali toliko novca da se na vrhuncu vrijednost njezine kompanije mjerila u milijardama. Otvorila je čak i postaje za vađenje krvi u američkom lancu drogerija Wallgreens u državi Arizoni te počela s prakticiranjem svoje ideje dijagnostike na aparatu Edison... a onda je, malo po malo, sve izašlo na vidjelo.

Nije imala praktički ništa. Osim velikih planova i ciljeva. Njezin aparat, nazvan po jednom od najvećih izumitelja (ali, zanimljivo, također jednom od najvećih varalica) u povijesti, Edison - nije mogao izvršiti sve pretrage iz kapljice krvi koje je kompanija obećavala. Njezini razvojni inženjeri tijekom svih godina postojanja kompanije nisu uspjeli u kutiju veličine prosječnog printera nisu uspjeli utrpati svu tehnologiju i sve reagense koji su potrebni da bi se izvršilo svih dvjesto i kusur krvnih pretraga koje je njezina kompanija nudila i naplaćivala pacijentima. Njezini su laboratoriji potajno većinu pretraga obavljali na uobičajenoj laboratorijskoj opremi, Siemensovim strojevima koje imaju i svi drugi laboratoriji, a što je još gore - velik su dio pretraga obavljali pogrešno i izdavali posve krive rezultate.

Kada je sve izašlo na vidjelo - a izašlo je na vidjelo jer su njezinu prevaru razotkrili ljudi koji su radili u njezinoj tvrtki i kojima je bilo dosta suludog nepoklapanja velike priče i nevelikih podataka - sve je zanijekala. Niječe još i danas, iako su i ona i njezin partner (poslovni i romantični) Ramesh 'Sunny' Balwani sudski optuženi za masovnu prevaru. Niječu unatoč tome što je njihova prevara izazvala veliku financijsku, ali i još mnoge druge štete. Jedan se stručnjak iz tvrtke ubio gonjen krivnjom zbog onoga što su ga natjerali da čini. Tisuće ljudi dobili su krive rezultate pretraga. Gotovo milijarda dolara potrošena je na obmanu, skrivanje, tajne i odštete pacijentima, a prikupljena je radi istraživanja koje je, navodno, trebalo dovesti do plemenitog cilja i poboljšanja zdravstvene skrbi.

I na kraju - najzanimljivija stvar. Većina onih koji su došli u kontakt s Elizabeth misle da ona nije namjerno lagala niti zavaravala. Tvrde da je bila riječ o kombinaciji fanatizma i činjenice da se u Silicijskoj dolini i inače tako posluje. Prodaješ ljudima priču kao da je riječ o gotovoj stvari, iako još nemaš ni desetinu onoga što bi trebao ostvariti. O cilju koji će se eventualno postići tek za dvadeset godina govoriš kao da je nadomak ruke.

Samo što je ipak drugačije kada takvu priču prodaješ u vezi s novim emotikonima, a drugačije kada je riječ o ljudskim životima i zdravlju.

Sve je to bilo na raspolaganju autorima dokumentarca 'Izumiteljica' - sve te pojedinosti o fanatizmu Elizabeth Holmes, o moralno upitnom načinu poslovanja u Silicijskoj dolini, o moralnim, psihološkim i ostalim implikacijama njezina projekta, o psihologiji ulagača i psihologiji pitcha poslovne ideje, u kojoj moraš zavesti investitora...

A što su oni napravili? Jedan poprilično suhoparan, razvučen i dosadan dokumentarac. Gledatelj čitavo vrijeme očekuje razvoj neke priče, neke momente koji će objasniti ponašanje ovog ili onog sudionika, nešto sočno ili ljudski što će mu približiti situaciju u kojoj su se svi zajedno našli, nešto o odnosima među glavnim akterima... Jer uz podatke, koji su svakako potrebni, a koji se u ovom dokumentarcu obilno koriste kao da smo na suđenju protagonistima - svi su ti momenti dio priče koju bi dobar dokumentarac trebao ispričati.

Svega toga u ovom dokumentarcu jedva da ima. O Elizabeth kao osobi ne saznajemo gotovo ništa - kako je i zašto je došla do te ideje, što ju je nadahnulo, kakav joj je background. Saznajemo samo da joj je ujak preminuo od karcinoma i da ju je to jako pogodilo. Saznajemo i da je kao vrlo mlada pročitala neke klasike svjetske književnosti i saznajemo da je bila u vezi sa svojim poslovnim partnerom. Ništa drugo. A to je doista Bogu za plakati jer riječ je definitivno o osebujnoj ličnosti, čije su karakteristike bez ikakve dvojbe dovele do toga da joj moćna gomilica još moćnijih investitora, među kojima je, primjerice, bio i Henry Kissinger - jede iz ruke.

Ovaj dokumentarac, dakle, funkcionira u onom smislu da pošteno donosi podatke i ne mulja u njihovoj prezentaciji. No kada se nešto zove filmom, pa makar i dokumentarnim, onda bi ipak trebao imati i priču. 'Izumiteljica' jedva da je ima. Nadam se da će se netko drugi sjetiti i napraviti bolji film o ovoj bez imalo sumnje zanimljivoj priči.