Teško je pogledati dokumentarac 'Napuštajući Neverland' i ne povjerovati Wadeu Robsonu i Jamesu Safechucku, dvojici muškaraca koji tvrde da ih je Michael Jackson seksualno zlostavljao kao dječake. Njihova su svjedočanstva prebolna, suviše potresna, prepuna plastičnih detalja kakvi se teško mogu izmisliti. Teško je, u stvari, pogledati taj dokumenatac i ne naljutiti se na one koji tvrde da Robson i Safechuck lažu.
James Safechuck i Wade Robson upoznali su se tek prije nekoliko godina. Prije toga nisu bili u kontaktu. Razlog iz kojega su se upoznali bio je taj što je Wade, nakon više od dvadeset godina poricanja, napokon javno priznao da ga je Michael Jackson seksualno zlostavljao u djetinjstvu. James je čuo njegovo priznanje na televiziji i odlučio mu se javiti zato što je Michael Jackson isto učinio i njemu.
Priznanja Wadea Robsona i Jamesa Safechucka izazvala su veliku kontroverziju u javnosti. Prvo i prvo, zaklada Michaela Jacksona oštro je zanijekala njihove tvrdnje, sud je čak odbacio Robsonovu tužbu, ali odmah je na vidjelo isplivala činjenica i da su obojica prvobitno negirala tvrdnje o tome da ih je Jackson zlostavljao. Kada je, naime, devedesetih godina Michael Jackson završio na sudu zbog optužbi jednog trećeg dječaka za seksualno zlostavljanja, Wade Robson i James Safechuck na sudu su svjedočili da Michael Jackson njima nije učinio ama baš ništa krivo, a kamoli da ih je seksualno zlostavljao. I oni i njihove obitelji žustro su stali u obranu popularnog pjevača. Odakle sad onda ovo? Zašto ga sada, kao muškarci koji su već debelo zagazili u tridesete, odjednom optužuju.
Pojavila su se, naravno, brojna objašnjenja, koja čak i nisu bila sasvim neuvjerljiva, a sva su se svodila na to da Robson i Safechuck to čine zbog novca. Prstom se prije svega upiralo na Wadea Robsona, koji je, navodno uz svesrdnu Jacksonovu pomoć, ostvario uspješnu koreografsku karijeru, koji je čak neko vrijeme hodao s nećakinjom Michaela Jacksona i koji je posljednjih godina naišao na brojne prepreke i padove u svojoj karijeri. Spoji li se sve to s pričom o Robsonu i njegovoj obitelji, koji su na mnoge načine profitirali od prijateljstva s Michaelom Jacksonom, nije se činilo nemogućim da iza svih optužbi stoji pohlepa i potreba da se izvuče još malo koristi iz Michaela Jacksona čak i nakon njegove smrti. S Jamesom Safechuckom stvari nisu izgledale baš tako inkriminirajuće, ali i njegovim je roditeljima Michael Jackson nakon Jamesova svjedočenja u njegovu korist kupio kuću, Jamesu kupovao kamere i financirao studentske filmove itd. James Safechuck i Wade Robson, ukratko, nisu savršeni anđeli pa su se obožavatelji Michaela Jacksona i PR-ovci povezani sa zakladom i obitelji pokojnog pjevača poslužili tom činjenicom. Kao i uvijek kada se pokušava zanijekati nečija krivnja za zlostavljanje ili napade, kopalo se po manama onih koji tvrde da su žrtve. I mane su pronađene.
No čak i ako niste znali za sve ono što je o Wadeu i Jamesu iskopano u nastojanju da se poreknu njihove optužbe, svakome - pa i meni - na pameti je bilo sljedeće pitanje: zašto su, pobogu, tako dugo poricali da ih je zlostavljao?
Dvodjelni dokumentarac 'Napuštajući Neverland', koji odnedavno možete pogledati na HBO-u ili na streaming platformi HBO GO, donosi priču iz Robsonove i Safechuckove perspektive, a pritom i daje odgovor na to pitanje. I ne samo to. Taj dug, mučan i izrazito potresan dokumentarac zapravo je i lekcija iz toga kako reagiraju žrtve seksualnog zlostavljanja u djetinjstvu, pa i lekcija o tome kako se u brojnim slučajevima seksualnog zlostavljanja djece zapravo radi o perfidnom zavođenju i manipulaciji. Jer Safechuck i Robson nisu zlostavljanje poricali samo zbog srama i zbog toga što su se bojali što će im se nakon toga dogoditi, kako će reagirati njihove obitelji, prijatelji, javnost. Oni su to poricali i zato što su bili uvjereni da to što im se dogodilo NIJE BILO ZLOSTAVLJANJE.
Obojica su Michaela Jacksona upoznala u vrlo, vrlo mladoj dobi - pogotovo Robson, koji nije imao ni punih sedam godina kada je došao u prvi kontakt s Jacksonom, pobjeđujući na australskom natjecanju za najboljeg plesača uz Jacksonovu glazbu. Safechuck ga je, pak, upoznao s osam godina, glumeći u jednoj od reklama za Pepsi u kojima je sudjelovao i Michael Jackson. Popularni se pjevač brzo sprijateljio i s jednim i s drugim, usput se zbližavajući i s njihovim obiteljima - očevima, majkama, braćom, sestrama, dovodeći ih na svoje bajkovito i raskošno imanje Neverland, obasipajući ih poklonima, povlasticama, prilikama za napredak u životu...
