Na prvi pogled, prvi dojam, prima vista, kako god se nazvalo ono što je najupadljivije pri gledanju nekog filma - u naslovu filma 'Suludo bogati Azijci' sadržane su sve tri ključne stvari za ovaj film. Film, naime, govori o ljubavnim problemima na koje naiđe mlada Rachel Chu (Constance Wu) kada sa svojim dečkom Nickom Youngom (Henry Golding) ode u njegov rodni Singapur, da bi ondje prisustvovala vjenčanju njegova bratića i upoznala njegove roditelje. I Rachel i Nick Azijskog su porijekla, dapače, oboje su Kinezi, samo što Rachel potječe iz Kine, a Nick iz Singapura, no osim te etničke odrednice, kao da dolaze s različitih planeta. Rachel je, naime, kći američke doseljenice iz radničke klase i, iako je sama radom, talentom i učenjem postigla velik uspjeh - profesorica je na vrhunskom newyorškom sveučilištu NYU, nema pojma da je u Singapuru čeka apsurdno bogatstvo obitelji Young.

Bogatstvo obitelji Young i njegova vanzemaljska nezamislivost nije jedino takvo bogatstvo s kakvim će se Rachel sresti u Singapuru. Ondje će posjetiti i svoju fakultetsku cimericu Peik Lin Goh (odlična Awkwafina), čiji su roditelji također nenormalno bogati, ali - da se pristojno izrazim - na drugi način. Njezini su, naime, roditelji, ono što se na finjaka naziva nouveau riche ilitiga 'novi bogataši', koji, iako supersimpatični i dragi ljudi, nemaju baš ukus ni ponašanje koji bi korespondirali onome što se inače doživljava kao ukus i ponašanje 'više klase'.

No i u jednom i u drugom slučaju, Rachel se susreće s klasom Azijaca koji imaju toliko novca da to doslovno stvara potpuno drugačiji svijet, svijet s kojim će se ona - ali i njezina veza s Nickom - na kraju sukobiti.

Redatelj John M. Chu doista se potrudio da nam na izrazito upečatljiv, blještav i zabavan način prikaže onu stranu bogatstva koja je idealna za romantične komedije. Većina nas nikada nije ni sanjala o nekim bogataškim ekstravagancijama koje se prikazuju u filmu, kao što je to primjerice slučaj s vjenčanjem na kojem, prije nego što mladenka počne stupati prema oltaru, njezin put postaje delikatan potočić po kojem pluta cvijeće (kako bi se to uopće izvelo u stvarnosti, a da većini uzvanika voda ne uništi skupocjene cipele i odijela?). No s druge strane, luksuzna sjedala u zrakoplovu, momačke i djevojačke večeri na izoliranim otocima na Baliju, ludi partyji s vatrometom - to je već nešto o čemu uz taj film barem možemo sanjariti u stilu: 'Eh, da me barem netko jednom na ovako nešto pozove'. Zabavio se Chu i na račun novih bogataša - istodobno i zločesto i dobrohotno, smještajući ih u kuću koja je 'replika Trumpove kupaonice', ali im i dajući toplinu i bliskost običnih ljudi.

Sve u svemu, film definitivno opravdava tri riječi iz svojeg naslova i to je ono što u njemu najviše upada u oči - govori o doista suludo bogatim ljudima, i ti ljudi su azijskog porijekla. Povrh toga je i temom na tragu klasične hollywoodske romantične komedije o dolasku običnog čovjeka u nevjerojatan svijet bogatstva koji ga ne prihvaća. U suvremeno doba, kada su priče na temu Pepeljuge postale ne samo anakrone, nego i pomalo uvredljive za žene, Hollywood se pomalo klonio toga narativa. Ovdje je obnovljen, u adaptaciji bestselera Kevina Kwana, ali je obnovljen tako da u njemu, osim puke priče o bogatima i ostatku svijeta, postoje i neki drugi vrijedni elementi, zbog kojih ovaj film nije samo zabava za oči i sanjarenje o boljem životu dok gladna djeca u Africi umiru.

Iako film nije mogao prenijeti sve ono što je u romanu, koji je pak izuzetno bogat opisima raznih tradicija azijskih obitelji, njihove genealogije, običaja, izazova s kojima su se susretali - i u filmu to igra vrlo značajnu ulogu. Scene poput one gdje nekoliko generacija za istim stolom radi punjene valjuške jedan su od momenata koji otkrivaju onaj drugi sloj priče koji možda nije pokriven svim trima riječima iz naslova filma, a nije ni dio klasične hollywoodske tradicije romantičnih filmovima o bogatašima i običnim ljudima. Ovo je film o Azijcima - on nas definitivno poziva da malo bolje upoznamo tu rasu i njezine etničke skkupine, njihove običaje i način života, ali ne na način da nam govori kako se oni razlikuju od nas, nego da nam kroz sve to pokazuje upravo suprotno - da i oni, kao i mi koji nismo porijeklom iz Azije, u životu cijene slične ili iste stvari: obitelj, ljubav, običaje, lojalnost, zajedništvo u veselju, žalosti, obilju i neimaštini.

Drugo, onaj dio priče o Pepeljuzi koji ju je pomalo udaljio od klasičnog hollywoodskog rom coma - onaj njezin dio koji je zapravo uvredljiv za žene, iz ovog je filma praktički izbačen. Glavna junakinja ovdje, naime, upoznaje svojeg princa, ali njoj taj princ nije potreban da bi je 'spasio' ili 'izbavio' ni iz čega. Ona ga voli, ona želi biti s njim, ali, kao što se to vidi u sjajnoj sceni u kojoj igra Mahjong s njegovom strogom, tradicionalno orijentiranom majkom - ona ga se čak i spremna odreći ako je potrebno jer može živjeti bez njega. Glavna junakinja ovdje nije neka 'sirota djevojka', ona je samostalna mlada žena koja predaje teoriju igre na NYU-u i iako joj je dolazak u svijet suludo bogate obitelji njezinog momka na neki način zanimljiv i zabavan, ona ne treba ni njihovo bogatstvo ni njihovo prihvaćanje da bi joj život bio ispunjen. Ona je ondje samo zbog ljubavi - sve ostalo može i sama.

I zbog svega toga ovaj je film mnogo više od onoga što se u njemu vidi na prvi pogled, mnogo više od svojeg samog naslova. Definitivno je važan i zbog toga što je riječ o jednom od rijetkih visokobudžetnih hollywoodskih filmova u kojemu je gotovo cijela glumačka i ostala ekipa azijskog porijekla, definitivno je važan zbog toga što se u hollywoodskom filmskom kontekstu pozabavio jednom rasnom i etničkom skupinom koja je u tom okruženju podosta marginalizirana i stereotipizirana, definitivno je važan zbog toga što u klasičnu rom com bajku unosi i novo, feminističko gledanje na priču, a uza sve to je i suludo zabavan, podosta duhovit i vizualno upečatljiv.