Do trenutka kada ih je počeo seksualno zlostavljati, već ih je bio začarao idejom da imaju poseban odnos, da su mu najbolji prijatelji, da mu mnogo znače, da se jedino uz njih ne osjeća usamljeno. Do trenutka kada ih je počeo seksualno zlostavljati, već ih je bio očarao zajedničkom igrom, razbibrigom, nestašlucima, filmovima, kokicama i zabavom. Do trenutka kada ih je počeo seksualno zlostavljati, oni su već mislili da ih Michael Jackson voli, da je ono što s njim rade dio emotivne veze, dio njihove duboke povezanosti i privrženosti. Do trenutka kada ih je počeo seksualno zlostavljati, oni su ZAVOLJELI Michaela Jacksona ne samo kao pop-zvijezdu, nego i kao osobu - kao prijatelja, mentora, božanstvo. Seksualne akte na koje ih je naveo nisu doživljavali kao nasilje. Doživljavali su ih kao sastavni dio tog dubokog, posebnog odnosa.
S tim da im je još i usput opetovano govorio da nikome ne smiju reći za to jer bi onda I ON I ONI završili u zatvoru do kraja života. I da svijet ne razumije njihovu ljubav.
Manipulacija na koju su nasjeli Robson i Safechuck nije ništa novo. Ona se u tom obliku vrlo često događa u odnosima seksualnog zlostavljanja i zavođenja djece. Ona se u nekom sličnom obliku događa čak i u odnosima koji nisu kriminalno sankcionirani. Brojni su mladi momci i djevojke nasjeli na takve fore čak i kada više nisu bili djeca, čak i kada ono što je proizlazilo iz takvih manipulacija i nije bilo 'klasično' zlostavljanje. Priče o 'kicošima iz grada' ili 'pokvarenim bogatunima' koji su zavodili naivne, mlade seoske djevojke obećajući im brda i doline gotovo su pa stvar narodne predaje. No kada je riječ o djeci, onda je to posebno čudovišno i za sobom ostavlja još mnogo dublje rane od podrugljivih pogleda i tračeva.
'Napuštajući Neverland' bez ikakve je dvojbe jednostran dokumentarac, kao što mu zamjeraju njegovi kritičari i oni koji opovrgavaju u njemu iznesene tvrdnje. Autor dokumentarca definitivno se koncentrira isključivo na Robsonovu i Safechuckovu stranu priče, pa su u tom smislu u njemu prigodno izostavljene priče o Robsonovoj vezi s Jacksonovom nećakinjom i slično. No to nimalo ne umanjuje na njegovoj uvjerljivosti.
Užas koji su Robson i Safechuck proživjeli, sram, tjeskoba, nesigurnost i groza koju sada proživljavaju, posljedice koje je sve ostavilo na njih, njihove odnose s obiteljima, vlastitom djecom, cijelim svijetom - sve je to nemoguće odglumiti. Pogledate li ovaj dokumentarac, on vas sigurno neće uvjeriti u to da su ta dvojica savršeni i da ni u čemu u životu nisu pogriješili. No vjerovat ćete im, saznat ćete i shvatiti ZAŠTO su tako dugo poricali ono što im se dogodilo, shvatit ćete čak i neke mehanizme zbog kojih se oni, kao i mnoge druge žrtve seksualnog zlostavljanja u djetinjstvu tako ponašaju. I bit će vam teško. Jako teško. Možda ćete - kao ja - čak s njima i zaplakati.
I da, naravno, razljutit ćete se. Bjesnit ćete na njihove roditelje - posebice na njihove majke - zbog toga što su bili tako slijepi, zbog toga što su i oni dopustili da ih zaslijepi slava, moć i bogatstvo Michaela Jacksona, zbog toga što su na oltaru te slave i bogatstva praktički žrtvovali svoju djecu, zbog toga što im nije palo na pamet da čak ni to da im djeca spavaju u istom krevetu s 30-godišnjim muškarcem nije normalno, makar i djeca tvrdila da se ne događa ništa neprimjereno. Bjesnit ćete i na društvo, koje žudi za tim da pronađe bilo kakvo opravdanje za Jacksona, koje nemilice kopa po prljavom vešu Robsona i Safechucka ne bi li ih diskreditiralo samo zato da i dalje može bez krivnje plesati na 'Billie Jean', a na kraju ćete možda malo bjesniti i na sebe jer ste se i sami, zbog toga što ste imali sreće da nikada niste doživjeli takvo zlostavljanje, posprdno frktali na te optužbe uz pitanje: 'A što su čekali dosad?'.
A možda i nećete. Možda spadate među one koji će i na cijeli ovaj dokumentarac odmahnuti rukom i reći da ta dvojica sve to izmišljaju radi pohlepe. Ako to pomislite, ako mislite da je ono što su u tom filmu izgovorili, priznali, da je način na koji su se ogolili, emocije koje su pokazali - doista vrijedni toga što bi eventualno tako mogli dobiti od zaklade Michaela Jacksona - onda ste definitivno otporniji, a možda i ciničniji nego ja. Jer ja tu doista nisam vidjela nikakvog razloga za izmišljanje. Samo dvojicu potpuno slomljenih muškaraca kojima više nikada ništa u životu neće moći nadoknaditi izgubljeno, skršeno djetinjstvo, povjerenje i vjeru u ljubav.